Sedmog oktobra prošle godine Hamas i Islamski džihad izvele su jedan od najdetaljnijih terorističkih napada otkako se kreirala bliskoistočna sigurnosna problematika
U posljednjih 70 godina ovu problematiku su determinisala tri velika izraelsko-arapska rata (1948, 1967, 1973), dva libanska rata (1982, 2006), dvije palestinske intifade, (1987, 2005) ali ništa nije za tako kratak period promijenilo regiju kao napad Hamasa 7. oktobra prošle godine.
Nema sumnje da će se napad Hamasa izučavati na vojnim učilištima svijeta kao jedna od najkompleksnije planiranih operacija neke militantne organizacije uz upotrebu taktika asimetričnog ratovanja. Ratovanja kao kombinacije cyber akcija, napada bespilotnim letjelicama, ali i desantom boraca sa paraglajderima.
Planiranje napada i njegova egzekucija u potpunosti odudaraju od klasičnog modus operandija prema kojem su napadi Hamasa bili prepoznatljivi. Ono što je bilo i ostalo karakteristično za sve formacije PLO, ali i Hezbolaha jesu kidnapovanja izraelskih vojnika i civila. Samo u prva 24 sata napada Hamasa zarobljeno je više od 250 vojnika i civila.
U borbama sa Hamasom izraelske snage su prvog dana izgubile više od 300 vojnika i policajaca. Za komparaciju, u drugom libanskom ratu, koji je trajao 34 dana, izraelske snage su izgubile blizu 160 vojnika, što za sebe daje najbolju sliku stanja izraelskih žrtava sedmog oktobra.
Cjelokupni sistem izraelske sigurnosti je uhvaćen na spavanju uslijed teških političkih kriza unutar Izraela, koji je prolazio kroz proces reforme i usvajanja novog zakona o Vrhovnom sudu. Dodatno je i duboka politička polarizacija izraelskog društva doprinijela manjoj budnosti i početnim uspjesima Hamasa, koji su od početka napada bili dugoročno iluzorni. Faktor stabilizacije stanja na frontu za Izrael je oduvijek bilo izraelsko ratno zrakoplovstvo koje već 7. oktobra započinje zračnu kampanju sa nezabilježenim civilnim stradanjima.
S druge strane ovaj rat je još jednom potvrdio da zračne snage neovisno o snazi i tehničkom disparitetu protivnika, ne mogu donijeti pobjedu na kopnu bez podrške pješadije. A takva podrška se u uslovima porušene infrastrukture i sukoba sa asimetričnim protivnikom uglavnom vraća u mnogobrojnim žrtvama.
Izraelske odbrambene snage sebi ne mogu dopustiti velike gubitke žive sile s obzirom na demografsku projekciju neprijateljskih aktera u regiji. U dosadašnjem dijelu izraelskih operacija prognozira se da je IDF izgubio više od 1.100 vojnika i to su gubici koje izraelski premijer Benjamin Natanyahu nije mogao pravdati.
Onog trenutka kada je bitka u Gazi postala Natanyahuova bitka za politički opstanak, započela je i kampanja izraelskih zračnih snaga koja je rezultirala pogibijom više od 40.000 palestinskih civila.
Opisujući posljedice za Liban, ukoliko Izrael napadne položaje Hezbolaha, general izraelskih zračnih snaga Dan Halutz je izjavio "da će se libanski sat vratiti za 30 godina unazad". Od sedmog oktobra palestinski sat se svakog dana vraća za 130 godina prema izraelskom potencijalu razaranja.
