Grčka vlada seli ljude iz šatorskih naselja u zvanične kampove koji se nalaze u napuštenim fabrikama.
Mnogi od njih nemaju osnovne potrepštine za život, a malobrojne humanitarne organizacije i volonteri, isključeni su iz procesa pomaganja izbjeglicama. Veliki problem predstavljaju krijumčari, a zvaničnici se nadaju da će zaustaviti protok krijumčarene robe osnivanjem i kontrolisanjem zvaničnih kampova.
Na ostrvu Aegen 8.400 izbjeglica čeka na azil u Evropi, u protivnom će biti vraćeni u Tursku prema dogovoru sa EU od 20. marta. U izbjegličkim kampovima već je dolazilo do tuča, pokušaja samoubistva i najmanje jednog silovanja.
U mjestu Vial, farmerka Kyria Nafsika, vođa blokade ceste kojom se htjelo izbjeći dovlačenje kontejnera za smještaj, ostaje iza zatvorene kapije.
"Ukrali su mi sve što je bilo posađeno. Evropa mora otvoriti granice. Ovi ljudi ovdje pate" izjavila je.
Dalje niz cestu bivši policajac Kyrios Marion gaji više simpatija prema ovim ljudima.
"Moj djed je došao iz Turske 1922. godine. Mnogi od nas potiču od izbjegličkih porodica. Grci ih nisu dočekali s dobrodošlicom, gledali su ih kao Turke. Sirijci su nam tada pomogli, a sada je red na nama", kazao je Marinos.
Njegova supruga Foteini se trudi da izbjeglicama pomogne koliko god je to moguće, posebno zbog djece za koju kaže da ih se sve više pojavljuje na njenim vratima.
"Ta žena, Merkel, pozvala ih je, a onda uzela samo one koji su imali novac i rekla da nema više dolazaka. Šta Grčka može učiniti? Mi smo gladovali, a sad kad su ovi ljudi došli gladujemo još i više. Na kraju ćemo pojesti jedni druge", kaže s tugom.
U gradu Chios, za razliku od ostalih, volonteri i nevladine organizacije rade punom parom, donoseći hranu, odjeću i medicinske potrepštine u kampove, ali zalihe su pri kraju. Dva volontera pokrenula su i školu za djecu, a cilj je da se edukuju i provedu svoje vrijeme kvalitetno, s obzirom na to da mnogi od njih nisu išli u školu već godinu dana, piše BBC.
