Francuska i muslimani: Aveti prošlosti i različiti svjetonazori uzrokovali sukob štetan za sve
Mnogima, a posebno useljenicima u Francuskoj je laknulo što je ovaj političar liberalnog svjetonazora u predsjedničkoj utrci pobijedio radikalnu desničarku Marine le Pen.
Nedugo poslije Macron je domaćoj i svjetskoj javnosti priredio hladan tuš. Njegovom ekonomskom politikom je nezadovoljan veliki broj Francuza, a njegovom politikom prema muslimanima su nezadovoljni oni sami. Smatraju da je diskriminirajuća i isključiva po njih.
Antagonizam je postao zabrinjavajući nakon što je satirični list Charlie Hebdo objavio kontroverznu karikaturu poslanika Muhammeda a.s., a što je bio i povod za krvavi teroristički napad na redakciju ovog lista 2015.
Više od pet godina kasnije, ovog mjeseca je na stravičan način ubijen nastavnik historije i geografije Samuel Paty koji je govoreći svojim učenicima o slobodi govora pokazao i navedenu karikaturu. Zbog ovoga je uhapšeno nekoliko osoba.
Posljednja dešavanja su uzrokovala nove napetosti između Francuske i muslimana. Posebno je izražen antagonizam na relaciji Pariz - Ankara.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan se nije suzdržao od teških riječi. Macronu je, između ostalog, poručio da mu je potreban "mentalni tretman" i pozvao je na bojkot francuskih proizvoda. Iz grada svjetlosti su odgovorili da neće tražiti bojkot turskih proizvoda, ali su opozvali ambasadora iz Turske.
Francuska kao poprište dva svjetonazora
Za profesora na sarajevskom univerzitetu Esada Durakovića riječ je o sukobu dva svjetonazora i podsjetio je da terorizam najviše šteti samim muslimanima.
"Francuska je, nažalost, već duže vrijeme poprište sukoba dva svjetonazora. Njoj svjedočimo već neko vrijeme, čini se posebno od slučaja Charlie Hebdo, ekstremističkih ili terorističkih napada između muslimana i nemuslimana Francuza. Nijedan teroristički akt ne odobravam, naprotiv. Često sam pisao i govorio o tome da je terorizam - od IDIL-a u Siriji do napada u Parizu - najveći, užasan udarac na sam islam, da je to zabadanje noža u srce upravo islamu. To je nedvojbeno", rekao je za naš portal.
Macrona je ocijenio kao političara koji ispoljava islamofobiju i poručio da ne bi smio zločine pojedinaca poistovjećivati sa zajednicom i religijom.
"No, mudar političar, političar vizionar kakav bi trebao biti i predsjednik Macron, morao bi znati da teroristički akti imaju svoje uzroke, motive. Gospodin Macron već neko vrijeme ispoljava islamofobiju, jer užasan zločin nekog čovjeka, pa ni grupe ljudi, ne možete poistovjetiti s cijelom religijom, s više od milijardu ljudi. To je pogrešno i kontraproduktivno", upozorio je.
Aveti prošlosti
Duraković smatra da je Zapad svojim djelovanjem doprinio onome što se zove muslimanski terorizam.
"Macron bi morao imati u vidu da su Zapadne vojne alijanse i koalicije porodile tzv. muslimanski terorizam na Zapadu. Njegova zemlja Francuska držala je u strašnom ropstvu muslimanski Alžir i vršila je pokolje u njemu i u nekim drugim afričkim zemljama. Ona je gotovo nedavno dala ključni doprinos uništenju prosperitetne i neagresivne Libije, na Srednjem istoku je važna njena uloga u stvaranju meteža i destrukcije", obrazložio je.
Prethodno navedeno djelovanje Francuske u prošlosti je označio kao državni terorizam.
"On traje dugo i u kontinuitetu u muslimanskom svijetu pa se i Macronove izjave uklapaju u danas aktuelnu zapadnu islamofobiju. To je ono što proizvodi pojedinačne ili grupne terorističke akte, a da bi se oni osujetili, politika Macronove zemlje treba da se mijenja u odnosu prema muslimanima, i to njegovanjem prijateljskih odnosa, a ne razaranjem čitavih muslimanskih zemalja i društava", sugerisao je.
Sloboda govora i religija
Smatra da se ne može govoriti o slobodi izražavanja, već, kako je naveo, o oslobođenju mržnje ako se najgrublje uvrijede vjerska osjećanja.
"Ona su najdublji dio čovjekove intime i to za milijardu i po ljudi", dodao je.
Trenutnu reakciju muslimana je okarakterisao razumljivom, ali je napomenuo da ona ne smije značiti i nasilje tj. terorizam.
