Bosanka iz Ankone javlja kako Italija prolazi kroz najteži period u svojoj historiji

"Situacija je, bez sumnje, kompleksna. Ne živimo trenutno lagodan period, i svako od nas je zabrinut. To se pogotovo odnosi na osoblje koje radi u bolnicama i u direktnom je kontaktu s pacijentima i ugroženim osobama. Mi ostali koji nismo u direktnom kontaktu s bolnicama i nalazimo se u kućnoj izolaciji zaista se trebamo smatrati sretnima", kaže nam na početku razgovora.

Sve što se od nas očekuje je disciplina u poštovanju mjera, dodaje, koje, smatram, i nisu preteške u odnosu na rezultat koji mogu dati.

"Većina jeste disciplinovana i slijedi preporuke, a uvijek i svugdje će se naći neki izuzeci, nažalost. U mom gradu su se polako uvodile mjere prevencije i zaštite od prvih znakova zaraze u Italiji, iako tada nije bilo slučajeva ni u Ankoni ni u regiji Marche. Primjećivali su se ljudi koji su se kretali s maskama i rukavicama mnogo prije nego su registrovani prvi slučajevi u regiji. Restorani i kafići su već tada počeli bilježiti manje posjeta, dok nije došlo do konačnog zatvaranja, kada je cijela Italija proglašena crvenom zonom", kaže Berina.

U toku ovih 15 dana karantina izašla sam jednom do obližnjeg supermarketa po namirnice i moram priznati ostala sam pozitivno iznenađena disciplinom i radnika i kupaca.

"Naime, u market može ući maksimalno po 10 osoba, dok ostali čekaju vani u redu sa razmakom od po (barem) jedan metar. Većina kupaca dolazi s maskom i rukavicama u kupovinu i iz domaćinstva u nabavku treba da ide samo jedna osoba, što sam i primijetila da zaista jeste bio slučaj, tj. svako se kretao sam", navodi ona.

Kaže kako već 15 dana ne radi, kao i većina, i to je možda jedna od najvećih promjena u svakodnevnom životu.