Historija američke intervencije u Afganistanu: Od lova na Bin Ladena do potpunog povlačenja
Mnogi će reći da intervencija SAD-a u Afganistanu uopće nije imala svrhu. Osim toga, "bježanje" američkih diplomata iz Kabula mnogi su uporedili sa scenama iz Saigona 1975. godine, kada su američki zvaničnici na sličan način odlazili iz Vijetnama.
#Saigon #Kabul
— Norman Hermant (@NormanHermant) August 15, 2021
Rep of Vietnam #Afghanistan
April 29, 1975 Aug. 15, 2021 pic.twitter.com/u7UNoGQj0s
Kako god, o posljedicama američke intervencije i povlačenja pričat će se sigurno još dugo i vjerovatno se nikada neće moći doći do konsenzusa o tome da li je ova "vječna" vojna intervencija uopće imala određenu svrhu.
Ipak, u ovih 20 godina, koliko je intervencija trajala, Afganistan je bio sve samo ne dosadno područje. Ruskim povlačenjem 1989. godine, u Afganistanu je ostavljen manje-više isti haos kao i sada kada Amerikanci napuštaju ovu zemlju. Godine neizvjesnosti, kao i građanski rat tokom devedesetih godina, izrodili su talibanski pokret koji se pokazao kao vodeća mudžahedinska organizacija u državi.
Početak sukoba sa SAD-om
Iako su talibani kao i ostali mudžahediniski pokreti imali logističku i finansijsku podršku SAD-a tokom borbe sa Sovjetima, odnosi se počinju mijenjati 2001. godine kada pripadnici Al Kaide ubijaju lidera Ahmada Shah Massouda, komandanta Sjeverne alijanse koji je predvodio antitalibansku koaliciju. To je zapravo bio samo uvod u dobro poznati događaj 11. septembra 2001. godine, kada su srušeni tornjevi Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
Čelnici Bijele kuće, uključujući i predsjednika Georgea Busha, optužili su za ovaj napad Al Kaidu. Predsjednik Bush potpisao je odluku o vojnoj intervenciji u Afganistanu i time, mnogi vjeruju, najavio novu eru u ratovanju i geopolitičkim odnosima.
Američka intervencija, uz britansku pomoć, u oktobru 2001. godine započela je operaciju "Trajna sloboda". Položaji talibana svakodnevno su bombardovani, što je ovu grupu natjeralo na povlačenje iz svih većih centara, uključujući i glavni grad Kabul. Uz američke i britanske vojnike, na strani Zapada bili su i lokalni čelnici kao što je uzbekistanski vojskovođa Abdul Rashid Dostum koji se protiv talibana borio na sjeveru zemlje.
Istovremeno potiskivanjem talibana SAD je radio i na uspostavljanju centralne vlasti u Kabulu. Bonskim sporazumom iz 2002. godine potvrđeno je imenovanje privremenog predsjednika Hamida Karzaija, koji će dvije godine kasnije na prvim izborima osigurati najveći broj glasova i tako potvrditi svoju poziciju prvog čovjeka Afganistana.
Lov na Bin Ladena
Amerikanci su početkom intervencije u Afganistanu ispunili jedan od ciljeva, međutim, glavni cilj i dalje je ostao nedokučiv. Osama bin Laden je i dalje bio na slobodi.
Nakon napada i ofanziva SAD-a Osama bin Laden je pobjegao iz zemlje, a 2004. godine se oglasio iz Pakistana, odakle je ismijavao poteze Sjedinjenih Američkih Država.
"Želimo vratiti slobodu našoj naciji, baš kao što je vi uništavate", rekao je Bin Laden u kratkom obraćanju.
Uprkos uspostavljanju nove vlasti, talibani su i dalje stvarali probleme kako Karzaiju tako i Amerikancima. Eksplozije, bombaši samoubice i ubistva bili su svakodnevnica Kabula i drugih gradova koji su i pored američkog prisustva živjeli u velikoj neizvjesnosti.
Deset godina od početka sukoba SAD je konačno i ispunio svoj prvobitni cilj. Osama bin Laden je ubijen. Prvog dana maja američki vojnici saopćili su kako je vođa Al Kaide pronađen u Pakistanu i ubijen, čime je ispunjen cilj SAD-a.
Postepeno povlačenje
Već 2011. godine tadašnji američki predsjednik Barack Obama najavio je povlačenje određenog broja vojnika iz Afganistana. Ipak, talibanski utjecaj i pored velikih gubitaka i dalje je bio prisutan, a talibani su, kako je vrijeme odmicalo, postali i relevantan politički faktor s kojim su i Sjedinjene Američke države morale sjesti za stol kako bi se dogovorio put ka konačnom miru u ovoj državi.