"Takvu ne možemo prihvatiti ni u kojem slučaju", potcrtao je.
Prema njegovim riječima, ovo nije prvi put da Macron ispoljava animozitet prema muslimanima. Istakao je da bi Francuska trebala biti primjer tolerancije u punom značenju te riječi, ali da to nije.
"Ponavljam da je ona, nažalost, jedan od glavnih aktera uništavanja čitavih muslimanskih država i društava", naglasio je Duraković.
Terorizam je neprihvatljiv
Napomenuo je da su teroristički akti pojedinaca, kako je izjavio, potpuno pogrešni, jer je to zločin i jer se najčešće vrše nad nedužnim ljudima.
"Muslimani, ili muslimanske zemlje, ne bi smjeli uzvraćati terorizmom, nipošto, nego odgovarajućim diplomatskim akcijama, pa možda i ekonomskim, a to je već vrlo široka paleta mogućih mjera", poručio je.
Osvrnuo se i na odnos između Macrona i Erdogana.
"Oba spomenuta predsjednika smatraju se liderima 'svojih svjetova', ili svaki svoga kulturalnog kruga. To je, naravno, jedno od objašnjenja njihova aktuelnog sučeljavanja. Osim toga, osjetljivost tursko-francuskih odnosa ima i svoja povijesna ishodišta. Naime, u vrijeme nastajanja moderne Turske ona je bila naglašeno frankofona, u smislu da je bila pod utjecajem francuske kulture (književnosti i dr.) znatno više nego bilo koje druge evropske zemlje", istakao je.
O reakciji Erdogana i poruci za Macrona
Pitali smo Durakovića da li se svojim djelovanjem naspram Francuske Erdogan pokušava pozicionirati kao neformalni lider muslimana u svijetu.
"Objektivno govoreći, muslimanski svijet danas - izuzimajući upravo Tursku - uopće nije internacionalni politički ni povijesni subjekt. O tome sam prije nekoliko godina objavio knjigu 'Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta'. Vjerovatno taj Erdoganov osjećaj da je njegova zemlja subjekt na međunarodnoj pozornici doprinosi njegovim istupima protiv islamofobije", smatra.
Za Macrona je imao i jednu poruku.
"Najzad, svaka fobija je fobija. Znameniti naučnik Karl Gustav Jung napisao je da su u ime kršćanstva izvršeni najveći zločini u cijelome svijetu. No, ako bih ja kazao da je to kršćanstvo, onda bih bio potpuno neuk, jer kršćanstvo se ne smije poistovjetiti sa zločinima koji su počinjeni u njegovo ime. Isti, istovjetan slučaj je s islamom. U tom smislu, predsjednik Macron i neki drugi morali bi imati više senzibiliteta i odgovornosti", zaključio je Duraković.
Sloboda, jednakost i bratstvo
Bivši bosanskohercegovački ambasador u Francuskoj Slobodan Šoja ima nešto drugačije viđenje ovog pitanja u odnosu na profesora Durakovića. Razloge za konfrontaciju uočava u mentalnim i tradicijskim razlikama.
"Odnos svih francuskih predsjednika prema muslimanima u Francuskoj je bio i ostao jednak. Oni su građani i državljani Francuske i ravnopravni su sa svim ostalim Francuzima. Jedino što se od njih očekuje, kao i od svih nemuslimana u Francuskoj je da poštuju francuske zakone i francusku tradiciju jer žive u Francuskoj, a ne u drugoj zemlji. Problemi nastaju kad zbog mentalnih i tradicijskih razlika jedan vrlo mali dio Francuza muslimana odbija prihvatiti francusku logiku i zakone i djeluje po svom nahođenju uz dozu vjerske ostrašćenosti. Tada pojedinac dolazi u sukob s društvom, a to nikad nije dobro, jer je društvo uvijek važnije od pojedinca", naveo je.
Francusku je izdvojio kao državu koja, kako je izjavio, odlučno djeluje, pa i po pitanju zaštite svojih vrijednosti.
"Za državu Francusku apsolutne slobode su temelj zdravog društva. Prva od tri riječi iz slogana za vrijeme Francuske revolucije bila je sloboda. Jednakost i bratstvo dolaze poslije. Sloboda je jednostavno sastavni dio francuskog duha i o tome nema rasprave, ona se ne smije ugroziti. Šta se dešava u ostalom dijelu svijeta Francusku ne zanima. Na svojoj teritoriji ona djeluje odlučno i saglasno vlastitom duhu koji se vjekovima kovali veliki umovi koje cijeli svijet poznaje i cijeni. Pa se očekuje da ga posebno poštuju stanovnici Francuske", kazao je.
