Erol Avdović o izbornom okršaju Trumpa i Bidena: Šta je najbolje za BiH

Ujedno, pandemija je zaustavila mnogoljudne mitinge na kojim je Sanders bio apsolutni šampion, a Trump još veći, nastavlja on. To je opet u korist Bidena, ali zebnja u srcima onih koji navijaju za njega ne prestaje, jer ne mogu predvidjeti kako će se popularni Obamin potpredsjednik, inače majstor verbalnih gafova, na svoju štetu nositi sve do 3. novembra kada izlazi na megdan bezobzirnom populisti – aktuelnom šefu Bijele kuće.

"Neke su stvari ipak jasne: Znamo da će se politički dvoboj retorički i empirijski voditi u vezi sa zdravstvenim sistemom koji je – kao odsustvo javnog zdravstva pokazao sve manjkavosti u borbi s pandemijom. A tu ni demokrati nisu anđeli, jer odavno snose dio svoje odgovornosti. Već se pokazuje da nije tačna Bidenova tvrdnja da je glavni Sandersov politički cilj – uspostavljanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja za sve Amerikance (Medicare for All) preskup i neisplativ. Jer, najskuplja cijena je već plaćena s više od 100.000 američkih života izgubljenih u ovoj pandemiji. Uostalom, po anketama iz aprila kad je Covid-19 najviše harao, posebno ovdje u New Yorku, skoro 70 posto Amerikanaca (uključujući i 46 posto republikanaca) podržavalo je Sandersovu ideju, a podrška ne opada, za očekivati je da će se Biden morati prilagoditi novoj realnosti, iako je bio oštri kritičar univerzalnog zdravstvenog sistema", kazao je.

Zdravstveno osiguranje koje se ne veže za stalno zaposlenje dobija na aktuelnosti, tim prije jer se već više od 40 miliona američkih radnika prijavilo na biro rada tražeći novčanu nadoknadu od kraja marta, dodaje, što će potrajati do kraja jula ove godine, a za neke možda i duže.

"Iako se zvanični narativ već mijenja u korist otvaranja biznisa i izlaska iz kuće, a ne više obrnuto 'Stay Home', zdravstvena struka nalaže maksimalan oprez. U tzv. crvenim državama s republikanskom većinom, čak je prisutan prešutni zaokret koji osobno zagovara ili dvosmislenom retorikom inspirira predsjednik Trump. Mnoge to podsjeća na jednu vrstu švedskog modela koji doduše niko tako ne zove, jer ovdje nema ni švedskog zdravstvenog sistema, ali očito da se ponegdje krenulo na sve ili ništa. To bi dakako tek moglo donijeti nove probleme", navodi on.

Vodeći američki ekonomsti se slažu da će narednu, 2021. godinu, bez obzira na to ko pobijedi na izborima za Bijelu kuću obilježiti teška ekonomska kriza – dosad neviđena depresija, možda i gora od one iz 30-ih godina prošlog stoljeća, i svakako jezivija od kreditnog kolapsa 2008.

Trump zaostaje u brojevima

"Ipak, najveći dio preostalog posla – da pobjedi Donalda Trumpa kakvog ga sada svi znamo, kada je Bidenova predsjednička kampanja u pitanju, ne bi trebalo prepustiti politici pandemije koja uistinu uveliko radi protiv aktuelne administracije. Prije svega jer im je iz ruku izbijena najjača karta: donedavno rekordno uspješna ekonomija, koja sada prijeti da postane nova američka noćna mora. Novi ili stari predsjednik, u ovisnosti o tome ko pobijedi, Joe Biden, koji trenutno vodi u anketama, iako je kandidat status quo bez istinske želje za političkom revolucijom, ili Donald Trump, koji zaostaje u brojevima, kao što je 2016. bio iza Hillary Clinton, ali je ipak pobijedio – imat će na svojoj političkoj trpezi dosta teško svarivih problema. Pred američkim predsjednikom bit će niz nezaobilaznih prioriteta, od Kine do Bliskog istoka, pa sve do poslova u vlastitoj avliji – u državama Latinske Amerike, Venecueli prije svega", smatra on.

