Države koje su glasale protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici na dnu svjetske liste po slobodama
Rezoluciju su podržale 84 države, dok je 19 bilo protiv. Isto tako, bilo je 68 suzdržanih država, uz 22 koje nisu glasale iz različitih razloga.
Interesantno je pogledati listu od 19 zemalja koje su glasale protiv. Kada uzmemo izvještaj Freedom Housea za 2023. godinu, koji ocjenjuje stanje slobode u državama širom svijeta, indikativno je da se veći dio od ovih 19 država nalazi pri dnu ove liste.
Posljednje mjesto na listi Freedom Housea zauzima Sirija. Ova država je od 2011. godine u konstantnom ratnom stanju, a vladavinu Bashara Al-Assada, koja traje već 24 godine, obilježila je supresija slobodne misli, drugih političkih opcija i brojnih drugih napada na slobode građana Sirije.
Blizu Sirije nalaze se Eritreja i Sjeverna Koreja. U cijelom svijetu je poznato pod kakvim restrikcijama žive građani Sjeverne Koreje, ali ništa bolja situacija nije ni u istočnoafričkoj zemlji. Eritreja je svoju nezavisnost dobila 1993. godine, a od tada, više od 30 godina, na vlasti je Isaias Afwerki.
Oznaku da nije slobodna ima i Kongo, zemlja koja se od svoje nezavisnosti bori s političkim nestabilnostima. Bez obzira na prvu promjenu vlasti bez nasilja 2018. godine, ova zemlja je još uvijek među najnerazvijenijim na svijetu.
Sličan status ima i država Mali. U ovoj zemlji su zabilježena čak tri vojna udara od 2020. godine, a trenutna vlast koju predvodi Assimi Goïta održava bliske veze s Rusijom - što vjerovatno objašnjava glas "protiv" rezolucije ove afričke zemlje.
Prema Freedom Houseu, ni građani Nikaragve se ne mogu nazvati slobodnim. Iako imaju nešto bolji status nego stanovnici Malija, Eritreje, Sirije ili Konga, građani Nikaragve su pod diktaturom Sandinista i predsjednika Daniela Ortege. Oni su 2014. godine ukinuli limite na mandate predsjednika (koji ima svu efektivnu vlast u ovoj zemlji), a 2020. godine su predsjedniku Ortegi dali nove ovlasti kojima su, de facto, eliminisali opoziciju.
Naravno, najveću podršku je Srbija dobila iz Bjelorusije, Rusije i Kine. Ono što je zajedničko ovim zemljama su autokratski vladari koji, manje-više, nemaju pravu opoziciju.
Dok u Srbiji barem nominalno opozicija postoji, u preostale tri zemlje je nema ni u tragovima.
U Kini je na vlasti još od 1949. godine Komunistička partija koja čvrstom rukom vlada nacijom od milijardu i pol stanovnika. Režim Xi Jinpinga je poznat po brojnim udarima na slobodu građana Kine, a primjer koji najbolje ilustruje njegov stav prema slobodi je zabrana popularnog crtića Winnie the Pooh zbog toga što su brojni korisnici društvenih mreža poredili kineskog lidera s glavnim likom ove dječije serije.
Ništa drugačije nije u Rusiji i njenom "mlađem bratu" Bjelorusiji. Vladimir Putin je osoba koja suvereno vlada teritorijalno najvećom državom od 1999. godine, a njegov partner Aleksandar Lukašenko vodi Bjelorusiju još od 1994. godine. Obje države su poznate po žestokim udarima na bilo kakve kritičare vlasti i druge slobodnomisleće osobe.
Mađarska je specifičan slučaj i jedina zemlja iz Evropske unije koja je glasala protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Viktor Orban, premijer Mađarske, je lider ove zemlje još od 2010. godine, a njegova vladavina označena je kao žestoki okret ka diktaturi.
Njegova stranka Fidesz je postepeno oduzimala brojne slobode građanima Mađarske, ali je politička situacija mnogo bolja nego u Rusiji, Bjelorusiji i Kini, čisto zbog činjenice da je riječ o državi članici EU. Ipak, opozicija u Mađarskoj, van par lokalnih pobjeda, ne može nanijeti veći udarac Orbanovoj vlasti, djelomično zbog opsežne medijske kontrole premijera ove zemlje i njegovih političkih istomišljenika.
Istini za volju, države poput Antigve, Naurua, Komorosa, Naurua i Grenade "vade" ovu listu, imajući u vidu da ih Freedom House ocjenjuje kao "politički slobodne." Vrijedi istaći i da ni ove zemlje nisu na rangu političkih sloboda u drugim zemljama, posebno u zapadnoj i sjevernoj Evropi.
Sve u svemu, bilo da je riječ o autokratskim i diktatorskim režimima, čestim vojnim udarima i drugim nestabilnostima ili jednostavno o slobodi građana ovih zemalja da izraze mišljenje suprotno onome koje propagira vladajuća struktura, u ovom društvu država ne treba biti.
