Budući energetski ratovi vodit će se ispod mora, a Rusija se već priprema za njih

Postaju rješenje za klimatske promjene, prenoseći mnogo električne energije u države koje se bore da provedu energetsku tranziciju. No, time se i preoblikuje geopolitička karta te se neki od svjetskih energetskih sukoba prebacuju u okeanske dubine.

Potreba za dekarbonizacijom nikada nije bila tako hitna. Prema Međunarodnom panelu za klimatske promjene (IPCC), svijet se tokom ove decenije mora odreći fosilnih goriva i prepoloviti emisiju ugljika ako želi ograničiti klimatske promjene do nivoa u kojem ljudi i ostale žive vrste mogu preživjeti.

Podvodni kablovi bi mogli biti ključni za ubrzavanje korištenja obnovljivih izvora energije. Analizom provedenom u sklopu naučnog projekta Climate Action Tracker je utvrđeno da svijet zaostaje u ostvarivanju klimatskih ciljeva te da većina država nije usklađena s Pariskim sporazumom o smanjenju zagađenja kojim se zagrijava planeta.

Energetski kablovi već postoje između nekoliko evropskih zemalja, a većinom je riječ o zemljama koje su saveznice. Ti kablovi se ne koriste isključivo za prijenos električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. No, prvenstveno se kablovi postavljaju za prijenos električne energije proizvedene upravo iz obnovljivih izvora energije.

Velika Britanija, čiji je kopneni prostor ograničen za elektrane, već je ispod mora povezana s Belgijom, Norveškom, Nizozemskom i Danskom. U obnovljivim izvorima energije imat će saradnju i s Marokom kako bi iskoristila Sunčevu svjetlost i snažne vjetrove ove afričke države.

Slični prijedlozi se pojavljuju širom svijeta. Naime, projektom Sun Cable se nastoji omogućiti da se solarna energija Australije distribuira u države jugoistočne Azije, u kojima također ima mnogo sunca, ali vrlo malo prostora za solarne elektrane.

Indija i Saudijska Arabija planiraju povezati svoje električne mreže preko Arapskog mora, što je dio šireg ekonomskog koridora za povezivanje Azije, Bliskog istoka i Evrope.

Ovaj plan ima podršku administracije američkog predsjednika Joea Bidena zbog potencijala da bude protuteža kineskoj inicijativi "Pojas i put" koju uglavnom čine energetski i infrastrukturni projekti kojima je Peking povećao svoje bogatstvo i globalni utjecaj.

Laurent Segalen, osnivač londonske kompanije Megawatt-X koja je također dio triojca koji predlaže transatlantski interkonektor, ukazao je da bi se kablovima između Evrope i SAD-a moglo slati šest gigavati energije, i to u oba smjera brzinom svjetlosti. To je jednako količini energije koja se može proizvesti u šest velikih nuklearnih elektrana, a prenosi se skoro u realnom vremenu.

Ruska agresija na moru

Transatlantski interkonektor je u ranoj fazi i zahtijevat će angažman nekoliko država, kao i značajna ulaganja. U najboljem slučaju, mogao bi biti izgrađen do sredine 2030-ih.

Trojac koji stoji iza megaprojekta je optimističan da će dobiti podršku, ne samo da bi usporili klimatske promjene, već i da bi se suprotstavili Rusiji u globalnim energetskim ratovima i Kini u dominaciji u tehnologiji čiste energije. Obje ove države su pronašle nove granice ispod mora.

Trojac ne poriče geopolitičke implikacije svojeg projekta. Svoj interkonektor su nazvali Sjevernoatlantski transmisioni One-Link ili NATO-L. Nadaju se da će projekat imati pozitivne posljedice po sigurnost cijelog svijeta. Naime, države će se interkonektorom primorati da pažljivo razmisle ko su njihove saveznice u svijetu koji se brzo mijenja i da dva puta razmisle prije nego što uđu u diplomatske sukobe, a kamoli u vojne sukobe.

To se na neki način već desilo s fosilnim gorivima. Plinovod Sjeverni tok 2 od Rusije do Njemačke je odbačen 2022. usljed ruske agresije na Ukrajinu, a kasnije je sabotiran na moru. Evropske zemlje aktivnije između sebe dijele energiju, a to se dešava i dijelom zahvaljujući podmorskim kablovima. Sve kako bi manje ovisile o ruskom plinu.

Ludlam iz kompanije Etchea Energy je ukazao da bi interkonektor bio manja garancija da će države učiniti nešto pogrešno jer bi više ovisile jedna o drugoj.

Evropa se okrenula i uvozu tečnog plina iz SAD-a kako bi zamijenila ruski plin, čime su se dodatno zbližili Evropa i SAD kao dugogodišnje saveznice. No, podmorski kablovi su ranjivi, a Rusija već provocira i sukobe u okeanskim dubinama.

Naime, u dokumentarcu, čiji su autori danski, finski, norveški i švedski javni servis, objavljeno da je Rusija navodno provodila podmorske obavještajne operacije oko energetskih kablova, kao i oko morskih vjetroelektrana i plinovoda na Sjevernom moru i Baltičkom moru.

Navedeno je da su ruska vojna i civilna plovila pokušavala mapirati kritičnu podvodnu infrastrukturu te da su vjerovatno bila u mogućnosti da prekinu prijenos električne energije u evropskim državama. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je tada to negirao i izjavio da je to znak da evropske zemlje neosnovano krive Rusiju za sve.

Viši analitičar za sigurnosne rizike u međunarodnoj konsultantskoj kompaniji Control Risks George Dyson je naglasio da je dojam da je riječ o ruskom psihološkom zastrašivanju - upozorenju zapadnoj Evropi da Rusija može učiniti nešto gore. Ukazao je da su takve aktivnosti postale posebno česte u Sjevernom moru.

Atlantik je toliko dubok da bi interkonektor NATO-L bio dobro zaštićen. Naime, interkonektor bi mogao biti na dubini većoj od tri kilometra, što je dublje od toga kada je podmornicama moguće provoditi aktivnosti. Međutim, podmorski kablovi su najranjiviji u plićim vodama, kada izlaze na kopno. To bi bio slučaj i s transatlantskim interkonektorom. Zbog toga bi uvijek postojao mogućnost da se može sabotirati ili slučajno oštetiti.

Prekid telekomunikacijskih kablova u Crvenom moru u martu ove godine je pokazao koliko takva šteta može biti razorna. Naime, procjena je da je tada prekinut prijenos 25 posto podataka između Azije i Evrope. Za štetu su okrivljeni jemenski pobunjenici Huti koji su negirali krivicu. Ostaje pitanje da li se šteta desila namjerno ili slučajno.

Rusiji su utoliko više primamljivi napadi na i ispod mora zbog toga što evropske zemlje ubrzano jačaju svoje veze u proizvodnji i dijeljenju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. Razlog zašto su Rusiji ti napadi primamljivi jeste što je to prijetnja ruskoj energetskoj dominaciji, prvenstveno u fosilnim gorivima.

Alberto Rizzi iz Evropskog vijeća za vanjske poslove je napomenuo da čak i zaljevske zemlje, bogate fosilnim gorivima, mnogo ulažu u obnovljive izvore energije jer žele zadržati ulogu koju trenutno imaju dok Rusija ne ulaže u obnovljive izvore energije, piše CNN.