Da li je rat u Ukrajini ušao u fazu stagnacije i kome odgovara "status quo"
Dok snage ruskog predsjednika Vladimira Putina nastavljaju s njegovim ratnim ciljevima, koji se konstantno mjenjaju, ukrajinski oružani otpor impresionirao je Zapad suočavanjem sa mnogo većim protivnikom. Nakon ukrajinskih uspjeha na početku rata, Rusija je svoju pažnju usmjerila ka najistočnijem ukrajinskom pograničnom području Donbasa, a novija faza rata ide više u prilog Moskvi.
Gdje trenutno traju sukobi
Rusija je u početku agresije pokušala sa "pristupom šoka". Cilj je bio savladati ukrajinske snage i potaknuti promjenu vlade koja bi bila prijateljska praktično u vazalnom odnosu prema Moskvi. To je uključivalo široko rasprostranjene zračne napade u ključnim gradovima kako bi se "omekšali ciljevi", praćeni velikim pješadijskim napadima duž četiri glavne ose, prema glavnom gradu Kijevu na sjeveru, drugom po veličini gradu Harkovu na sjeveroistoku, regionu Donbasa na istoku, i oblasti iznad Krima, koje je Rusija anektirala 2014. godine, na jugu.
Međutim, ovaj pristup nije uspio. Ruske trupe povukle su se početkom aprila iz Kijeva i sada su svoju pažnju usmjerile na istočne i južne regije, posebno Donbas, gdje se nalaze dvije otcijepljene države koje su pod kontrolom proruskih separatista od 2014. S obzirom da je Rusija potrošila većinu svog dalekometnog naoružanja, sukob je očigledno postao "rat iscrpljivanja" na linijama fronta, a napredovanja sa bilo koje strane, praktično i ne postoje.
Iako su zračni napadi daleko od linija fronta sada prilično rijetki Rusija i dalje ispaljuje projektile svakih nekoliko sedmica na gradove. Nedavno, dvije stambene zgrade u Kijevu su pogođene dok se u Njemačkoj održavao samit G7.
Ukrajina je od početka ruske invazije imala nekoliko nedostataka, uključujući nemogućnost da se izjednači sa teškim naoružanjem ruskih snaga. Iako strane vlade sve više šalju Ukrajini naprednije oružje, potrebno je vrijeme za obuku ukrajinskih trupa koje su se oslanjale na kalibre iz sovjetske.
Najznačajnija pomoć stigla je u vidu slanju dodatnih sistema za lansiranje raketa srednjeg dometa poznatih kao HIMARS koje je Ukrajini dodijelila vojska SAD-a. Nedavni izvještaji ukazuju na to da HIMARS možda vraća rat u korist Ukrajine.
Borbe su brutalne na linijama fronta, prošlog mjeseca, Zelenski je rekao da Ukrajina gubi do 200 vojnika dnevno. Iako ne postoje kredibilni i nezavisni izvještaji, Rusija, prema mišljenju analiltičara, gubi isti broj vojnika, ako ne i više. Uprkos tako velikim gubicima, analitičari predviđaju da bi rat mogao trajati godinama.
A uspješni mirovni pregovori u ovoj fazi izgledaju malo vjerovatni.
"Nismo još ništa počeli", rekao je Putin u govoru poslanicima 7. jula, što je bila posljednja priča o pregovorima. "Danas čujemo da žele da nas pobede na bojnom polju. Šta reći, neka pokušaju" poručio je.
Iako Putin nije isključio mirovne pregovore, rekao je da će biti "teže" pregovarati što rat bude duže trajao.
Što se tiče Ukrajine, Zelenski je jasno stavio do znanja da će se Ukrajina boriti da povrati kontrolu nad palim regionima, a posljednjih dana u taj "paket" pokušavaju ubaciti i Krim koji je Rusija anektirala još 2014. godine.
"Ukrajinci nisu spremni da daju svoju zemlju, da prihvate da ove teritorije pripadaju Rusiji. Ovo je naša zemlja", rekao je Zelenski u nedavnom intervjuu za CNN.
Teritorija koju je Rusija dobila
Borbe su koncentrisane na linijama fronta u istočnim i južnim regionima Ukrajine, posebno u Donbasu. Prošli mjesec, ruski ministar odbrane Sergej Šojgu rekao je Putinu da su njihove snage uspostavile "potpunu kontrolu" nad Lisičanskom, posljednjim gradom pod kontrolom Ukrajine u istočnoj regiji Luganska.
Moskva sada kontroliše čitavu oblast Lugansk i više od polovine regiona Donjecka koji se nalazi južno, a koji zajedno čini 75 posto Donbasa. Ukrajina je također izgubila Sjeverodonjeck nakon sedmica nekih od najkrvavijih borbi u ratu.
Na zapadu Donjecka, ukrajinske snage nastavljaju da zadržavaju ruske napade prema Slavjansku iz pravca Izjuma, navodi britanski Institut za proučavanje rata. A iza Donbasa, dalje na sjever, ruske jedinice se bore za kontrolu položaja sjeverno od Harkova.
Na jugu, nakon krvave opsade koja je trajala više od dva mjeseca, Rusija je krajem maja preuzela potpunu kontrolu nad lučkim gradom Mariupoljom, pomažući u stvaranju kopnenog koridora između Krima pod ruskom kontrolom i Donjecka i Luganska.
Odgovor NATO-a na rat
Članice NATO-a poslale su milijarde dolara vojne pomoći Ukrajini, uključujući ključno oružje, a brojni analitičari se slažu da je jedna od "nenamjernih posljedica" ruske invazije dodatno ojačavanje jedinstva NATO-a. Na samitu NATO-a 2022. u Madridu prošlog mjeseca, lideri 30 članica NATO-a složili su se da povećaju savezničko vojno prisustvo u istočnoj Evropi, a posljednjeg dana Turska je povukla svoj prigovor na zahtjev Švedske i Finske za pridruživanje odbrambenom savezu.
Uz brzo rastući budžet za odbranu koji jača njene već napredne vojne kapacitete, dodavanje Finske u alijansu posebno će ojačati vojne sposobnosti NATO-a, ali će otvoriti novu granicu od 830 milja između nje i Rusije.
Napad Rusije na Ukrajinu u širem smislu natjerao je evropske zemlje da prošire svoju vojnu potrošnju. Njemačka je odobrila investicijski paket od 100 milijardi eura za modernizaciju svojih oružanih snaga.
Šta je sa zalihama energije i žitarica?
Turska, zemlja sa drugom po veličini stalnom vojskom među članicama NATO-a, posredovala je 14. jula u sporazumu s Rusijom, Ukrajinom i UN-om. da se nastavi ukrajinski izvoz žitarica koji je blokirala Moskva. Poremećaj u globalnim zalihama žitarica izazvan ratom pogoršao je sigurnost hrane, posebno u afričkim i bliskoistočnim zemljama, zbog viših cijena i problema sa opskrbom.
Uprkos uspjehu ovih pregovora oko žitarica ogroman je pritisak na lance snabdijevanja energijom, bilo kao rezultat rata ili sankcija Rusiji. Rusija je već prekinula isporuku gasa Evropi, a šef kompanije Shell je upozorio da bi Evropa možda morala da racionalizuje energiju ove zime.
Kako se posljedice rata gomilaju širom svijeta, mogao bi biti veći pritisak na Ukrajinu da napravi ustupke kako bi okončao sukob i njegove posljedice. Problem je što nijedna strana nije pokazala spremnost da to učini.
