Dvije decenije od početka intervencije SAD-a u Iraku: Katastrofa koja je pogodovala Rusiji i Iranu
"Moji dragi građani, američke savezničke snage su tokom ovog sata u početnoj fazi vojnih operacija kako bi razoružale Irak, oslobodile njegov narod i odbranile svijet od velike opasnosti", poručio je Bush iz Bijele kuće.
Oslobađanje Iraka je trebalo značiti njegovu demokratizaciju, a odbrana svijeta od velike opasnosti je trebala značiti uništenje navodnog iračkog oružja za masovno uništenje. Početak intervencije je bio televizijski spektakl - uživo su je prenosile svjetske televizijske kuće, među kojima je bio CNN.
Američki civilni upravitelj u Iraku Paul Bremer, kojeg mnogi krive za pogrešne odluke tokom intervencije, 13. decembra 2003. oduševljeno objavio da je dotadašnji irački predsjednik Saddam Hussein uhapšen, tj. da je svrgnut s vlasti.
"Dame i gospodo, imamo ga", poručio je Bremer na konferenciji za novinare u Bagdadu, a nakon čega je uslijedila euforija prisutnih, izražena i dugim aplauzom.
Amerikanci, čiju su intervenciju podržali i Britanci, mislili su da će svrgavanjem diktatora uspostaviti demokratiju. To se nije desilo - uslijedili su višegodišnji oružani sukobi koji su za posljedicu imali, između ostalih, ekonomski i socijalni haos. Procjena je da je u tim sukobima ubijeno više od 300.000 ljudi, dok je materijalna šteta ogromna.
Neki su mišljenja da je intervencijom otvoren put da ova država postane propala država, tj. da u njoj postoji više aktera koji se kontinuirano oružano bore za uspostavu vlasti. Bivši predsjednik SAD-a Barack Obama je u septembru 2010. proglasio kraj vojne intervencije.
"Objavljujem da je rat u Iraku završen. Sedam i po godina poslije invazije, budućnost Iraka predajemo u ruke građana te zemlje, jer je došlo vrijeme da Iračani sami preuzmu odgovornost za svoju sigurnost", poručio je Obama.
Američki neuspjeh u Iraku, posebno nakon što nije pronađeno oružje za masovno uništenje, dalo je na značaju teoriji da je nafta bila jedini i stvarni razlog za intervenciju.
Međutim, američki profesori ekonomije Joseph Stiglitz, koji je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, i Linda Bilmes su u knjizi "Rat od tri biliona dolara: Stvarni troškovi iračkog sukoba (The Three Trillion Dollar War: The True Cost of the Iraq Conflict)" konstatovali da je intervencija koštala tri biliona dolara, a ne 50 milijardi dolara, što je bila procjena Bijele kuće.
Prema tvrdnjama pojedinih, taj trošak je mnogo viši od vrijednosti iračke nafte, pa se zbog toga nameće pitanje zašto bi SAD dopustile sebi viši trošak od vrijednosti nafte koju su navodno isključivo željele. Osim toga, koja bi bila vrijednost te nafte da su je Iračani isključivo zadržali za sebe, a ne prodavali drugim zemljama.
Američke greške
Vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić je u komentaru za Klix.ba konstatovao da su mnogi izgubili američkom intervencijom u Iraku. Podsjetio je da se na početku intervencije desila masovna pljačka koja nije izostala ni u muzejima i bibliotekama.
"Amerikanci su kasnije organizovali izbore i omogućili šitima da preuzmu vlast. Šiti su se kao većinski narod svetili manjinskim sunitima koje je predvodio Sadam. To je dovelo je do sektaških sukoba, do pravog građanskog rata koji s manjim ili većim intenzitetom traje", ukazao je.
Bushova administracija je izabrala šita Ahmeda Chalabija, koji je bio u egzilu u SAD-u i Velikoj Britaniji, da bude političar koji će ispuniti zadane ciljeve. Chalabi nije uspio u tome, a dobrim dijelom i zbog toga što nije znao kako je stvarno stanje u njegovoj zemlji, s obzirom na to da je do povratka u Irak živio u egzilu. Zbog toga je izbor Chalabija jedna od grešaka tokom intervencije.
Prema Jakšićevim riječima, tim ratom je trajno uništen Irak koji je čudesno uspio da preživi kao suverena država.
"Prepušten je sam sebi, političkoj paralizi izazvanoj sektaškim sukobima, nadirućoj islamizaciji, uništenom privredom i infrastrukturom, korupcijom koja je po priznanju bivšeg premijera za dvije decenije odnijela 600 milijardi dolara. Irak je suočen s nasiljem, strahom i i haosom. To je život u zemlji sa 42 miliona stanovnika", podsjetio je.
