Iran je sačuvao obraz, ali se Izrael vratio iz mrtvih: Sukob, velika glavobolja i posljedice koje niko ne zna

Tenzije za koje nije zaslužan 7. oktobar, a ni rat direktno

Međutim, ako se pogleda historija odnosa Izraela i Irana, i ukoliko se zanemare brojna ratna dešavanja u čijem centru svakako jeste pitanje Palestine, može se primijetiti kako su tenzije između Tel Aviva i Teherana rasle i za pregovaračkim stolom oko teme nuklearnog programa koji je u fokusu javnosti ove dvije zemlje već više od dvije godine.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), zapadne zemlje na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama kao i Iran, već duže od dvije godine vode pregovore koji se odnose upravo na transparentnost iranskog nuklearnog programa kao i nivo obogaćivanja uranija za koji Zapad smatra kako treba biti korišten u civilne svrhe, a ne u razvoj potencijalnog nuklearnog oružja.

U međuvremenu, u kontekstu Irana, nuklearnog programa i odnosa sa Zapadom, smjenjivali su se brojni sastanci, ekonomske sankcije koje su se uvodile, a onda i ukidale, a dogovor vezan za iranski nuklearni program kako su godine odmicale postao je sve manje realan.

"Agencija je izgubila kontinuitet znanja u vezi s iranskom proizvodnjom i inventarom te koncentrata rude uranija", rekao je na šef IAEA Rafael Grossi tokom sastanka s državnim sekretarom SAD-a Antonyjem Blinkenom.

Koliko je iranski nuklearni program predstavljao trn u oku Izraelu dokaz su i brojne izjave izraelskih zvaničnika, akcija obavještajnih službi te brojne druge aktivnosti koje su imale za cilj sprečavanje potpisivanje sporazuma s Iranom pa i direktno uništavanje nuklearnih postrojenja koja su Iranu potrebna za proces obogaćivanja uranija.

Da je strah od iranskog nuklearnog naoružanja zaista poprimio širi karakter dokaz su i izjave američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana koji je rekao kako Izrael može djelovati u cilju sprečavanja iranskog nuklearnog programa.

"Jasno smo stavili do znanja Iranu da mu se nikada ne može dopustiti da dobije nuklearno oružje. Kao što je predsjednik Biden opetovano potvrdio, on će poduzeti korake potrebne da ostane iza ove izjave, uključujući priznavanje slobode djelovanja Izraela", rekao je ranije Sullivan.

Geopolitički potresi i potez zbog kojeg se morao sačuvati obraz

U međuvremenu, naročito od 2022. godine i ruskog napada na Ukrajinu, geopolitička situacija u svijetu značajno se promijenila. Ruski pregovarači o Zajednički sveobuhvatnom planu akcije (JPCOA) značajno su, uslijed tenzija s drugim zapadnim zemljama, promijenili retoriku kada je riječ o potencijalnom dogovoru, a dešavanja u Ukrajini doprinijela su potpuno drugačijoj podjeli geopolitičkih figurica.

Sporazum je sve manje spominjan, Iran je u međuvremenu nastavio provođenje svog nuklearnog programa, a država je postala značajan faktor i u agresiji Rusije na Ukrajinu s obzirom na to da je, zbog strateške saradnje s Rusijom, Moskvi pružala značajnu podršku upravo slanjem bespilotnih letjelica kakve je Teheran upotrijebio i u subotnjem napadu na Izrael.

U cjelokupnom geopolitičkom ludilu koje je počelo u februaru 2022. godine, stvari su dodatno zakomplikovali i rezultati izbora u Izraelu koji su značili povratak Benjamina Netanyahua na vlast, a sa njim i ekstremno desničarske vlade kakvu Izrael nije zabilježio još od svog osnivanja 1948. godine.

Radikalizam izraelskih desničara, s druge strane rađao je te dodatno radikalizirao palestinske grupacije. Sukobi u Gazi i Zapadnoj obali od kraja 2022. godine postali su gotovo redovni te je bilo pitanje vremena kada će sukob poprimiti širi karakter.

To se i dogodilo 7. oktobra 2023. godine. Hamas je, kao što je poznato, pokrenuo napade na jugu Izraela, a nakon povlačenja u Gazu uslijedio je i izraelski odgovor. Odgovor koji je odavno prerastao u otvoreno istrebljenje naroda s područja Gaze i otvoreno kršenje brojnih konvencija Ujedinjenih nacija.

