U tekstu koji je objavio britanski Telegraph ona navodi kako je razgovarala s muškarcima i ženama iz Velike Britanije koji su učestvovali na ratištima Bosne i Hercegovine, Afganistana, Kašmira, Burme i Čečenije.
"Razgovarajući sa ovim radikalnim borcima otkrila sam da su oni frustrirani svojom realnošću", piše Khan.
Istakla je da se najčešće radi o drugoj generaciji muslimana ili onim osobama koje su nedavno prešle na islam.
"Uprkos religijskoj retorici u svojoj osnovi, ovo je u suštini omladinski pokret koji je jednako odgovor na postupke njihovih roditelja koliko i na grijehe Zapada", navodi Khan.
Ona naglašava da je većina osoba koje je intervjuisala udaljeno od islamske kulture južnog dijela Azije odakle potječu njihovi roditelji. Te osobe, navodi norveška rediteljica, imaju veoma malo izbora za koga će se vjenčati, šta će studirati i slično.
"To ostavlja ograničen prostor mladim ljudima da se izraze. Zato hiperreligioznost omogućava tim osobama da se otmu od porodične kontrole. Neki od njih se tako osjećaju boljim muslimanima od njihovih roditelja. Također, u takvim sredinama od mladih muškaraca se često očekuje da izdržavaju svoju porodicu. Međutim, posla često nema dovoljno i oni nisu u mogućnosti izdržavati porodicu. To u njima zna izazvati sram i ponekad ih ispunjava bijesom. Zato uzimaju identitet 'svetog ratnika', što u njih ulijeva osjećaj muške časti. To transformiše osobu iz običnog gubitnika u velikog ratnika", napominje Khan.
Prema njenom mišljenju, radikalni džihadisti smatraju da donose pravdu muslimanima širom svijeta
"Islamski ekstremizam vreba ranjive osobe koje imaju osjećaj da ne pripadaju nigdje. Traga za osobama koje nemaju identiteta i svrhe u životu i govori im da su oni borci u borbi između dobra i zla", piše Khan te zaključuje:
"Islamska država (IDIL) nudi takvim osobama osjećaj avanture, vojne slave, posjedovanja žena... što od njih čini 'prave muškarce'. Muškarci koji su prije bili nevidljivi, odjednom izazivaju strahopoštovanje".