U međuvremenu, SAD je i dalje vršio prenos nadležnosti na centralnu vlast u Kabulu. Vjerovatno najvažniji potez bio je prijenos nadležnosti u sigurnosnom sektoru, koji je okončan 2013. godine čime je afganistanska vojska u potpunosti vršila kontrolu nad teritorijom Afganistana.
Mnogi će reći kako je upravo to bio potez koji se može protumačiti kao potpisivanje smrtne presude vlasti u Afganistanu koja, uprkos američkim naporima da je ojačaju, nikada nije pokazala da posjeduje kapacitete za vladanje državom na adekvatan način.
Pored nespremnosti, Afganistan je tokom 2013. i 2014. godine imao i velikih unutarnjih problema. Nakon odlaska predsjednika Karzaija, na njegovo mjesto došao je Ashraf Ghani, nekadašnji "američki student", koji je naišao na otpor građana koji su podržavali drugu političku opciju - političara Abdullaha Abdullaha.
Ipak, Abdullah i Ghani su uspjeli dogovoriti uspostavljanje Vlade nacionalnog jedinstva i podjelu vlasti, što je, bar prividno, donijelo unutarnji mir Afganistanu.
Trump, Biden i konačno povlačenje
Posljednje desetljeće 21. stoljeća obilježio je i "veliki povratak" terorističkih organizacija koje je predvodila Islamska država. Njenim jačanjem, jačale su i druge terorističke organizacije uključujući i Al Kaidu, koja se ponovo aktivirala kako u Afganistanu tako i u drugim dijelovima Azije i Afrike.
Nakon odlaska Obame, na vlast u SAD-u došao je Donald Trump, koji se tokom prvih nekoliko mjeseci mandata više puta osvrnuo na situaciju u Afganistanu te je rekao kako se političko rješenje sukoba s taibanima i dalje ne nazire. Također, naveo je kako Afganistan i dalje predstavlja veliku opasnost s obzirom na to da se u njemu krije veliki broj pripadnika terorističkih organizacija koje sarađuju i s Pakistanom.
Takva razmišljanja proizvela su reakciju i kod talibana, koji su 2018. godine izveli iznenađujuće veliki broj napada u Kabulu, u kojima je ubijeno više od 115 stanovnika.
Tokom 2019. godine uslijedili su veliki mirovni pregovori između talibana i SAD-a, gdje je cilj bio uključiti ovu skupinu u demokratski sistem vlasti i politička odlučivanja. Sporazum koji je predložio Trump u svojoj suštini bio je jednostavan.
Talibani bi se obavezali kako neće učestvovati u terorističkim aktivnostima, a SAD bi, s druge strane, povukao sve trupe iz Afganistana. Ono što je bio problem u svemu tome jeste činjenica da su Amerikanci po ko zna koji put gledali prije svega svoje interese pa je tako zanemaren eventualni dogovor između talibana i centralne vlasti u Kabulu.
Status quo zadržao se sve do danas. Talibani i centralna vlast nikada nisu uspjeli postići adekvatan dogovor, a američke trupe su nastavile povlačenje iz Afganistana. Ono što je Donald Trump "stidno" najavio, Biden je 14. aprila 2021. godine ozvaničio te je rekao kako ne planira biti predsjednik države čije se trupe i dalje nalaze u Afganistanu.
Uprkos velikim najavama, planovima i samouvjerenosti SAD-a, čiji su zvaničnici tvrdili kako talibani više nisu problem te da centralna vlast nakon 20 godina ima kapacitete za donošenje odluka i upravljanje državom, talibani su posljednji mjesec pokazali kako se odnos snaga u ovih 20 godina u suštini nije ni promijenio.
Izvršena je velika ofanziva u svim dijelovima države, a talibani su bez većih problema zauzeli sve veće gradove uključujući i Kabul. Dok pristalice ovog pokreta slave uspjehe i uspostavljanje Islamskog Emirata Afganistana, političari i građani optužuju odbjeglog predsjednika Ashrafa Ghanija, ali i SAD za izdaju.
Iako će se i dalje utvrđivati krivac za trenutnu situaciju u Afganistanu, jedna stvar je ipak sigurna. Afganistan je država koja je ponovo, po ko zna koji put, opravdala ime "groblja carstava", a velike sile ponovo su pokazale nerazumijevanje unutarnjih problema u Afganistanu, čije rješenje nekada zahtijeva i korištenje drugih metoda osim "jezika sile".
