Hoće li sve niža stopa nataliteta trajno oštetiti ekonomsku stabilnost Kine?
Nacionalni zavod za statistiku Kine saopćio je kako novi podaci pokazuju da je stopa nataliteta pala na jednocifrene brojke, što znači da je zemlja u kojoj živi 1,4 milijarde ljudi počela gubiti svoju mladost.
Državni popis stanovništva koji se provodi jednom u deceniji je prošlog maja otkrio da je 2020. rođeno samo 12 miliona beba, što predstavlja pad od 18 posto u odnosu na 14,65 miliona iz 2019. godine.
Demografi su dugo predviđali da bi Kina mogla iskusiti pad stanovništva u narednih nekoliko decenija, međutim, stručnjaci sada brinu kako bi se ovo moglo desiti prije nego su očekivali.
"Preliminarne prognoze pokazuju da bi u 2021. moglo biti oko ili čak manje od 10 miliona porođaja", rekao je profesor ekonomije iz Pekinga James Liang, dodavši kako će to potvrditi da natalitet znatno opada.
Pad nataliteta je problem s kojim se suočavaju mnoge zemlje, ali je u Kini posebno izražen zbog decenijama duge politike "jednog djeteta". Kako bi zaustavila pad nataliteta, kineska vlada je 2015. godine objavila kako bračnim parovima odobrava da imaju dvoje djece. Sada ih ohrabruju da taj broj povećaju na troje djece, no parovi nisu dovoljno uvjereni, a stručnjaci nisu optimistični.
Nekoliko drugih zemalja s niskom stopom fertiliteta su Singapur (1,1) i Južna Koreja (0,84), no stručnjaci predviđaju kako će Kina nastaviti gravitirati prema najnižem dijelu spektra - tako da će uskoro biti bliža Singapuru i Južnoj Koreji.
"Pogledajte velike gradove u Kini, poput Šangaja i Pekinga, njihova stopa fertiliteta je već najniža na svijetu - iznosi oko 0,7", navode stručnjaci.
U analizama se predviđa i kako bi brzo starenje stanovništva i sve manje radne snage mogli ozbiljno ugroziti ekonomsku i socijalnu stabilnost Kine, jer će morati podržati veći broj starih ljudi uz mnogo manje mladih.
Starije generacije vrše pritisak na mlađe u zemlji, jer sve više odgađaju brak ili ga u potpunosti izbjegavaju. Prošle godine je broj registrovanih brakova opao sedmu godinu zaredom, pa je, naprimjer, u odnosu na 2013. godinu zabilježen pad od 40 posto.
Iako su vlasti decenijama prisiljavale milione žena da pobace trudnoće koje je država smatrala nezakonitim zbog politike jednog djeteta, sada izbacuju niz propagandnih slogana i politika kako bi ohrabrile parove da imaju više djece. Kao podstrek nude novčane isplate, subvencije za nekretnine i produženje porodiljskog odsustva.
Vrijedi naglasiti i da je više od 20 pokrajinskih i regionalnih vlada izmijenilo svoje zakone o planiranju porodice. Naprimjer, istočna provincija Zhejiang nudi 188 dana porodiljskog odsustva za treće dijete, dok u sjevernoj provinciji Shaanxi radnice mogu dobiti ukupno 350 dana plaćenog odsustva za rađanje trećeg djeteta. Međutim, politika nije uspjela uvjeriti žene koje se brinu da će biti u još nepovoljnijem položaju jer kompanije nastoje izbjeći dodatni finansijski teret.
Središte problema su visoki troškovi odgajanja djeteta, posebno među rastućom srednjom klasom u zemlji. Roditelji žele da njihova djeca uspiju te su spremni uložiti onoliko vremena i novca koliko to košta.
Iako su neki gradovi ponudili novčane poticaje, stručnjaci ističu kako oslanjanje na lokalne vlasti nije dovoljno. Umjesto toga, centralna vlada morala bi posvetiti određeni postotak državnog BDP-a za pružanje finansijskih subvencija porodicama, bilo u obliku gotovinskih plaćanja, poreskih olakšica ili drugih beneficija socijalnog osiguranja.
Najveću prepreku ipak predstavljaju ukorijenjeni strukturni problemi koje treba riješiti. Visoke cijene nekretnina i rastući troškovi obrazovanja su, pokazuju ankete, glavni faktori koji sprečavaju parove da imaju više djece.
Zaključak stručnjaka jeste da je najoptimističniji scenarij za Kinu da ima nivo plodnosti poput Evrope, odnosno oko 1,6 ili 1,7, što je izuzetno teško: "Govorimo o trošenju 5 posto BDP-a (za podsticanje rađanja) ili rješavanje stambenih problema i problema obrazovanja. Samo održavanje 1,3 nije jednostavno".
