U proteklih nekoliko stoljeća preko baltičkih zemalja prešli su svi, od Sovjeta do Nijemaca, Šveđana i Otomanske imperije. Međutim, iako se svijet sada pita da li će baš ove države biti na meti invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina, one kontraintuitivno tvrde kako su sigurnije no ikada.
"Ukoliko pogledate proteklih 800 ili 900 godina, moglo bi se tvrditi kako nikada nismo bili sigurniji. Imamo mnogo moćnih saveznika, nezavisna smo država s vlastitim oružanim snagama, s otvorenom i slobodnom ekonomijom te poticajnim okruženjem za investicije", navodi Krisjanis Karins, premijer Latvije.
Ovakvo samopouzdanje potječe iz podrške NATO-a i SAD-a, koji zajedno ubrzavaju i jačaju svoje napore kako bi povećanjem svog prisustva razuvjerili ove države na granici između vojnog saveza i Rusije o njihovoj sigurnosti. U ovakvom odmjeravanju snaga između Zapada i Rusije, onoga što mnogi zovu "drugi Hladni rat", na baltičke države se sve više gleda kao na generacije koje su bile svremenici Zapadnoga Berlina. Bilo koji dio teritorije pod NATO kontrolom može biti nemoguće braniti, ali ono što zapadni zvaničnici potcrtavaju Moskvi jeste da će svaki napad biti žestoko osvećen.
Državni sekretar SAD-a Antony Blinken naglasio je ovo u utorak na održavanju prijema u Estoniji nakon posjete ovim trima baltičkim državama, kada je rekao kako će SAD zajedno s NATO savezom braniti svaki pedalj NATO teritorije. Svi državni zvaničnici baltičkih zemalja sugeriraju kako ne postoji direktna prijetnja njihovoj regiji, ali da su spremni za sve korake koje bi Rusija mogla napraviti, nadajući se kako bi određene sigurnosne slabosti koje ove države imaju mogao popuniti NATO.
EU i NATO smatraju kako postoji realna mogućnost da su baltičke države na prvoj liniji ruskog revanšizma pa je ministar vanjskih poslova Latvije Edgars Rinkevics izjavio: "Postoji shvatanje naše regije kao one u kojoj je prisutan NATO, koji će ili uspjeti da je odbrani ili ne. Ovo je pitanje života ili smrti za NATO, tako da možete povući paralele sa Zapadnim Berlinom."
Napad na jednu državu članicu je napad na sve
Estonija, Latvija i Litvanija, nakon što ih je silom i ilegalno anektirao Sovjetski savez nakon Drugog svjetskog rata, obnovile su svoju nezavisnost 1990-ih godina i vrlo brzo za svoj cilj imale članstvo u EU i NATO-u, što su i ostvarile 2004. godine i jedine su bivše sovjetske države koje su to napravile.
Razlika između Ukrajine i ovih država jeste što se u slučaju napada na njih NATO može pozvati na član 5. koji kaže da je napad na jednu državu članicu NATO-a napad na sve države članice.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u svom obraćanju prošle sedmice izjavio je kako je sudbina njegove zemlje direktno vezana za onu baltičkih država te da, ukoliko njegova zemlja padne, slijede Latvija, Litvanija i Estonija.
Međunarodna borbena grupa sastavljena od 1.000 vojnika NATO-a nalazi se u ovim državama i Poljskoj od 2017. godine sa ciljem da služe kao brzi odgovor u slučaju ruske invazije. Proteklih nekoliko sedmica Velika Britanija, Kanada, Njemačka i SAD su poslale dodatne trupe, a čak i sada Rusija ima do 10 puta više vojnih snaga na svojoj strani.
"Važno je da se ne pravimo kao da se nista ne događa. Vidimo iz primjera Ukrajine kako su prva 72 sata važna u uslovima kada su svi zbunjeni", naglasio je ministar odbrane Latvije Artis Pabriks.
Odbrana Baltika bila bi mnogo teža no odbrana Ukrajine, koja ima čak četiri puta veću površinu no baltičke zemlje zajedno i sedam puta više stanovnika. Baltik je u suštini poluotok povezan s ostatkom Evrope uskom kopnenom granicom širine 65 kilometara. Na zapadu graniči s ruskim Kaliningradom, a na istoku s Bjelorusijom.
Zaiskrilo među saveznicima, Zelenski dobio žestok odgovor: "Ukrajinci imaju kratko pamćenje"