"Neopravdana reakcija muslimana"
Ne misli da je burna reakcija muslimana opravdana te je ocijenio da se vlast ove zemlje trudi da se muslimani osjećaju kao u svojoj zemlji.
"Reakcija je sigurno neopravdana jer je posrijedi varvarski čin koji prvo treba osuditi pa tek onda tumačiti i nalaziti elemente koji bi mogli dodatno osvijetliti slučaj i pokazati njegovu kompleksnost. A da je kompleksan i delikatan, sigurno jest. U osnovi svake napetosti između islama i evropskih religija je civilizacijski nesporazum. Ko u Francuskoj udari na slobodu, odgovor države je nemilosrdan. Ko to ne razumije i ne zna, on će odmah atakovati na Francusku, kao što se i dogodilo. A već sam pomenuo kakva je francuska politika prema muslimanima. Francuska se decenijama trudi da osigura svojim muslimanima sve ono što im je potrebno da se osjećaju kao u svojoj zemlji. Ravnopravnost je potpuna, makar na papiru, ali ona je garantovana. Oni su građani kao svi ostali, sve dok se ne ogriješe o zakone", potcrtao je Šoja.
Pri stavu je da po ovom pitanju ne treba samo razmišljati o Macronu, već o svim Francuzima.
"Treba, međutim, ostaviti po strani Macrona i razmišljati o desetinama miliona Francuza koji u ovoj monstruoznoj aferi misle kao i Macron, a neki su čak i radikalniji. Udariti na profesora koji simbolizira učeno društvo i na slobodu koja simbolizira zdravo društvo, dvostruko je svetogrđe u Francuskoj. Isto tako, valja uvijek imati na umu da su radikalni i vjersko-politički ostrašćeni muslimani u Francuskoj malobrojni i da je većina muslimana lojalna državi i zakonima. To se često zaboravlja jer se u cijelom svijetu akcenat odavno i stalno stavlja na manju grupu ljudi koja pravi haos na štetu većine", rekao je.
Uviđa da Francusku napadaju zemlje u kojima religija ima, kako je naveo, prvorazrednu ulogu.
"U osnovi problema Francuske i država koje je napadaju je mjesto i uloga religije u društvu i državi. Francusku napadaju isključivo zemlje u kojima religija igra prvorazrednu ulogu u političkom životu. U Francuskoj je oduvijek religija zakonski bila odvojena od države. Radi se jednostavno o različitim koncepcijama. Francuska je ponosna na svoj laički pogled na svijet koji očito nekima nije po volji i to ne kriju", potcrtao je.
Napetost starija od Macrona i Erdogana
Kao i Duraković podsjetio je da su napetosti između Francuske i Turske mnogo starije od Macrona i Erdogana.
"Tursko-francuska napetost je mnogo starija i od Macrona i Erdogana. Turska, vjerovatno i s razlogom, vidi u Francuskoj najvećeg protivnika svom ulasku u Evropsku uniju. Bivši predsjednik Valéry Marie René Giscard d'Estaing je jasno poručio da Turskoj nije mjesto u EU, a to misli i Macron. Znajući da su vrata EU zatvorena za Tursku, Erdogan ulazi u najžešće sukobe upravo s najjačima u Evropi, a to su Francuska i Njemačka", ocijenio je Šoja.
Smatra da se Erdogan odavno uživio u ulogu neformalnog lidera muslimana u svijetu. U njemu prepoznaje i pozitivne i negativne osobine.
"On jeste veliki i mudar državnik s jasnom vizijom, ali on je sujetan čovjek i nemilosrdan prema onima koji nisu blagonakloni prema njemu. To se vidi i po rječniku koji koristi i koji je potpuno neprimjeren, nezavisno od toga ko je i kakav je Macron", naglasio je.
Za njega je ova konfrontacija pokazatelj iznimno važne uloge religije u političkim odnosima, a upozorio je da to ima krajnje negativne posljedice.
"Šteta je što se u ovako delikatnom i tragičnom slučaju ovoliko razbuktavaju strasti, ali i to svjedoči u kakvom svijetu živimo. Religija vjekovima na političkom planu igra pogubnu ulogu i sve dok religija bude u sebi sadržavala političku dimenziju, svijet će živjeti u napetostima. Kad bi slučaj ubistva francuskog profesora bio posljednji povod za napetosti među državama, mi bismo bili sretna planeta. Ovako smo osuđeni da čekamo novu manifestaciju ludila izazvanu političkom religijom", zaključio je Slobodan Šoja.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
