Cijena odbrane Istočne Ukrajine: Propala mobilizacija, smjena vojnog vrha i korupcija
Svjetska javnost svakog dana postaje svjesnija da je kraj ukrajinsko-ruskog rata ili barem ove njegove etape, postala neizbježna. Nakon pobjede Donalda Trumpa iz njegovog najbližeg okruženja i pisanjima dobro obavještenih medija u SAD, uglavnom do Evrope dolaze pozivi za pregovore.
Trenutno stanje na terenu je idealno za prekid rata sa ruske strane obzirom na stratešku inicijativu napredovanja od juna ove godine kada započinje donbaska ofanziva ruske vojske. Od 18. juna ruske snage započinju ofanzivu sa svježim snagama na pravcu Vuhledar-Kurahove-Seldyove-Marinka.
Donbaska operacija
Nakon pada Bahmuta ruske snage su pregrupisavanjem usmjerile glavninu snaga na donbaski pravac sa ciljem da se osvoji teritorija koja će proširiti ruski teritorij oko Donbasa. Upravo to osiguravanje perimetra oko Donbasa predtsvlja glavni motiv upornih napada na Toreck i Pokrovsk koji su na oko 50 kilometara od Donbasa.
Ovo stanje koje je kritično već duži period nije došlo samo od sebe već je kulminacija cijelog niza odluka, a čiji je korijen u sukobu vojnog i poličkog rukovodstva.
Osnovni zahtjev vojnog vrha ukrajinske vojske na čelu sa generalom Valerijem Zalužnim u 2024. godini je bilo proglašenje ograničene mobilizacije. Mobilizacija bi omogućila izvlačenje najelitijih mehaniziranih brigada i to 24., 72. i 92. brigade sa donbaskog fronta. Politički vrh je to odbio bojeći se političke održivosti te mjere.
Upad u Kursk
Politički vrh tumačeći psihološku i propagandnu dimenziju upada u teritoriju Ruske Federacije, a ponesen uspjesima Snaga za specijalne operacije u dubini ruske teritorije, tražio je veći upad. Unatoč odgovaranjima od te zamisli, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je za upad u Kursk sa Torecka, Vuhledara i Pokrovska povukao najelitnije ukrajinske snage.
Trenutna situacija je takva da su ruske snage prikupile između 40 i 50 hiljada vojnika za operaciju oslobađanja kurske oblasti. Borbe za Pokrovsk su sve krvavije i ruske snage napreduju do grada koji ukrajinske snage planiraju uporno braniti.
Padom Pokrovska ugroženo je desno krilo odbrane Slavjanska i Kramtorska koji su zapravo pravi cilj ruskih operacija, a čijim bi se osvajanjem zauzeo i preostali industrijski dio donbaske oblasti.
Završne operacije
Odgovor na pitanje o prebrzom padu linija na istoku Ukrajine treba tražiti i u korupcionaškim aferama građevinskih kompanija koje su naplaćivale izgradnju fortifikacija kojih nije ni bilo.
Ukrajinske snage su pokazale da se znaju braniti u Istočnoj Ukrajini u svim gradovima, ali je pitanje po koju cijenu. Bitka za Bahmut je trajala devet mjeseci, za Severodonjck četiri mjeseca a borbe za Vuhledar godinu i 11 mjeseci.
Vremena ima sve manje, a ruske snage planiraju preuzeti inicijativu i u kurskoj oblasti čime mirovni pregovori ostaju nepravedni ali jedini mogući ishod rata.
