Iran čekaju potencijalno historijski izbori, a sve je u rukama jedne osobe
Raisi je poginuo zajedno s ministrom vanjskih poslova ove države Hosseinom Amir-Abdollahianom. Ova nesreća je šokirala cijeli svijet, a sljedećih nekoliko mjeseci bi moglo pokazati smjer u kojem će se kretati Iran.
Prije svega, važno je istaći kako je na vlast došao Ebrahim Raisi. On je izabran 2021. godine na predsjedničkim izborima koji su čak i ismijani širom svijeta. Razlog za to je specifičan način na koji se kandidati za predsjednika biraju u Iranu.
Svi kandidati moraju dobiti odobrenje Vijeća čuvara Islamske revolucije, koje broji 12 članova. Od toga šest članova bira direktno vrhovni lider Irana (Ali Khamenei), a ostale bira vrhovni sudija, mada i njega u suštini bira lider. Drugim riječima, kandidati koje nemaju odobrenje Khameneija ne mogu se nadati izlasku na izbore.
Rezultat takvog političkog sistema je izašao na vidjelo 2021. godine. Tada su brojni kandidati koji su kritikovali internu politiku Irana na različite načine dobili negativan odgovor Vijeća, zbog čega je pred glasanje veliku prednost dobio Raisi.
Kada su održani izbori, Raisi je izabran sa podrškom od 72.35 posto građana Irana, ali uz izlaznost od samo 48.48 posto. Kako bi to stavili u perspektivu, na izborima prije toga, 2017. godine, izlaznost je bila čak 73.33 posto.
Ovi izbori su u mnogočemu pokazali kakva je politička situacija u Iranu. Khameini je, kao što mu ime sugeriše, vrhovni vladar Irana i osoba koja vedri i oblači političkim nebom u ovoj zemlji. On se na poziciji glavnog političkog (i vjerskog) autoriteta nalazi od 4. juna 1989. godine, odnosno skoro 34 godine.
Poznat je po svojim konzervativnim stavovima, zbog čega je i Ebrahim Raisi i dobio podršku, kao izrazito anti-zapadno orijentisan.
Ipak, vrijedi istaći reakciju Khameinija nakon prethodnih izbora, kada je rekao da "naglašava odaziv birača kao lakmus test legitimnosti sistema." Izlaznost ispod 50 posto, uz veliki broj poništenih glasačkih listića (13 posto), mogli bi biti dovoljan znak Khameiniju da drugim političkim mišljenjima otvori mogućnost izlaska na izbore koji će se održati 28. juna.
Međutim, Khameini može iskoristiti činjenicu da je situacija na Bliskom istoku izrazito opasna i neizvjesna, kao opravdanje da opet "instalira svog igrača" na mjesto predsjednika. Sukob Izraela i Hamasa, kao i druga aktivna ratišta (poput Jemena), čini stanje neizvjesnim.
Vrhovni vođa Irana bi upravo poteze Izraela, koji se smatra najvećim rivalom ove zemlje u regionu, mogao iskoristiti za ponavljanje 2021. godine, u smislu predsjedničkih izbora. Bez obzira na podršku građana Irana snažnijoj vanjskoj politici po pitanju Izraela, Khameini bi mogao mnogo riskirati ako bi opet ignorisao volju većine u svojoj zemlji.
Podsjetimo, historija Irana sugeriše da velike promjene vlasti, kao i tipa političkog sistema države, nije rijetka stvar. Mjesto Vrhovnog vođe kako je danas definisana pozicija Khameinija uvedeno je 1979. godine, na kraju Islamske rezolucije.
Prije toga, na vlasti je bio Mohammad Reza Pahlavi, iranski shah. On je nasilno skinut s vlasti 1979. godine, a prije toga je uz otvorenu podršku SAD-a i ostatka zapadnog svijeta, držao poluge vlasti bez većih problema, bez obzira na neugodne odnose s islamskim vladarima (među kojima je bio i budući Vrhovni vođa Ruhollah Khomeini).
U svakom slučaju, sljedeći potezi vlasti u Iranu (odnosno Ali Khameinija) mogli bi odrediti blisku budućnost ove države. Pokušaj sličnog scenarija iz 2021. godine mogao bi biti riskatan potez, mada je upitno koliko u Iranu postoji kritične mase za politički preokret. Pored toga, predsjedničko mjesto u Iranu ne nosi ogromnu moć, pa bi Khameini mogao odlučiti da nominalno opoziciji prepustiti slobodan izbor kandidata.
Svakako će predstojeći predsjednički izbori biti lakmus papir o budućnosti Irana, ali i o stabilnosti Khameinijeve vlasti.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