U svemu tome, organizacije čiji je direktni sponzor Iran pokrenule su niz vojnih aktivnosti kao znak solidarnosti s Palestincima, ali u svemu tome izostajala je reakcija glavnog regionalnog aktera - Irana.

Osim propagandnih aktivnosti, Teheran se držao podalje od sukoba uprkos tome što su izraelski zvaničnici od 7. oktobra gotovo svakodnevno uz Hamas i druge organizacije svrstavali i iransku vojsku kao direktnog učesnika sukoba.

No, stvari se mijenjaju 1. aprila kada je Izrael, sudeći prema informacijama brojnih medija bez koordinacije sa SAD-om, odlučio bombardovati konzulat Irana u Damasku što je predstavljalo direktnu provokaciju za Teheran. Stare rane, koje su otvorene još od ubistva iranskog generala Qassema Soleimanija, ponovno su se otvorile, a Teheran je jednostavno bio primoran sačuvati obraz te organizovati kontranapad.

Potez kojem se Izrael nadao i koji je s nestrpljenjem čekao

Uprkos tome što su stotine raketa i bespilotnih letjelica poletjele prema Tel Avivu i drugim gradovima, izraelska protivraketna odbrana, uz pomoć borbenih aviona Jordana, Britanije, SAD-a i Francuske, uspjela je oboriti 99 posto ispaljenih projektila kako direktno iz Irana tako i iz susjednih zemalja gdje dejstvuju iranski proxyji.

Naravno, ono što se računa u svakom sukobu jeste direktna šteta koja je nastala nakon određenog napada. Međutim, za razliku od drugih sukoba, rat između Izraela i Irana jednostavno se mora posmatrati i kroz niz drugih stvari koje su, htjelo se to priznati ili ne, oštricu sa Izraela okrenuli upravo prema Teheranu. Oštricu koja bi mogla potencijalno direktno zaboljeti i Teheran, ali i iranske saveznike u regiji.

Prvi problem koji je Iran stvorio napadom na Izrael jeste taj što je na neki način "iz mrtvih" vratio Benjamina Netanyahua i pozitivnije promišljanje o izraelskim aktivnostima u Gazi. Posljednjih nekoliko sedmica, ako ne i mjeseci, Izrael, vlada koju predvodi Benjamin Netanyahu, kao i vojska ove zemlje, našli su se na udaru kritika brojnih političara i diplomata širom svijeta zbog djelovanja vojske prema palestinskom narodu u Gazi.

Parole koje je Zapad nakon 7. oktobra upućivao kao znak podrške Izraelu nakon napada Hamasa, vremenom su se počele pretvarati u sve veću podršku Palestini pa čak i do te mjere da su se brojne zemlje Evrope počele pripremati i za zvanično priznanje Palestine.

Iako je to proces koji će se gotovo pa sigurno nastaviti, posljednje aktivnosti Irana dale su dodatni vjetar u leđa Tel Avivu za nastavak aktivnosti u Gazi te su poslužile kao "gorivo" za stavljanje dodatnih meta na čelo Palestincima.

Osim toga, Iran je djelovanjem ka Izraelu stvorio i potencijalni problem izraelskog kontranapada. Iako su Amerikanci naglasili kako neće učestvovati u takvim aktivnostima te da Biden neće podržati kontranapade Izraela, potpuno je jasno kako vlada Benjamina Netanyahua ne preza apsolutno ni od čega pa ni od prilike da direktno naudi Iranu.

Ukoliko se u obzir uzme da je, što je i ranije spomenuto, najveći strah Izraela upravo iranski nuklearni program, ne treba se čuditi da meta izraelskih napada budu upravo vojna postrojenja koja predstavljaju važan kotačić u nuklearnoj i vojnoj slagalici Irana.

Potencijalno Teheran može brinuti i reakcija zapadnih zemalja koje bi se mogle odlučiti za nametanje dodatnih ekonomskih i drugih sankcija Iranu. Ekonomski i drugi vid sankcija za Iran potencijalno mogu značiti i znatno manje novca, a što posljedično može dovesti i do smanjenja podrške Teherana organizacijama kao što su Huti u Jemenu ili Hezbolah u Libanu čime bi se i njihova uloga u napadima prema Izraelu značajno reducirala.

Svakako, priča o oružanom sukobu Irana i Izraela definitivno jeste na svom početku te će se posljedice gotovo pa sigurno tek vidjeti za nekoliko sedmica pa čak i mjeseci. Međutim, ono što se već sada definitivno može reći jeste da je ovim činom pokrenuta dodatna spirala sukoba koja već sada složenu situaciju na Bliskom istoku može samo dodatno zakomplikovati.