Erdogan je lično, kao premijer, posjetio Grčku u 2004. i 2010., ali najavljeni put bit će prva posjeta jednog turskog predsjednika susjednoj zemlji otkako je Celal Bayer otišao u posjetu Atini 1952.
Turska i Grčka imaju historijat loših odnosa koji datiraju od stvaranja moderne Turske Republike na ruševinama Otomanskog carstva.
Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP), s islamističkim korijenima, koja je došla na vlast 2002., ima, međutim pragmatičniji pristup vezama s Atinom zasnovan na turizmu umjesto na nacionalizmu.
"Naš predsjednik će biti prvi turski predsjednik koji će posjetiti Grčku u 65 godina", izjavio je zamjenik turskog premijera Hakan Cavusoglu, ne konkretizirajući vremenske rokove, prenosi turska državna novinska agencija Anadolija.
"Mislim da će ta posjeta polučiti značajne rezultate", dodao je Cavusoglu, koji je rođen u Grčkoj.
Odnosi između Ankare i Atine također su napredovali nakon što je Alexis Tsipras, za koga se vjeruje da ima srdačne lične veze s Erdoganom, izabran za premijera u 2015.
I Grčka i Turska pridružili su se NATO-u u 1952., ali su odnosi otoplili tek u 1999. nakon razornih potresa koji su u roku od nekoliko sedmica pogodili dvije zemlje.
Također su blisko sarađivale u migrantskoj krizi u 2015. kada je Grčka podržala sporazum EU i Turske o suzbijanju priliva migranata.
Postoje, ipak, još brojne sporne tačke između dvije zemlje.
Atina je nezadovoljna turskim odnosom prema vizantijskim spomenicima u Istanbulu, nekadašnjem Konstantinopolju, uključujući Aja Sofiju, koja je zvanično muzej ali bilježi nagli rast muslimanskih aktivnosti u posljednjim godinama.
Grčka je također uznemirena Erdoganovim povremeno bjesnim tiradama protiv sporazuma nakon Drugog svjetskog rata kojima su određene granice dvije zemlje i podrazumjevaju da su skoro svi egejski otoci grčka teritorija.
Turska je, u međuvremenu, nezadovoljna što je Grčka pružila utočište osumnjičenima traženim zbog propalog puča iz 2016. godine, posebno za osam vojnika koji su pobjegli helikopterom tokom noći u kojoj je izveden puč.
Druga tačka sporenja je Kipar, čiji je sjeverni dio još pod okupacijom turskih vojnika nakon invazije iz 1974., u reakciji na puč koji je podstaknula Atina u cilju ujedinjenja otoka s Grčkom, prenosi AFP.