Iz ruševina se u Gazi rađa život: "Restoran" u uništenom gradu daje privid normalnog života
"Četvrtak je navečer u Khan Younisu i posao u restoranu al-Sawafiri ide dobro. Nedaleko odatle čitavi su blokovi pretvoreni u ruševine, ali ovdje, u ovom malom kutku grada u južnom pojasu Gaze, šteta je manja. Raed al-Sawafiri, vlasnik i upravitelj, stoji ispred piletine koja se okreće na roštilju i smiješi se. Svaki njegov plastični stol je zauzet", započinje priču The Guardian.
Al-Sawafiri sve do nedavno nije imao iskustva u restoranskom poslu. Raseljen 10 puta tokom 16-mjesečnog sukoba u Gazi, 23-godišnjak otvorio je svoju prvu ustanovu u Rafahu, najjužnijem gradu na teritoriju, početkom ove godine, nakon što je nabavio staru opremu i poslao svog oca na granicu s Egiptom da kupi meso.
"Odaziv ljudi bio je nevjerovatan, ali morali smo pobjeći od izraelskog napada na Rafah i preseliti se na obalu. Na kraju sam odlučio pokušati ponovno u Khan Younisu i, hvala Bogu, uspjeli smo", rekao je.
Restoran je jedan od hiljada malih poduzeća koje su tokom rata otvorili očajni stanovnici koji su željeli ekonomski preživjeti. Planeri se sada nadaju da će takve inicijative pomoći u poticanju napora obnove, ako se primirje održi i Donald Trump revidira svoj plan da SAD "posjeduje" teritorij, raseli njegovo stanovništvo od više od 2 milona i pretvori ga iz "mjesta rušenja" u "Rivijeru Bliskog istoka".
Al-Sawafiri je riskirao smrt ili povredu kako bi opremio svoj restoran, pretražujući Gazu unatoč izraelskoj ofanzivi, koja je veliki dio teritorija pretvorila u ruševine.
"Ponekad sam morao hodati na velike udaljenosti da donesem vodu, a ponekad bih tražio u područjima poput Deir al-Balaha i Rafaha i kupio potrebnu opremu po svaku cijenu, a bilo je teško pronaći vješte kuhare i kvalitetne začine, ali nisam odustajao", rekao je.
Postoji samo nekolicina takvih objekata, ali njihova je popularnost dokaz odlučnosti Palestinaca u Gazi, kažu promatrači, gdje je više od 90 posto domova oštećeno ili uništeno, zajedno s gotovo svom osnovnom infrastrukturom.
Projekcije iz 2024. godine procjenjuju da bi samo čišćenje ruševina Gaze, koja je kontaminovana otrovnim hemikalijama i neeksplodiranim bombama, trebalo 15 godina za vozni park od 100 kamiona.
Pa ipak, mnogi u Gazi kažu da su odlučni u obnovi, objavljujući na društvenim mrežama videozapise napora da očiste svoje domove od ruševina ili kombija s pizzama koji se probijaju kroz ruševine.
"Oni su heroji. To je nadljudska, njihova sposobnost da žive i proživljavaju. Imamo ovo u krvi. Nećemo živjeti od milostinje u izbjegličkom kampu. Ja sam Palestinac i nikada nisam vidio takvu otpornost kakvu vidim u Gazi", rekao je Yara Salem, bivši izvršni direktor Svjetske banke sa sjedištem u Ramallahu koji je radio sa zajednicama u Gazi na novom planu obnove.
U Khan Younisu u četvrtak navečer porodice su sjedile za večerom u restoranima kao što je al-Sawafirijev, neki su bili prvi put od početka sukoba u oktobru 2023. godine
"Posljednji put smo izašli tri dana prije početka rata. Cijela porodica otišla je na izlet prije početka školske godine za našu djecu. Često smo izlazili i djeci smo mogli dati što god traže. Ali sada smo izgubili kuću i svu ušteđevinu, pa je jako teško. Za ovu jednu večer možemo zaboraviti svoje probleme", kazao je Nivin Qadeh.
Qadehova porodica raseljena je iz svog doma istočno od Deir al-Balaha na početku izraelske ofanzive, u kojoj je ubijeno najmanje 47.000 ljudi, uglavnom civila.
"Još uvijek postoji strah od povratka rata jer je prekid vatre uvjetovan i nije trajan. Jako se bojim da će se... rat vratiti kao prije. Ne zna se što će se dalje dogoditi, ali mi maksimalno koristimo svaku minutu tijekom prekida vatre da osjetimo malo psihičke stabilnosti i da se život vrati u normalu, makar i malo", rekao je Qadeh.
Unatoč naporima humanitarnih agencija, hrane u Gazi i dalje nema dovoljno. Dok su neke cijene pale između decembra 2024. i januara 2025. godine, mnoge su osnovne stvari i do 12 puta skuplje nego prije rata. I premda je trećina anketiranih kućanstava prijavila poboljšani pristup hrani, prema UN-u, mnogi još uvijek jedu tek nešto više od heljeba i konzerviranog povrća. Najnovije statistike otkrivaju da se više od milion ljudi suočava s "hitnim razinama nesigurnosti hrane" ili gorim.
Gorivo je također veliki problem, bez struje i vrlo malo plina. Mjesecima su se otpadna plastika i drvo koristili za kuhanje, ali i njih je sada malo.
Oni s redovnim primanjima mogu si priuštiti povremeni obrok u restoranu. Sihaam Abu Ghmeil, 29, koji radi za međunarodnu nevladinu organizaciju, rekao je da je došao u restoran Fahd u Khan Younisu kupiti ručak za svoju porodicu.
“Ovo je uvijek bio jedan od mojih omiljenih restorana. Zadnji put sam došao prije rata, u četvrtak navečer neposredno prije početka rata. Izašli smo porodično večerali vani, počastili se slatkišima i ostali do kasno u noć. To je bio posljednji porodični izlet. U potpunosti ću izbrisati sva sjećanja na rat iz svog uma. U budućnosti se ne želim sjećati ničega iz ovog vremena. Samo želim zadržati sretna i lijepa sjećanja na Gazu prije rata, iz straha da se ti dani ne vrate", rekao je Abu Ghmeil.
U blizini, Ahmed Hamad, 19-godišnjak iz Beit Hanouna koji je prije rata bio član tradicionalnog plesnog društva, uživao je u shawarma kebabu.
"Sada osjećamo određeno olakšanje zahvaljujući prekidu vatre i hodamo ulicama opuštenije. Sada možemo izaći uživati u shawarmi ili sjediti u kafićima, što je jako važno jer moramo pronaći načine da oslobodimo svoje emocije nakon tako dugog razdoblja napetosti", kazao je.
U noći prije rata, Hamad je nastupao u restoranu u logoru Jabaliya, sada pretvorenom u ruševine.
"Atmosfera je bila jako lijepa tih dana i ne mogu ih zaboraviti. Kad se sjetim tih trenutaka, osjećam duboku tugu", rekao je.
On nije među onima koji planiraju obnovu Gaze i nada se životu negdje drugdje: "Bit ću jedan od prvih koji će otići kada se prijelaz otvori za putnike, jer je situacija ovdje postala nesigurna i radije idem na sigurnije mjesto".
