Građani EU biraju novi saziv Evropskog parlamenta: (Bliža) budućnost pripada desnici

EPP predstavlja stranke desnog centra, odnosno nominalno konzervativne, ali suštinski pro-evropske partije. Predvodnici EPP-a su, recimo, CDU-CSU u Njemačkoj, OVP u Austriji i druge stranke koje su često i među najjačim u svojoj državi.

S druge strane, S&D predstavlja stranke lijevog centra, odnosno partije koje se mogu opisati kao socijal-demokratske. Njihovi najjači adut je SPD iz Njemačke, a tu je i partija socijalista iz Španije, koju predvodi Pedro Sanchez, premijer ove države.

Međutim, EPP i S&D neće stati na istu stranu u EU parlamentu, što nas dovodi do drugih grupa.

Među njima se ističu ECR (European Conservatives and Reformists, odnosno Evropski konzervativci i reformisti), RE (Renew Europe, odnosno Izgradimo Evropu), G-EFA (Greens-Europe Free Alliance, odnosno Slobodna alijansa zelenih i Evropljana), ID (Identity and Democracy, odnosno Identitet i demokratija), te grupa nezavisnih zastupnika, odnosno onih koji predstavljaju stranke koje ne pripadaju ovim grupama.

Ove grupe se, suštinski, mogu svstati u dvije podgrupe, a to su desni (ECR, ID) i lijevi (RE, G-EFA), po njihovim političkim opredjeljenjima.

Važno je spomenuti da u oba ova slučaja se radi o dosta ekstremnijim verzijama desnog i lijevog političkog spektra.

Tako su najjače stranke u ECR-u Fratelli d'Italia (Braća Italije, it.), španski VOX, te poljski Law and Justice (Zakon i pravda, engl.). Radi se, naravno, o ekstremno desnim strankama. Slična situacija je u ID-u, gdje su glavne perjanice francuski Rassemblement national (Nacionalni pokret, fr.) kojeg predvodi Marine Le Pen, te Lega (Liga, it.) koju predvodi Matteo Salvini.

S druge strane, RE predvodi stranka Renaissance (Renesansa, fr.) koju predvodi predsjednik Francuske Emmanuel Macron, dok G-EFA predvodi njemačka Zelena stranka, koja bilježi odlične rezultate u Njemačkoj, ali i na EU izborima.

Dakle, ove četiri grupe će suštinski odlučiti ko će biti većina u Evropskom parlamentu. Stranke koje se više identifikuju s lijevom stranom političkog spektra su bile pobjednice izbora održanih 2019. godine. RE i G-EFA su osvojile 39, odnosno 22 mandata više od izbora održanih 2014. godine.

Međutim, ta godina je bila i velika pobjeda za ekstremnu desnicu koju predstavlja ID, koja je osvojila 37 mandata više od izbora prije pet godina.

Desnica čeka svoj trijumfalni trenutak

Što se tiče izbora za 2024. godinu, ankete sugerišu da se nastavlja trend okretanja ekstremnim opcijama i djelomično odbacivanje centrističkih stranaka. Za razliku od 2019. godine kada su pobjedu mogli slaviti ljevičari, ova godina bi mogla biti ogroman trijumf za desničare.

Ovdje je važno istaći da dvije velike uzdanice političke desnice u Evropi ne pripadaju nijednom klubu. Radi se o njemačkom AfD-u i mađarskom Fideszu.

AfD je dugo vremena bio član ID-a, ali su ozbiljne optužbe o špijuniranju za Rusiju i Kinu rezultirale u efektivnom izbacivanju ove stranke, nakon što je partija RN iz Francuske najavila da ne želi surađivati s njima.

S druge strane, Fidesz je bio član EPP-a sve do 2021. godine, kada je Viktor Orban, premijer Mađarske i predsjednik ove stranke, povukao podršku ovoj grupi u Evropskom parlamentu. Zastupnici Fidesza u najvećem zakonodavnom tijelu Evropske unije sada djeluju samostalno.

Kada to uzmemo u obzir, teško je vidjeti bilo koji drugi scenario osim velike pobjede desnice, bilo da je riječ o umjerenim (EPP) ili ekstremnim (ECR, ID) strankama.

Politico, magazin koji detaljno prati i sumira predizborne ankete pred evropske izbore, trenutno projicira da će desničarske stranke bez AfD-a i Fidesza imati 314 mandata (EPP 170, ECR 75, ID 69), dok će stranke s lijevom političkom orijentacijom imati 260 (S&D 142, RE 76, G-EFA 42).

Imajući u vidu da za većinu u Evropskom parlamentu treba 361 ruka, očigledno je da nijedna grupacija nema potrebne glasove. Ipak, ID i Fidesz će tu biti važni, možda čak i ključni igrači.

Fidesz u Mađarskoj, prema predizbornim anketama, ima u prosjeku rezultat od 50 posto, što bi im trebalo donijeti minimalno 10 mjesta. AfD ima oko 16 posto, što bi im moglo donijeti još oko 15 mjesta u Evropskom parlamentu.

Budućnost Evrope pripada desnici

Dakle, poruka koju Evropa šalje je jasna - desničarima bi mogli dati skoro 340 mandata, a pitanje je da li ljevica može doći i do 300. Jezičak na vagi mogle bi biti druge stranke koje ne pripadaju niti jednoj grupaciji, ali je očigledno lakše skupiti 21 glas, nego više od 60.

Naravno, ovo je sve špekulacija bazirana na anketama koje ne predstavljaju uvijek realnu situaciju na terenu. Isto tako, upitno je koliko će AfD i Fidesz željeti da surađuju sa drugim grupacijama, a moguće je da će se neko iz umjerene desnice okrenuti jednoj vrsti koalicije sa S&D-om i drugim umjerenijim lijevim strankama kako bi izbjegli saradnju s radikalima na obje strane političkog spektra.

Međutim, broj mandata u kontekstu većine nije toliko bitan, koliko je važno istaći kakvu poruku ovo šalje. U jeku ozbiljne krize u svijetu (Ukrajina, Gaza), glasači se ponovo okreću desnim strankama, što je vječiti trend u politici koji i ovoga puta, barem se tako pretpostavlja, neće "izvisiti".

Za Bosnu i Hercegovinu pobjeda desnice na EU izborima, a posebno potencijalno uključivanje radikalnih dijelova ovog političkog spektra u većinu, mogla bi biti prava katastrofa. Radi se o strankama koje većinski ne žele raditi na proširenju EU, a brojni od njih imaju i bliske odnose sa predsjednikom entiteta RS Miloradom Dodikom, koji ima secesionističke ambicije.

Evropa će od 9. do 12. juna birati svoju bližu budućnost, a ako je vjerovati svemu što sugerišu ankete, ta budućnost pripada desnici, bilo umjerenoj ili radikalnoj.