To nas dovodi i do nikad adaktiranog "bosanskog pitanja", potcrtava Avdović, kako će se Bidenova ili Trumpova administracija odnositi prema situaciji u Bosni i Hercegovini u narednom periodu.

"Bosna i Hercegovina će prema svemu ostati na čekanju ili u najbolju ruku na autopilotu. Ovo drugo znači nastavak potpore dugoročnim američkim politikama kao instrumentima 'meke sile (Soft Power), borbi protiv korupcije, rad s mlađom dolazećom generacijom i sve one koji održavaju i dalje odličnu američku poziciju u regionu bez prevelike i kao nekad robusne diplomatske sile. U Bosni to znači – bez dugo očekivanih, praktičnih, neki bi rekli i pravednijih vandejtonskih izleta u skorije vrijeme. Nisu u pravu oni u Sarajevu koji su po ko zna koji put nagovijestili novu američku inicijativu za BiH, osluškujući neke svoje dobro obaviještene izvore u Washingtonu ili na domaćem diplomatskom terenu. Defakto, globalna pandemija Covida-19 dodatno je pomjerila američke prioritete na štetu Bosne i Hercegovine", kaže on.

Unatoč tome što bi se dolaskom Bidena u Bijelu kuću, nastavlja, mogla očekivati promjena retorike ili bolje rečeno veća moralna jasnoća u odnosu na zaostala balkanska pitanja, ako postane 46. američki predsjednik po redu, ni Biden neće moći pobjeći od apsolutnih domaćih prioriteta.

"Na vanjskom planu će također dominirati Kina, a onda i potreba za daljnjim pacifiziranjem odnosa s Rusijom gdje god se to može. Na balkanskom poslužavniku, Kosovo je i dalje pitanje na koje će se pragmatični odgovori tražiti prvo, ali ne po svaku cijenu, dok se bosansko dejtonsko vrenje nastavlja do daljnjeg. A to znači da nema govora o nekakvom novom 'Dejtonu dva', kojeg je neodgovorno pred kraj 2018. lansirao republikanski kongresmen Mike Turner, inače veliki obožavalac lika i djela Donalda Trumpa, a onda s tom 'orginalnom idejom' nestao ispred nas novinara koji su ga željeli malo propitati o tome", smatra on.

Pucanj iz prazne puške

S izvjesnom sigrnošću se može reći da su popucali i svi probni baloni koje je u ime Trumpove adminstracije pustio u zrak specijalni izaslanik za Kosovo Rick Grenell, dodaje Avdović. Ovog diplomatu s ne baš previše zanatskog umjeća u toj oblasti, narednih dana povlače s mjesta američkog ambasadora iz Njemačke, ali on ostaje Trumpov prvi čovjek za Kosovo. Odgovor koliko Balkan, Kosovo, Srbija, pa i Bosna i Hercegovina kotiraju na listi američkih prioriteta moguće je pronaći i u činjenici, da je najava postavljanja Grenella na visoku funkciju u Trumpovoj predsjedničkoj kampanji te da pišući o tome magazin Politico – redajući sve posolve kojima se ovaj omiljeni Trumpov diplomata bavio – nije ni pomenuo njegov angažman na Balkanu.

"To što je nama u BiH i okruženju na prvom mjestu kada je promišljanje američke politike u pitanju najvažnijim američkim medijima nije ni fusnota. Ako u novembru pobijedi Biden, za Grenella sigurno ne bi bilo mjesta u novoj administraciji, već početkom januara 2021. Jasno je da on već sada puca iz prilično 'prazne puške'. Džaba što je idući linijom manjeg otpora i tražeći laku pobjedu za svog šefa, nakon što je propao Trumpov mirovni plan stoljeća za Izrael i Palestinu koji je osmislio njegov zet Jared Kushner, ni Grenell nije uspio dogovoriti ništa o Kosovu nabrzinu, ili ispod žita između Hashima Thacija i Aleksandra Vučića. Činjenica je da mu se na put ispriječio novi balkanski lider koji podsjeća makedonskog reformatora Zorana Zaeva, orginalno proevropski i pro-NATO, premijer Kosova u ostavci Aljbin Kurti. A to je nagovještaj novog vremena bez klijentelističkih manira", pojašnjava naš sagovornik.

