Ronioci se danima bore sa hladnom i mutnom vodom u trajektu pokušavajući doći do tijela djece u kabinama, hodnicima u obliku labirinta te izvrnutoj palubi. S oksigenom i pratećim komunikacijskim linijama mogli su vidjeti tek nekoliko centimetara ispred sebe. Većina žrtava su srednjoškolci kojima je rečeno da ne napuštaju brod zbog svoje sigurnosti.
"Istrenirani smo za neprijateljska okruženja, ali teško ko je od nas dovoljno jak kada ugledamo tijela u tamnoj vodi", rekao je ronilac Hwang Dae-sik u vrijeme kada je održana sahrana 25 učenika čija su tijela izvučena.
Hiljade ljudi posjetilo je privremeni memorijalni kutak kako bi odali počast stotinama žrtava srednje škole koje su poginule u ovoj nesreći. Čak su i vlasti Sjeverne Koreje, koji već godinama nisu u dobrim odnosima s južnom i prijete ratom, poslali pismo u kojem su izjavili saučešće: "Primite naše saučešće zbog nestalih i umrlih među kojima su i mladi učenici nastradali na Sewolu."
Dosadašnje istraživanje je pokazalo da na trajektu bilo 3.600 tona tereta što je tri puta više nego što se preporučuje.
Napravljen je veliki oltar od cvijeća sa slikama poginulih i nestalih. Pored se nalazi tabla na kojoj ljudi ostavljaju poruke podrške, nade i molitve. Većina spašenih učenika je u stanju potpunog šoka.
"Mnogi od njih osjećaju krivnju i ljutnju. Neki su totalno otupjeli i ne mogu pokazati bilo kakve osjećaje", rekao je psiholog Hong Hyun-ju, koji radi s preživjelima i porodicama žrtava.
Ronioci sada trebaju probijati blokade unutar broda kako bi došli do još 150 tijela.
