Guardian: Zašto je ukrajinska kriza presudan test za Veliku Britaniju na kojem ne smije pasti
Na početku list ističe da je Britanija napustila Afganistan pod prisilom Sjedinjenih Američkih Država, ali da je povlačenje bilo tako haotično da je ministar vanjskih poslova Dominic Raab ostao bez posla.
"Aukus je uglavnom bio američko-australski sporazum, čak i ako će Britanija u budućnosti imati potencijalno vodeću ulogu u Indo-Pacifiku", navodi se.
Ipak, ističe se da je ukrajinska kriza drugačiji test i Britanija ne smije doživjeti neuspjeh ako želi dokazati da je izvan Evropske unije stekla novu vanjskopolitičku agilnost. Na ličnom nivou premijer Boris Johnson želi pokazati državnički duh, ipak, u očima ruskog predsjednika Vladimira Putina on nije u istoj ligi kao predsjednik Francuske Emmanuel Macron.
The Guardian smatra da Britanija ima jasan osjećaj o pitanjima koja su na testu, odbrana sigurnosne arhitekture utvrđene raspadom Sovjetskog Saveza, a sve je definisano u naširoko hvaljenom članku ministra odbrane Bena Wallacea, koji razotkriva Putinove tvrdnje o historijskom porijeklu Ukrajine.
"Velika Britanija također ima duboku, dugogodišnju vojnu vezu s Ukrajinom, što je potvrđeno prošle godine u novom strateškom partnerstvu na bazi kojeg je poslala protuoklopno oružje sljedeće generacije. Putem Chatham Housea postojala je stalna saradnja s vodećim ukrajinskim ličnostima, koji pokrivaju energetiku, civilno društvo i bankarstvo, koji seže deceniju unatrag", navodi se.
Britanija se sada nada da se vojni savez s Ukrajinom može proširiti privlačenjem Poljske, bliskog britanskog saveznika. Ovu ideju je s entuzijazmom podržao poljski premijer Mateusz Morawiecki.
"To bi se čak moglo pokazati kao način približavanja Ukrajine neformalnom sigurnosnom savezu s NATO partnerima bez stvarnog pridruživanja samom NATO-u, nešto što svakako nije na stolu u doglednoj budućnosti. To bi predstavljalo ravnotežu Weimarskog trokuta, mnogo starijeg saveza između Njemačke, Francuske i Poljske. Sve to pomaže da Johnson postane prioritet u Kijevu, dok se evropski premijeri takmiče da odlete u Ukrajinu", piše list.
U nastavku se naglašava da, u slučaju da Britanija "odigra" pametno, može se ponovo pozicionirati kao prvi i neprikosnoveni saveznik Sjedinjenih Američkih Država.
"Britanske obavještajne službe rade ukorak s Washingtonom, naprimjer u vezi s tvrdnjama o ruskom državnom udaru. Neki izvještaji sugerišu da su Sjedinjene Američke Države predale Velikoj Britaniji obavještajne dokaze kako bi omogućile Liz Truss da razotkrije navodne zavjerenike. Jednako tako, britanska i američka procjena velike vjerovatnoće invazije uglavnom su na istom nivou. Vodeći britanski cyber stručnjaci letjeli su u Washington kako bi razgovarali o tome koje protivmjere se mogu pripremiti", navodi se.
Također, Johnson je, nesumnjivo prenoseći stavove Washingtona, upozorio Macrona da ne pokušava iskoristiti krizu za promovisanje svog projekta evropske strateške autonomije. Osim toga, on je više puta kazao da je Njemačka previše ovisna o ruskom plinu.
"Iznad svega, britanske diplomate, zajedno s Ministarstvom odbrane, pokušavaju biti korisni koristeći svoj utjecaj kod bivših saveznika unutar EU, uključujući baltičke države i Istočnu Evropu. Baltičke države ne treba uvjeravati u rusku prijetnju, a privatno su, a ponekad i javno, frustrirane njemačkim odbijanjem da im dopusti da Ukrajini pošalju oružje njemačkog porijekla. Više britanskih vojnika bit će poslano u Estoniju ako to zatraži NATO", piše The Guardian.
Ipak, poruke Britanije o ruskoj prijetnji ne prolaze najbolje u Slovačkoj, mađarskoj i Hrvatskoj.
"Naravno, postoji jedan problem u vezi s cijelom tom frenetičnom aktivnošću i politikom prema Moskvi, labav pristup Velike Britanije prema ruskim oligarsima sa sjedištem u Britaniji. Sada je to značajan uteg za sve što Britanija želi učiniti na međunarodnom planu u vezi s Rusijom", zaključuje se u tekstu.