Pokušaj Trumpove administracije da uknjiži neku jeftinu balkansku pobjedu, kao neki "mini Dejton" na Kosovu prvo su raskrinkali američki znalci.

"Ambasador James Pardew, koji je je skoro tri decenije bio obavještajni oficir u Američkoj vojsci. Pardew je početkom godine napisao autorski članak u kojem je upozorio da Trumpova ekipa predvođena Grenellom pokušava na Balkanu odstupiti od znane američke doktrine. Pokušalo se naime odstupiti od legacije stavljanja ljudskih prava i krenuti s nečim novim što bi zapravo više koristilo Rusima nego Amerikancima. Taj je kontekst čvrsto ustrojen još od Billa Clintona i trajao je sve do Baracka Obame, a nije ga prekinuo ni republikanac George W. Bush. Pardew, koji je 1996. u BiH vodio američki instruiranu vojnu reformu Opremi i obuči (Train and Equip), do kraja je razotkrio taj moguće opasni Trumpov koncept - brzoplete američke politike na Kosovu s mogućim reperkusijama i po Bosnu. Iako je to zvanično demantovano iz Washingtona, mnogi vjeruju da su Trumpovi ljudi razrađivali ideje razmjene teritorija 'zaboravljajući' za šta su borili i američki vojnici na Balkanu", kazao je.

Dogodilo se tako da je Trumpov konfidans Grenell najviše eksponirao koliko je, u tom procesu, potrošena, pa i beskorisna stara srbijanska ratna garda na čelu s izvikanim Aleksandrom Vučićem i njemu sličnim, mastavlja Avdović. Iako su ga Amerikanci, uključujući i Bidena zdušno podržavali od kako ga je u američko političko sazvježđe 2012. vratio Trumpov advokat i bivši gradonačelnik New Yorka Rudi Giulliani. Vučić se u međuvremenu pretvorio ponajviše u autokratu koji ne može parirati reformatorima, poput Kurtija ili Zaeva. Pa čak ni Milu Đukanoviću, koji je uz sve demokratske zamjerke uveo Crnu Goru u NATO.

"Zato se u Srbiji još traga za novim liderom reformskog kova, koji se neće sukobljavati sa susjedima, niti koketirati s srpskim nacionalistima u okruženju i to može potrajati. Iako se Trump možda malo preigrao, ili previše ponadao s ovim parčetom Balkana, Washington za sad ne odustaje od svojih starih stavova prema Kosovu, BiH i naravno novoj članici NATO-a Sjevernoj Makedoniji. Ali, naredne godine, s ekonomskom krizom za svakim kuhinjskim stolom u Americi – Biden ili Trump, svejedno malo će se toga radikalno promjeniti. Bosna i Hercegovina bi mogla još pričekati, osim ako se pojavi novi, domaći lider, ili recimo neko s balkanskim korijenima ko razumije američke demokratske vrijednosti i, koji bi ravnopravno, poput Kurtija ili Zaeva razgovarao s Amerikancima; onima kojima se ne žuri, ali koji imaju osjećaj urgentnosti, upravo i radi odbrane američkih principa. U tom slučaju, bosansko čekanje neće ovisiti “samo“ od Kosova, niti od izbora u Bijeloj kući, niti će se čekati na dogovor izmedju Beograda i Prištine. Promjena je moguća kad ljudi u nju (po)vjeruju. I kad odluče promjeniti sebe ne čekajući više na druge, jer ono drugo je ponekad čisti politički i svaki drugi parazitizam", zaključio je za Klix.ba Erol Avdović.