Bitka za rijeku Nil: Kako je gradnja velike brane u Etiopiji posvađala tri države u Africi

Samim tim, Etiopija će izgradnjom ove brane suvereno vladati područjem Plavog Nila, a prednosti za ekonomiju države su brojne, od same proizvodnje električne energije pa do izvoza u susjedne države čime će Etiopija dodatno profitirati.

Međutim, vrlo brzo se pokazalo kako baš sve afričke države neće tek tako odobriti gradnju ovog projekta. Najviše negodovanja izrazili su susjedni Sudan, ali i Egipat koji je imao više razloga za nezadovoljstvo gradnjom Velike renesansne brane.

Posredstvom drugih afričkih država, Etiopija, Sudan i Egipat organizovali su niz pregovora i razgovora o rješavanju problema, ali bez većeg uspjeha. Kako je vrijeme odmicalo, Etiopija nije odustajala od projekta, a 2020. godine izvršeno je i prvo punjenje brane što je ponovno izazvalo tenzije među državama i znatno ugrozilo sigurnosnu situaciju u cijeloj Africi.

Zašto se Sudan i Egipat protive gradnji brane?

Tokom govora u Ujedinjenim nacijama u junu 2020. godine, egipatski ministar vanjskih poslova Sameh Shoukry nazvao je branu prijetnjom egzistencijalnih razmjera za Egipat te je naveo kako će njeno punjenje ugroziti privredu i ekonomiju ove države koja uveliko ovisi od snage drevne rijeke Nil.

Član organizacije "Crisis Group" i dugogodišnji novinar i analitičar William Davison za Klix.ba govorio je o trenutnoj situaciji između ove tri države te je objasnio razloge zašto se Egipat i Sudan protive izgradnji ove brane.

"Postoje različiti razlozi i nivoi zabrinutosti kada govorimo o Sudanu i Egiptu. Kada govorimo o trenutnoj situaciji, Sudan i Egipat insistiraju da mora postojati sveobuhvatni sporazum o svim aspektima i procedurama punjenja brane i rezervoara te aktivnostima na brani nakon punjenja kada ona već generira električnu energiju. Sudan je zabrinut zbog pitanja vezanih za sigurnost i onih vezanih za štetu koja može proisteći iz gradnje brane", rekao je Davison na početku razgovora.

Također, ističe kako sudanski zvaničnici žele znati sve detalje vezane za proces rada Velike renesansne brane.

"Velika renesansna brana je veoma blizu Sudana i oni žele postići sporazum sa Etiopijom o tome kako će se upravljati procesom punjenja, ali i onda kada su rezervoari puni i kada manje vode odlazi prema Sudanu. Sudanski zvaničnici žele znati koliko će vode biti pušteno iz brane i rezervoara u jednom danu ili sedmici. Također, Sudan strahuje da bi šteta od ove brane mogla ugroziti sudanske hidroelektrane, rezervoare ali i poljoprivrednike", ističe Davison.

S druge strane, Egipat koji također negoduje zbog izgradnje brane ima sasvim drugačije razloge za to.

"Pozicija Egipta je nešto drugačija. Fokusirani su na zakonske aspekte problema. Egipat u principu govori da se ne protivi ovom projektu, ali da je zabrinut. Jedini način da ne budu zabrinuti jeste postizanje sveobuhvatnog dogovora. Zabrinutost Egipta je više strateška i dugoročna. Ukoliko dođe do suše, Egipat se interesuje kako će Etiopija upravljati sistemom brane te kakav će biti raspored i procedura punjenja rezervoara nakon suše", rekao je Davison.

U posljednjih nekoliko mjeseci, tenzije na relaciji Egipat-Sudan-Etiopija ponovno su porasle, a novi pregovori koji su održani u Kinshasi pod posredstvom Afričke unije su propali.

Etiopija je na pregovorima ponudila mogućnost dijeljenja podataka o brani, ali Sudan i Egipat su izrazili sumnju u namjere etiopske vlade te su ovaj prijedlog odbili i ostali pri ranijim stavovima da je za ovaj problem potrebno angažovati međunarodnu arbitražu.

Tenzije su još više porasle nakon što je egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi izjavio kako su sve opcije u igri ukoliko snabdijevanje Egipta vodom bude ugroženo što su mnogi protumačili kao otvorenu prijetnju ratom.

Međutim, kako ističe Davison, opcija rata u ovom trenutku manje je realna. Također, kada je riječ o eventualnom miješanju međunarodne zajednice, tačnije Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država u rješavanje ovog problema, sagovornik ističe kako međunarodna zajednica po ovom pitanju teži dijalogu država.

"Jedini način da Egipat osigura održivo snabdijevanje vodom jeste saradnja s Etiopijom. Ukoliko se Egipat postavi agresivno, to će saradnju otežati, a snabdijevanje vodom neće biti sigurno. To je nelogičan pristup te bi on zaista destabilizirao regiju i ne bi riješio probleme. Kada je riječ o međunarodnoj zajednici, mislim da ona ne krivi samo Etiopiju za ovaj problem. Oni krive sve tri države i žele da one sarađuju po pitanju rješavanja ovog problema“, zaključuje na kraju razgovora za Klix.ba analitičar i novinar William Davison.

Za sada, Etiopija, Sudan i Egipat i dalje ne uspijevaju pronaći rješenje za problem Velike renesansne brane. Iako sukob iz evropske perspektive djeluje banalno, iz perspektive afričkih država svaki problem vezan za Nil ujedno predstavlja i pitanje opstanka i borbe za očuvanje ekonomije zemalja koje uveliko ovise o snazi ove afričke rijeke.