Glasanje za nezavisnost Katalonije: Kako se stiglo do referenduma i šta slijedi
Zašto Katalonci žele nezavisnost?
Za "independiste" borba za slobodu je dugoročni projekat čiji tragovi počinju još 1714. godine kada je Filip V zauzeo Barcelonu. Čak i danas Katalonci koji zagovaraju nezavisnost vrijeđaju španske lojaliste nazivajući ih "botiflerima" ili saveznicima Filipa V.
Od tada su katalonski nacionalisti dosljedno zagovarali određeni stepen autonomije od Španije. Do 1932. godine lideri regiona proglasili su Katalonsku Republiku, a španska vlada se složila s tim vidom autonomije. Međutim, kad je na vlast došao Francisco Franco, to je izgubljeno. Franco je sistematski potiskivao napore katalonskih nacionalista, a pod njegovom diktaturom vlada je pokušala iskorijeniti sve katalonske institucije i jezik, a hiljade ljudi je pogubljeno u čistkama. Praktično nijedna katalonska porodica nije prošla bez gubitaka u tom periodu.
Nakon Francove smrti borba za nezavisnost je ponovo počela od početka. 2006. Španija je Kataloniji dodijelila status nacije i opciju oporezivanja. Španski Ustavni sud je 2010. ukinuo ovu odluku, tvrdeći da iako Katalonci to mogu biti po nacionalnosti, Katalonija nije nacija. Više od milion Katalonaca je protestovalo zbog tog zaključka, ali bez koristi.
Danas Katalonija uživa širi stepen finansijske kontrole nad regionalnim finansijama od većine drugih dijelova Španije. Ipak, to mnogim građanima nije dovoljno. Mnogi Katalonci su odrasli vjerujući da jednostavno nisu Španci.
U cijeloj priči postoji još jedan problem - Katalonija je najbogatiji region u Španiji, kao i industrijski najrazvijeniji. U njemu je sjedište većine metalurških firmi, kao i onih iz oblasti prehrambene, farmaceutske i hemijske industrije. Također se mogu pohvaliti razvijenim turizmom, zahvaljujući popularnim lokacijama kao što je Barcelona. U tom regionu živi 16 posto stanovništva Španije i čini 20 posto tamošnje ekonomije.
Katalonci se često žale da više doprinose poreskoj politici nego što im se vraća u praksi. Samo 2014. godine Katalonija je platila 11,8 milijardi dolara poreza više nego što su im španski poreski organi vratili. Ipak, kompleksnost budžetskih transfera otežava preciznu procjenu koliko Katalonci doprinose porezima, a koliko im se od ulaganja vraća kroz usluge kao što su školstvo ili bolnice.
Kako je odgovorila Španija?
Španija je odgovorila izuzetno agresivno. Premijer Mariano Rajoy osudio je zagovaranje referenduma i nazvao ga nezakonitim.
"Reći ću ovo smireno i odlučno: referenduma neće biti, to se neće dogoditi", kazao je on. Tvrdi da glasanje podriva vladavinu prava i da može predstavljati opasan presedan.
Premijer je poslao na hiljade vojnika da zaustave provođenje referenduma, a španska policija je oduzela milione primjeraka glasačkih listića i uhapsila više od 12 službenika zaduženih za provođenje aktivnosti vezanih uz referendum o nezavisnosti. Internetske stranice koje informišu Katalonce o izborima su zatvorene.
Policijskim snagama Katalonije naloženo je da prate akcije španske paravojne civilne garde i pomognu u zaustavljanju procesa glasanja. Naloženo im je da raščiste sva biračka mjesta do šest sati ujutro. Nije sasvim jasno kako bi to trebali učiniti i hoće li se povinovati naredbi.
Kritičari premijera Rajoya kažu da je njegova nefleksibilnost pogoršala situaciju.
"Njegov brend španskog nacionalnizma liči na onaj nekadašnjeg diktatora Francisca Franca, centralizatora kojem su jedinstvo i kulturološka homogenost Španije bili sveti", napisali su akademici Sebastiaan Faber i Becquer Seguin.
Šta Katalonci žele?
