Francuski izborni maraton: Može li Macron do pune kontrole nad državom ili ga čeka brak iz nužde
Uprkos značaju koji parlamentarni izbori imaju u drugim evropskih državama, specifičnost parlamentarnih izbora u Francuskoj je upravo u tome što su oni na neki način do sada uvijek bili u sjeni predsjedničkih koji se održavaju u nešto ranijem periodu godine.
Predsjednik kao alfa i omega države ujedno je i utjelovljenje kako vanjske tako i unutrašnje politike, pa su se zbog toga francuski parlamentarni izbori uvijek definirali kao svojevrsni produžeci predsjedničkih izbora. Produžeci u kojima protivnik, fudbalskim žargonom rečeno, rijetko dobija šansu da preokrene rezultat u svoju korist.
Međutim, da je klima oko francuskih parlamentarnih izbora ove godine drugačija pokazuju i kretanja na političkoj sceni Francuske koja su zapala za oko brojnih analitičara još tokom održavanja predsjedničkih izbora.
Ljevica je ujedinjena, na centru ništa novo
Iako je aktuelni predsjednik Francuske Emmanuel Macron u drugom krugu ponovno pobijedio Marine Le Pen, njegova pobjeda okarakterisana je kao gorka uzevši u obzir činjenicu da je sve veći broj građana nezadovoljan politikom koju Emmanuel Macron sprovodi naročito kada je riječ o unutrašnjim političkim, socijalnim i ekonomskim problemima koji su sve izraženiji u zemlji kao što je Francuska.
Koliko su zapravo ovi izbori bitni, i da li se mogu očekivati značajnije političke turbulencije za Klix.ba govorila je novinarka francuskog Le Monde Diplomatique Ana Otašević koja je na početku razgovora naglasila kako se uoči parlamentarnih izbora u Francuskoj postavlja nekoliko pitanja kada je riječ o eventualnim izbornim rezultatima.
"Mislim da ne bismo mogli govoriti o izborima koji bi donijeli neku prelomnu političku situaciju. Ono što se postavlja kao pitanje jeste da li će većina koju predstavlja koalicija oličena u Macronu dobiti apsolutnu većinu ili neće. Da li će morati praviti neku koaliciju s Republikancima koji su vjerovatno najveći gubitnici jer nemaju šta očekivati na ovim izborima. Ukoliko Macronova koalicija izgubi apsolutnu većinu onda će oni biti neka vrsta privjeska. To će biti jedini način da uđu u koaliciju s Macronom nakon čega bi se 'utopili' u parlamentu", ističe Otašević na početku razgovora.
Baš kao i u slučaju predsjedničkih izbora, podjela francuske političke scene nastavljena je i na parlamentarnim izborima gdje su se ponovno iskristalisala tri politička bloka, ali u nešto drugačijim okolnostima.
"Imamo dinamiku koja traje od predsjedničkih izbora i podjelu političke scene na tri ravnopravne političke snage. Tu je Macronova centristička struja, druga je lijeva koalicija koju predvodi Jean-Luc Melenchon i treća je desničarska koju vode Eric Zemmour i Marine Le Pen. Sada će se vidjeti na izborima kako ta podjela između Le Pen i Zemmoura najviše škodi desničarima obzirom da se na anketama ne daju velike šanse da će napraviti neki bolji rezultat u parlamentu", pojašnjava novinarka.
Za razliku od desničara koji vode i svoju unutrašnju bitku, francuska ljevica će nakon mnogo godina na jednim izborima nastupiti jedinstveno.
Stranka "Nepokorena Francuska" koju predvodi Jean-Luc Melenchon uspjela je postići sporazum sa Socijalističkom partijom, Komunističkom partijom Francuske i Zelenim te su formirali koaliciju pod nazivom NUPES (Novi ekološki i socijalni narodni savez) s kojom će izaći na megdan strankama okupljenim oko Emmanuela Macrona.
