Projekt je počeo sa 20-godišnjom ovisnicom Patriciom Johnson, ženom čija je mješavina bolesti i nevinosti i privukla Clarkesa ovoj temi. Pozvala ga je kući i upoznala sa svojim svijetom, opasnim mjestom punim nepovjerenja i izgubljenih snova.
Nakon toga je Clarkes počeo fotografisati ovisnice o heroinu i cracku kako bi prikazao podzemlje Vancouvera i skrenuo pažnju na ove dugo zanemarivane žene.
Serijal fotografija nazvao je jednostavno "Heroines", a sadrži neke zaista uznemirujuće fotografije. Clarkes ih je snimio kako bi prikazao groznu stvarnost koju ljudi najčešće uopće i ne vide. Istaknuo je fizičke i emotivne ožiljke žena koje naseljavaju prostor između života i smrti. Veliki broj fotografisanih žena je nestao, a pet ih je stradalo u rukama serijskog ubice.
"Usamljenost ovih žena bila je srceparajuća. Umirale su uokolo i gotovo nijedna nije znala da li će doživjeti sutra. Veliki broj njih je nestajao svake sedmice. Mislim da su zaista dobro prihvatile pažnju i da su uživale u projektu. Fotografije su možda jedini trag njihovog postojanja. Većina ih je izgubila sve što su imale. Svaka od njih ima svoju priču koju sam ja pokušao prikazati tihim jezikom fotografija. Predstavio sam ih ljudima u gradu koji nisu željeli da ih vide ili upoznaju. Prvi put su im pogledali u oči", ispričao je Clarkes.