Istraživanja javnog mnijenja sugerišu da je region podijeljen. Katalonci su ujednačeno podijeljeni i u vezi pitanja nezavisnosti. Anketa iz jula pokazala je da 41 posto njih želi referendum, dok 49 posto nije za to.
Tokom 2014. godine katalonski lideri održali su referendum kao neformalno istraživanje raspoloženja građana u regionu. Učestvovala je trećina birača, a 80 posto njih izrazilo je želju za nezavisnošću. Katalonske separatističke partije podržalo je 48 posto birača na parlamentarnim izborima 2015. godine. Partije lojalne Španiji imale su oko 40 posto glasova. Međutim, španski lojalisti će bojkotovati nedjeljne izbore, što znači da će danas većina birača podržati nezavisnost, čak i ako izlaznost bude slaba.
Šta kažu oni koji su protiv nezavisnosti?
Birači koji su protiv nezavisnosti, posebno oni koji su se doselili iz drugih dijelova Španije, zabrinuti su da će se tim potezom na udaru naći katalonska ekonomija. Bilo bi skoro nemoguće da se nova nezavisna Katalonija pridruži Evropskoj uniji i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, čime bi bili povećani troškovi izvoza i uvoza. Mnogi poslovi bi također bili izgubljeni.
Zabrinuti su također i da bi Katalonija bila manje raspoložena da prihvati doseljenike iz drugih regiona. Neki strahuju da bi regionalni nacionalizam mogao prerasti u rasizam.
"Stvorili su čudovište iluzije i uzbuđenja", kaže Gabriel Zafra, koji vodi udruženje migranata u Extremaduri. "Obećali su im Kataloniju punu cvijeća, gdje sretni ljudi nedjeljom idu u crkvu. To je laž. Ne želim ih porediti sa Srbijom, ali ako se ovo nastavi, možda ću morati".
Ipak, birači koji su protiv nezavisnosti i osjećaju se istovremeno i Kataloncima i Špancima predstavljaju "tihu manjinu". Progovore li, nailaze na društvenu izolaciju, stigmu, a vrlo često i verbalno i fizičko nasilje.
Može li Španija zaista zaustaviti glasanje?
Upkos velikim naporima španske vlade, glasanje će vjerovatno biti održano, bar na nekim mjestima. Neki roditelji kampuju u školama kako bi bili sigurno da će one biti otvorene za glasanje. Međutim, kako piše BBC, teško da će nedjeljno glasanje proteći slobodno i pošteno.
Kakav je stav Evrope?
Evropski zvaničnici su izrazili čvrstu, ali prigušenu podršku španskoj centralnoj vladi. Zvaničnik EU u petak je izjavio da bi ljudi trebali poštivati ustav i vladavinu prava u svojim zemljama. Ipak, zvaničnici EU također kažu da neće posredovati u sukobu između Španije i Katalonije, nazvavši ga unutrašnjim pitanjem. Međutim, to pitanje aktiviralo je secesionistički raspoložene političare širom Evrope.
Nicola Sturgeon, premijerka Škotske, zemlje koja je i sama ispitivala mogućnost napuštanja Ujedinjenog Kraljevstva, ponudila je mirnu podršku naporima za nezavisnost Katalonije. I političari u belgijskom regionu Flanders, koji pozivaju na secesiju, simpatiziraju Katalonce i pitaju se da li će njihov region biti sljedeći. U Italiji desničarska Sjeverna liga, koja želi više autonomije za sjever te zemlje, govorila je protiv hapšenja katalonskih lidera.
Šta će se sljedeće desiti?
Bez obzira na ishod za danas najavljenog referenduma, Katalonija je ipak daleko od nezavisnosti, piše Washington Post. Španija neće priznati rezultat referenduma ili bilo kojeg nezavisnog glasanja u regionalnom parlamentu. Ta zemlja se već suočava sa velikim protestima i mjesecima gnjeva javnosti.
Lideri u Madridu su poručili da će, ako katalonski lideri otkažu glasanje, podržati ustavne reforme koje Kataloniji daju više novca i veću finansijsku autonomiju. Moguće je da katalonski lideri prihvate pregovore o ovim temama i nakon glasanja.
Ipak, sa ovako visokim tenzijama, možda je trenutak za kompromis već iza nas.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