"Što se tiče koalicije lijevih snaga, ona ključuje ekološku, Socijalističku, Komunističku partiju i Melenchonovu partiju . Prema najnovijim anketama oni su gotovo izjednačeni s Macronovim blokom po namjerama glasača da glasaju za njih. Čak malo po nekim i prednjači lijeva koalicija. Glavno je pitanje izbora da li će se vlast koju ima Macron malo ublažiti i da li će imati kakvu-takvu kontratežu u vidu ljevice ili će imati apsolutnu vlast. Treba reći da su snage već uspostavljene na predsjedničkim izborima, a parlamentarni izbori su često samo nastavak i potvrda rezultata predsjedničkih", ističe Otašević tokom razgovora.
France, Europe Elects polling average for EURACTIV:
— Europe Elects (@EuropeElects) June 10, 2022
NUPES-LEFT|G/EFA|S&D: 27% (+2)
Ensemble-RE: 26% (-6)
RN-ID: 19% (+6)
UDC-EPP|RE: 10% (-9)
Reconquête-NI: 5% (new)
UPF→ECR: 1%
LO-*: 1%
+/- vs. 2017 election
➤ https://t.co/oL97q6lO3I pic.twitter.com/NEluZyR33A
Kada se govori o Melenchonu, on je politička figura koja se na predsjedničkim izborima pokazala kao jedini kandidat ljevičarskih stranaka koji ima dovoljno snage i podrške glasača da uđe u politički ring s Macronom i Le Pen.
Iako mu je drugi krug izbora za dlaku izmakao, Melenchon je i uoči parlamentarnih izbora najavljivao kako su oni svojevrsni treći krug predsjedničkih izbora te je pozivao glasače da izaberu njega kao premijera.
Uzevši u obzir Ustav Francuske koji jasno pokazuje kako premijera zapravo bira predsjednik, a ne građani, pitali smo sagovornicu šta bi zapravo ovakav politički nastup Melenchona trebao predstavljati.
"To je pokušaj da mobiliše svoje glasačko tijelo koje je ostalo nezadovoljno nakon predsjedničkih izbora. On je zamalo prošao u drugi krug. Veliki broj glasača osjeća nezadovoljstvo jer smatraju da mu je tu uskraćena uloga koju je zamalo dobio, a to je da se 'obračuna' s Macronom. Ta priča o trećem krugu i revanšu je ono na čemu je zasnovao ovu kampanju pred parlamentarne izbore. To je jednostavno njegov politički stil", objašnjava Otašević tokom razgovora.
Između ostalog, naglašava kako se o ujedinjenju ljevice u Francuskoj dugo pričalo.
"On se predstavlja kao predvodnik koalicije koja je napravljena nakon predsjedničkih izbora. Dugo godina se priča o ujedinjenju lijevih snaga i to je sada predstavljeno kao veliki politički pomak. U mrtvom političkom pejzažu Francuske ta je koalicija nešto novo. Očigledno je da su oni na tom talasu ujedinjenja i pozitivne poruke koja se šalje glasačima glavni favorit za parlamentarne izbore", pojašnjava Otašević.
Komentirajući ujedinjenje ljevice pred parlamentarne izbore, novinarka ističe kako je koalicija vjerovatno kratkog daha te da je Melenchon, uzevši u obzir njegove radikalne političke stavove, morao napraviti brojne kompromise uoči izbora.
"On je morao mnogo kompromisa da pravi u ovoj trci. Koalicija je vjerovatno kratkog daha i napravljena je namjenski. U ovoj situaciji sada to je dobitnička koalicija. Macron je pobijedio druge ljevičarske kandidate na predsjedničkim izborima, bio je daleko ispred njih. Melenchon se s druge strane nametnuo kao lider ljevice. Opet, ono što je mana njegove stranke je da su oni posljednjih godina imali samo predsjedničku, a ne parlamentarnu strategiju. Oni nemaju na terenu svoje kandidate, tu mrežu jer nisu radili na tome. Međutim u koaliciji s drugim strankama dobijaju mogućnost da širom Francuske izvedu to što je Melenchon zamislio. On sada ne predstavlja samo svoju radikalnu partiju", rekla je Otašević.
