Egipatsko božanstvo ili "vanzemaljska" vrsta? Italija se bori protiv 10.000 predatora
Naime, ova ptica je dospjela do sjevera Italije, ugrožavajući divlje životinje koje su već tu. Afrički sveti ibis je invazivna vrsta za koju se pretpostavlja da je u Evropu dospjela nakon što je puštena iz zatočeništva. Osim toga, pojedine vrste ptica se oslobađaju u zoološkim vrtovima kako bi slobodno letjele.
Sveti ibis kao ptica močvarica je porijeklom iz Afrike i Iraka, ali sada se razmožava širom sjevera Italije. Shodno tome, ornitolozi upozoravaju na rizik po lokalnu faunu. Stanište im je na močvarnim područjima te gnijezdima na drveću u vodi ili u blizini vode.
Sa sve dramatičnijim klimatskim promjenama, koje podrazumijevaju učestalije i razornije suše i poplave, ptice prate vlagu, što ih dovodi do novih staništa.
Sveti ibis na sjeveru Italije
Andrea Ravagnani iz Udruženja ornitologa regije Emilia-Romagna AsOER je izjavila za list La Repubblica da se fenomen proširio na cijelu regiju.
"Sveti ibis je počeo da se masovno gnijezdi u Bolonji, Modeni, a posebno u Ferari", ukazala je Ravagnani koja vjeruje da bi već moglo biti desetine hiljada jedinki spomenute ptice u sjevernoj italijanskoj regiji.
Prema njenim riječima, Sveti ibis je vanzemaljska vrsta koja ne bi trebala postojati u Italiji te je pobjegla ili jepuštena s farme na sjeveru Italije.
"Historija Svetog ibisa je slična historiji nutrija", dodaje, a nutrija je italijanski odmilja naziv za malog dabra kao autohtonog južnoameričkog glodara koji se razmnožava širom Italije jer nema mnogo prirodnih grabežljivaca.
Napomenula je da je Sveti ibis kao i nutrija izuzetno prilagodljiv i plodan.
Zašto Sveti ibis predstavlja problem
Sveti ibis je na listi Evropske komisije invazivnih vrsta 10 godina. Shodno tome, predstavljaju jednu od glavnih prijetnji po biodiverzitet, a rizici koje predstavljaju mogu se pojačati zbog povećanja globalne trgovine, transporta, turizma i klimatskih promjena.
Ova vrsta lovi vodozemce, jaja i piliće drugih vrsta, prvenstveno čigri i čaplji, ugrožavajući autohtone vrste. Osim toga, hrane se larvama insekata s deponija i gnojiva, što znači da postoji i rizik od širenja bolesti među životinjama.
Kako je dospio u Evropu
Par Svetog ibisa je u 18. stoljeću donesen iz Egipta u Francusku. Ova vrsta je stoljeće kasnije uočena u Austriji i Italiji. Broj jedinki ove ptice se smanjio u posljednjih nekoliko godina, ali se ova ptica ne može potpuno ukloniti. Međutim, Španija skoro da je uspjela u tome i ima politiku ubijanja svake jedinke koja dođe iz Francuske.
Vjeruje se da italijanska populacija Svetog ibisa potiče iz migracije iz Francuske ili iz italijanskog zoološkog vrta Le Cornelle u Lombardiji. Istraživanjem je utvrđeno da se ova vrsta počela širiti od jednog para identificiranog na sjeverozapadu Italije 1989. godine. U ovom dijelu Italije je 20 godina kasnije dokumenitrano 10.000 jedinki Svetog ibisa, piše Euronews.
Njemački hokejaš, koji je ljetos davao golove na SP-u, preminuo od raka u 26. godini
