Gorka istina o našem otpadu: Potpuno rješenje nije u reciklaži, već u nečemu jednostavnijem
U cijelom svijetu godišnje nastane dvije milijarde tona otpada. Kada bi taj otpad bilo u jednoj liniji, dužina te linije bi bila kao kad bi se 24 puta obišlo oko Zemlje. Procjena je da će se količina otpada u sljedećih 30 godina povećati za 70 posto.
Vrste otpada i reciklaža
Postoje dvije vrste otpada. Jedan je organski otpad, kao što su ostaci hrane, koji se može pretvoriti u kompost ili koji može biti iskorišten za proizvodnju biogoriva.
Druga vrsta otpada su potrepštine napravljene od papira, stakla, plastike i metala. Materijali kao što su staklo i aluminij mogu se iznova i iznova reciklirati. To nije slučajno s plastikom - ona se ne može beskonačno reciklirati.
Trenutno se samo devet posto od ukupne količine plastike u svijetu reciklira. Prvi razlog za to jeste što nije moguće svaku vrstu plastike reciklirati. Primjera radi, nije moguće reciklirati slamke ili plastične boce jogurta. Drugi razlog za to što se većina plastike ne reciklira jeste što to nije dovoljno profitabilno. Jeftinije je napraviti novi plastični proizvod, nego skupljati plastični otpad, sortirati ga i reciklirati. Zbog toga je plastike sve više.
Ukupna količina plastičnog otpada ikada je veća od ukupne mase svih kopnenih i morskih životinja zajedno. Zbrinjavanje tog otpada ima novčanu cijenu, a zbog čega njegove znatne količine završavaju pod zemljom ili bivaju spaljene. Najmanje 33 posto od ukupne količine svog otpada nije zbrinuto na način koji je siguran po okoliš.
Bogati i siromašni
U bogatim državama živi samo 16 posto globalne populacije, ali u njima nastaje trećina globalnog otpada. S obzirom na to da bogatom globalnom sjeveru doslovno sve više nedostaje prostora, velike količine otpada se izvoze u globalni jug, tj. u siromašne države. Time se opterećuje infrastruktura siromašnih zemalja i uzrokuje niz ekoloških problema i bolesti. Riječ je o otpadu kojem se doprinosi klimatskoj krizi.
Samo na deponijama u Sjedinjenim Američkim Državama godišnje nastaju staklenički gasovi čija je količina jednaka gasovima iz 20 miliona putničkih automobila. Neadekvatnim zbrinjavanjem otpada uništavaju se biljke i životinjski svijet.
Za napomenuti je na to da sve ono što nije reciklirano predstavlja vrijedan resurs i materijal koji nikada nije ponovo iskorišten. To nije samo pitanje zaštite okoliša, već i pitanje ljudskih prava. Otpad u zemljama globalnog juga uglavnom ručno odvajaju oni koji su iz najugroženijih kategorija društva. Mnogi od njih nemaju zaštitnu opremu i rade za nisku platu.
Šta je rješenje
Čak i onda kada bi se savršeno odvajao i reciklirao sav otpad, to ne bi bilo dovoljno. Sada se dolazi do onoga što je ključni problem s otpadom. Reciklirali ili ne, jednostavno je previše otpada.
Recikliranje jeste važno, ali je ključni uzrok problema to što se proizvodi toliko potrepština koje se vrlo kratko koriste. Pri tom se ne misli na to kako će se te potrepštine zbrinuti kao otpad.
Dakle, koliko god da se reciklira, količina otpada će rasti ako se jednostavno ne bude radilo na tome da se ta količina smanji, ukazali su u WEF-u.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