Akademik Esad Duraković je istog stava kao i poznati beogradski analitičar.
"Ne samo u Iraku, nego i u drugim zemljama u svijetu (vojni udar u Egiptu, Libija, Sirija) predstavljaju stravičnu američku destrukciju u svijetu. Toga je bilo i u mnogim drugim zemljama. Sjetimo se, SAD je započeo destrukciju u Iraku pod dva izgovora. Prvo, da osujete navodno iračko oružje za masovno uništenje (pokazalo se da ga Irak nije imao), i drugo, da u tu zemlju uvedu demokratiju", kazao je.
Kako je konstatovao Duraković, danas je ta država ekonomski, društveno, politički i u svakom drugom pogledu razorena, a prije toga je bila jedno od najvećih svjetskih gradilišta.
"SAD nigdje ne rješavaju probleme, tako ni u Bosni, ni na Kosovu, nego stvaraju žarišta kriza da bi mogli manipulisati njima", dodaje.
Posljedice intervencije
Jakšić je saglasan s onima koji smatraju da je ova intervencija potpuni fijasko, gledajući iz perspektive američkih interesa. Ukazao je da je sve ono što je uslijedilo bilo protivno američkim interesima, naglasivši posljedice intervencije po Rusiju.
"Pogledajmo šire na globalnom planu. Tim ratom je uzrokovan rast cijena nafte, a od te cijene vrlo brzo se oporavila privreda Rusije i počele su investicije u ovom sektoru. Tim ratom se Rusija podigla na noge", naveo je.
Ocijenio je da je posljedica i ta da je Iran postao regionalna sila u ovom dijelu svijeta.
"Tradicionalno najveći neprijatelj SAD-a u regionu Iran je došao u situaciju da je nesporno regionalna sila Bliskog istoka, što svakako nije bilo u američkom interesu", rekao je.
Naime, Iran je sa sukobima u Iraku, Siriji i Jemenu dobio priliku da ima utjecaj u područjima ovih država, koji zajedno imaju oblik polumjeseca koji je nazvan Šitski polumjesec.
Naš sagovornik je podsjetio da je posljedica bila i nastanak jedne od najbrutalnijih terorističkih organizacije - tzv. Islamske države Iraka i Levanta (IDIL).
"Unutrašnja destabilizacija Iraka dovela je do toga da je Bush napravio IDIL kao najveću, najbrutalniju terorističku organizaciju s kojom je svijet bio suočen. Pri tom je cijela intervencija počela na fabrikovanim dokazima, čistim lažima, čime je ozbiljno uzdrman međunarodni kredibilitet SAD-a", konstatovao je Jakšić.
Prema njegovim riječima, Bushova borba za srce i duše Iračana završila je katastrofalno po SAD i Bushu pribavila atribut jednog od najgorih predsjednika u historiji SAD-a.
Na pitanje koliko (ni)je bilo ispravno uvjerenje Amerikanaca da ovakvom intervencijom mogu demokratizovati Irak, Duraković je odgovorio da je savim očigledno da je to bilo potpuno neispravno, jer, kako je zaključio, Irak nije demokratizovan.
"Već je razorena država i u njoj je totalni haos. Tzv. uvođenje demokratije samo je bio izgovor pod kojim oni već dugo funkcionišu. Čak i za rat u Ukrajini, u velikoj mjeri su odgovorne SAD. Agresiju na tu zemlju ne odobravam, naprotiv, osuđujem, ali su je SAD isprovocirale nastojanjem da na kućnom pragu Rusije instaliraju NATO. Jasno je bilo da to Rusija ne može prihvatiti ni po koju cijenu. Da su date garancije o neutralnosti Ukrajine, rat se mogao izbjeći", mišljenja je.
Pitanje američkih intervencija
Tema razgovora s Jakšićem je bila da li SAD zbog neuspjeha u Iraku više nikada neće vojno intervenisati u drugim državama.
"To je nemoguće sa sigurnošću reći. Imali smo (Donalda) Trumpa (bivšeg američkog predsjednika) koji je onakav kakav jeste bio zaista među rijetkim (predsjednicima) koji nisu pokrenuli vojnu intervenciju. Imali smo Obamu koji je na početku mandata dobio Nobelovu nagradu za mir, a bio je umiješan, na ovaj ili onaj način, u sedam sukoba, uključujući intenziviranje upotrebe dronova kojima su ubijani civili u Afganistanu", podsjetio je.
Ne očekuje da će se SAD, kako je izjavio, odreći širenja utjecaja, a što podrazumijeva upotrebu oružja i što je svojstveno velikimsilama. Također je napomenuo da je intervencionizam svojstven SAD-u od završetka Drugog svjetskog rata.
