Jedna Kina "pod dva krova": Kakav je pravni status Tajvana i šta želi Peking?
Da bi shvatili historiju Tajvana, moramo se "vratiti" u 1949. godinu, kada je završen građanski rat u Kini između rojalista, koje je predvodio Chiang Kai-shek, te komunista, koje je predvodio Mao Zedong.
Rojalisti formirali državu nakon poraza
Kada su Kai-shekove snage poražene, on je svoje trupe "prebacio" na otok Tajvan, gdje je uspostavio Republiku Kinu, što je još uvijek formalno ime ove države.
S druge strane, Zedong i njegova Komunistička partija je uspostavila Narodnu republiku Kinu, s glavnim gradom u Pekingu.
Oba lidera su "svoju" Kinu proglasili "legitimnom", te su zatražili međunarodno priznanje. Do 1971. godine, vlast sa sjedištem u Tajpeju je imala međunarodni subjektivitet, te su države razvijale odnose s Tajvanom, dok je Komunistička partija bila izolovana.
Međutim, 1971. godine je Narodna republika Kina preuzela mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Iz Pekinga su tada rekli da sve države u svijetu mogu birati s kim će razvijati odnose, te da bi bilo koja "normalizacija režima u Tajvanu" značila prekid odnosa s Narodnom republikom Kinom.
Blokada iz Pekinga
Rezultat tog poteza vidi se i danas, kada skoro sve države na svijetu samo vlast u Pekingu prepoznaju kao legitimnu. Naravno, neke države, poput SAD-a, i dalje imaju određen nivo odnosa s Tajvanom, ali je službena pozicija zemalja i dalje da je jedina Kina ona sa sjedištem u Pekingu.
Situacija između Pekinga i Tajpeja, glavnog grada Tajvana, je danas izrazito napeta. Komunistička partija Kine konstantno održava vojne vježbe u blizini otoka, što iz Tajvana nazivaju "agresivnim akcijama", dok iz Pekinga ne žele odbaciti upotrebu vojske kao "rješenje za tajvansko pitanje."
Inače, vrijedi reći i da je vlast u Pekingu pokušala ponuditi rješenje slično onom u Hong Kongu, koje se kolokvijalno naziva "jedna država, dva sistema." Protiv toga su manje-više sve stranke iz Tajvana.
Šta nosi budućnost?
Vlast na ovom otoku bi, teoretski, mogla "proglasiti nezavisnost", ali je taj potez težak za očekivati iz više razloga.
Prvenstveno, na Tajvanu i dalje ne odustaju od tvrdnje da je "njihova" država legitiman predstavnik Kine, iako za to nemaju međunarodno priznanje već više od 50 godina.
Također, proglašenje nezavisnosti značilo bi da traže međunarodno priznanje, gdje bi vjerovatno naišli na blokadu iz Pekinga, kao što je to slučaj od 1971. godine.
Drugim riječima, time bi se zvanično odustalo od ideje "jedne Kine" po pravilima Tajvana kao teritorije s kapitalističkim i demokratskim uređenjem, bez garancija da bi to na bilo kakav način zaustavilo Komunističku partiju u Pekingu da nastavi sa svojom politikom "svojatanja" ovog otoka.
Firma Rame Isaka ostaje u krugu porodice? Nova vlasnica je dosadašnja direktorica