Također, naglašava kako su stranke okupljene oko NUPES-a zamaskirale svoje mane. Dok većina stranaka nema harizmatičnog vođu poput Melenchona, njegova stranka nema razvijenu infrastrukturu na terenu.
"U samoj koaliciji on je svoje stavove ublažio i zato je ona bila moguća. Analize pokazuju da ona neće opstati, ali da bi mogla s jedne strane drugim strankama pružiti mogućnost da opstanu pod harizmom Melenchona. Već poslije izbora teško može opstati jer su velike suštinske razlike između njih. Period poslije izbora će zapravo pokazati koliko je zapravo Melenchon u stanju da te kompromise održi", objašnjava.
Kohabitacija - dio rješenja ili uvod u probleme?
U slučaju da ljevica osvoji većinu u parlamentu, to bi natjeralo Emmanuela Macrona političku kohabitaciju u kojoj bi vlast dijelio s premijerom koji nije dio njegovih političkih svjetonazora. Posljednji put, Francuska je imala kohabitaciju na političkoj sceni u periodu od 1997. do 2002. godine kada su vlast dijelili Jacques Chirac i Lionel Jospin.
"Kohabitacije su ranije pokazivale da zemlja može funkcionisati bolje kada postoji kontrateza. U ovom polarizovanom političkom životu Francuske vidjeli smo da postoji nezadovoljstvo Macronovom politikom i možda bi kohabitacija bila bolja opcija za smirivanje teznija koje su snažne u Francuskoj. U ranijim kohabitacijama je bilo tako jer je prosto politička scena decenijama tako izgledala. Bila je podijeljena na desni centar i lijevi centar. Sada je ovo sasvim drugačije, imamo ekstreme koji su izbili u prvi plan što govori o krizi unutar zemlje. S ovom situacijom u kojoj je lijeva koalicija pravi proboj, moglo bi se pretpostaviti da će oni u tom slučaju napraviti kontrabalans velikom nezadovoljstvu politikom Macrona", mišljenja je Otašević.
Uoči parlamentarnih izbora, Emmanuel Macron je izvršio i restruktuiranje vlade te je na poziciju premijerke imenovao Elisabethe Borne koju su mnogi opisali kao tehnokratu s dugim stažom i "ženom ljevice".
Iako se smatra kako Macron na ovaj način pokušava pridobiti i glasove lijevo orijentiranih glasača, Otašević ističe kako građani Francuske jako malo znaju o novoj vladi i ljudima koji se nalaze u njoj.
"Ja mogu da kažem da postoji nezadovoljstvo novom vladom u Francuskoj. To su neke glavne karakteristike predizborne situacije. Ukoliko koalicija oko Melenchona uspije da ugrozi apsolutnu većinu, to će biti nova situacija na izborima, a tome bi mogla doprinijeti i nova vlada. Francuzi ne znaju ko su ti ljudi, nisu to neke ličnosti. Prosto je Macronov lik sve druge oko njega 'smrvio'. Nisu to ljudi koji ulijevaju povjerenje Francuzima i za koje se vjeruje da će donijeti promjene koje je Macron najavljivao", rekla je Otašević.
Na kraju razgovora, naglasila je kako bi veliku ulogu u rezultatima izbora mogla imati i izlaznost.
"Druga stvar koja je bitna je opet velika apstinencija. Govore da će na ovim izborima biti još manja izlaznost, a inače je mala izlaznost. Prema prognozama, ističe se kako će izlaznost biti manja nego 2017. godine kada je bila rekordno mala. To pokazuje nezainteresovanost Francuza za izborima, kao i inerciju da se na parlamentarnim izborima samo potvrđuju rezultati predsjedničkih", zaključila je u razgovoru za Klix.ba novinarka Le Monde Diplomatique Ana Otašević.