JD Vance pokazuje kakvu Ameriku mogu očekivati njene saveznice: Evropa ga je shvatila ozbiljno
Vance je tokom kampanje govorio većinom o internim stvarima vezanim za SAD, a vanjskom politikom se nije pretjerano bavio.
U tim izjavama i intervjuima, Vance se dobro nosio, a čak i najveći kritičari Trumpove odluke da njega izabere su rekli da su pogriješili.
Međutim, završetkom izbornog procesa i dolaskom u Bijelu kuću, Vance je dokazao da su ti kritičari ipak bili u pravu - ali je za bilo kakvu promjenu sada kasno.
Ignorisanje činjenica i nesmotrene izjave
Vance je, za razliku od Mikea Pencea u Trumpovom prvom mandatu, zauzeo aktivnu ulogu, ali većinom u vanjskoj politici, što se teško moglo očekivati, imajući u vidu da je on taj aspekt skoro pa ignorisao u predizbornoj kampanji.
Može se reći da je ta odluka, da ignoriše vanjsku politiku, bila dobra za Vancea, jer su njegovi stavovi i generalno ponašanje prema američkim saveznicima u najmanju ruku sporni, te bi kao takvi sigurno odmogli Trumpovoj kampanji.
Prvo je Vance na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji održao govor koji se može shvatiti samo kao održavanje lekcije, iako na ovoj konferenciji učestvuju skoro pa isključivo države saveznice SAD-a.
Vance je tako za govornicom ponavljao Trumpove teze o NATO-u, ali i ponavljao desničarske teorije zavjere o "stanju slobode govora" u Evropi. Ovo je bio prvi signal za Evropu, kao kolektivno glavnoj saveznici SAD-a, da se treba spremiti za drugačiju politiku Washingtona.
Na Ukrajini se slomila kola
Međutim, još gora poruka za Evropu stigla je sedmicama nakon konferencije u Minhenu, kada je u posjetu u Washington došao Volodimir Zelenski.
Umjesto da svoje kritike iznesu iza zatvorenih vrata, Trump i Vance su napali Zelenskog pred kamerama svjetskih medija, a upravo potpredsjednik SAD-a je prvi krenuo u sukob sa ukrajinskim liderom.
Pri tome je pokazao i značajan nivo bahatosti, govoreći Zelenskom da ono što on govori "nije bitno", kada je on želio govoriti o tome ko je u ovoj situaciji agresor, a ko žrtva.
Pored toga, na pitanje Zelenskog o tome da li je bio u Ukrajini, Vance je rekao "da je sve vidio na snimcima", a uz to ukrajinskog predsjednika optužio da "lidere vodi na PR turneje po ratištu."
Da "zaokruži" sedmicu s još jednom nesmotrenom izjavom, Vance je, komentarišući evropski plan, rekao da "sigurnosne garancije ne daju nasumične države koje nisu ratovale 30 ili 40 godina", iako su plan podržale Velika Britanija i Francuska, koje su slale svoje trupe u vojne misije koje je predvodila SAD, bilo da je riječ o Afganistanu, Iraku ili drugim mjestima u svijetu.
Vanceove riječi i Trumpova politika probudile EU
U Evropskoj uniji su se, najviše zbog ovog zaokreta u Washingtonu, upalili alarmi. Poruke su shvaćene kao da se Evropa sada treba "sobom pozabaviti", pa su evropski lideri preuzeli inicijativu.
Organizovan je samit u Parizu, gdje su dogovoreni obrisi plana za Ukrajinu koji bi konkurirao američkom, a zatim je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen najavila ulaganja od 800 milijardi eura u odbrambene kapacitete država članica EU.
Posebno je važno napomenuti da, koliko god pojedini analitičari naglašavali da je Trump tu još "samo" naredne četiri godine, sve više republikanaca podržava upravo Vancea za njegovog nasljednika.
Samim tim, Evropa i drugi saveznici SAD-a širom svijeta mogli bi dosta duže zavisiti primarno o sebi. Vance im je to već sugerisao s mjesta "Trumpove dvice", a mogao bi im poslati iste poruke iz Ovalnog ureda za četiri godine.
