Južna Amerika nema vremena za gubljenje: Autsajderi konačno žele izaći iz sjene velikih igrača

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, politički Zapad kao i Istok počeli su tražiti partnere koji bi mogli predstavljati zamjenu za dosadašnje trgovinska i općenito ekonomska kretanja.

Nakon gotovo potpunog prekida odnosa sa Zapadom, Rusija svoju utjehu i mirnu luku pokušava prvenstveno pronaći u Aziji, odnosno u najvećem trgovinskom partneru Kini.

Osim Azije, ruski zvaničnici, a naročito Putin, sve češće organizuju sastanke i sa afričkim zemljama gdje se pokušava kroz kombinaciju stvaranja haosa utjecati na to da zemlje svoju pažnju usmjere na Kremlj.

Pored Azije i Afrike, kontinent koji je u posljednjem periodu zanimljivo posmatrati je i Južna Amerika.

Za razliku od Azije i Afrike gdje su granice sfera utjecaja već i više nego vidljive, Južna Amerika, prije svega zbog brojnih političkih promjena, predstavlja područje u kojem se oni i dalje prepliću.

Razloga za tako nešto je mnogo, ali prije svega leže u političkim promjenama koje su na vlast iznjedrile nova-stara lica, ali i drugačije ideologije.

Nove politike donijele su i novu energiju, a predvodnik cijelog tog procesa definitivno je Lula da Silva koji je u posljednjih nekoliko mjeseci pokrenuo niz inicijativa koje nastoje uvezati prvenstveno tržište zemalja Južne Amerike, ali unaprijediti saradnju zemalja kako sa Istokom tako i sa Zapadom.

Mercosur kao platforma

U aktuelnim geopolitičkim kretanjima ovaj momenat prepoznala je i sama Evropska unija. Brisel već decenijama kroz niz inicijativa nastoji približiti područje Južne Amerike Evropi. Takva inicijativa uslijedila je u junu 2023. godine kada je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen posjetila Brazil gdje se sastala sa Lulom da Silvom.

"Naše regije nisu samo prirodni partneri već su i partneri po izboru. Vrijeme je da naše strateško partnerstvo podignemo na viši nivo. Brazil je također supersila u obnovljivim izvorima energije, koja proizvodi 87 posto svoje električne energije iz obnovljivih izvora", rekla je Ursula von der Leyen.

Prilika za približavanje stavova, ali i stratešku saradnju ponudila se kroz sastanke evropskih zvaničnika i predstavnika Mercosura, odnosno južnoameričkog trgovinskog bloka koji je uspostavljen još 1991. godine.

Uprkos brojnim pokušajima, dokument o saradnji još uvijek nije ratifikovan, ali posljednji sastanak Lule da Silve, predsjednika države koja trenutno i predsjedava Mercosurom te Ursule von der Leyen donio je niz ohrabrujućih izjava.

Koliko su Južna Amerika i EU daleko od takvog sporazuma za Klix.ba govorio je politolog Nikola Mirković, ujedno član Centra za studije Latinske Amerike Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.

"Višedecenijski pregovori između dvije političke i privredne organizacije - Mercosura, koju čine Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj, i Evropske unije pokrenuti su još 2000. godine, dok su konačno privedeni kraju u junu 2019. godine. Sporazum, iako spreman, još uvek nije ratifikovan od strane EU, iz razloga o kojima će kasnije biti više riječi. Uprkos tome, djeluje da ova godina može biti godina u kojoj će ovaj trgovinski sporazum biti ratifikovan nakon procesa koji traje duže od dvije decenije. Brazil i Argentina su dvije najvažnije države koje čine Mercosur. Međutim, neslaganje EU i južnoameričkog bloka se pretežno tiče spora geografski smještenog na teritoriju Brazila", navodi Mirković na početku razgovora.

Preuzevši dužnost 1. januara 2023. godine, Da Silva je brzo stupio u kontakt sa njemačkim kancelarom Olafom Scholzom te su posebnu pažnju posvetili upravo sporazumu koji tek treba biti ratifikovan.

"Iako su odnosi bolji nego prethodnih godina, EU je i dalje skeptična kada je konačni dogovor u pitanju. Trn u oku EU jeste 'agresivna akcija' koju je pretrpjela, a i dalje trpi Amazonska prašuma. Administracija Jaira Bolsonara, prethodnog predsjednika Brazila, dozvolila je ubrzano krčenje prašume radi rudarskih i poljoprivrednih poduhvata, brzinom tri puta većom nego što je to bila praksa prethodne decenije. Koliko je bilo teško da Bolsonaro i EU dođu do zajedničkog jezika svjedoče i riječi Ane Kavacini, potpredsjednice delegacije odgovorne za odnose sa Brazilom, koja je tvrdila: 'Bilo je nemoguće da sporazum bude postignut za vrijeme prethodne administracije predsjednika Bolsonara. S njegovim odlaskom, postoji povoljnije okruženje'. Ipak, naglasila je da većina članova Evropskog parlamenta jasno izražava svoj stav: Želja za sigurnost da sporazum ne doprinosi daljem krčenju šuma i želja za konkretnim garancijama u ovom smislu", pojašnjava.

Ipak, na posljednjem sastanku južnoamerički blok iznio je i niz kritika na sporazum, a naglašeno je kako je prije svega problem u ekološkim zahtjevima.

"Ursula von der Leyen rekla je da će EU i Mercosur do kraja godine zaključiti svoj dugo odlagan sporazum. Pregovarači EU su ranije ove godine predstavili dodatni dokument o održivosti zemljama iz Mercosura, kako bi ublažili zabrinutosti u Evropi u vezi krčenja Amazonske prašume. Međutim, Lula je izrazio zabrinutosti da ovaj protokol nameće obaveze koje potencijalno mogu dovesti do sankcija u slučaju nepoštovanja", mišljenja je sagovornik.

Između ostalog, predsjednik Brazila je rekao i kako će Južna Amerika iznijeti svoje prijedloge pred briselske zvaničnike.

"Zvaničnici južnoameričkog trgovinskog bloka Mercosur su organizovali sastanke kako bi dogovorili svoj prijedlog na dodatak Evropske unije o dugoočekivanom trgovinskom sporazumu. Mercosur će nastojati da sjedini svoje stavove kako bi odgovorili EU na ekološke zahtjeve koji su pred njih stavljeni. Brazil se osjećao pogođenim zbog dodatnog dokumenta koje je EU dodala početkom ove godine u sporazum donesen 2019. godine, u kom zahtijeva ekološke garancije od strane potpisnika. Vlada Lule da Silve, koji je dao smjela obećanja o rješavanju problema životne sredine, odvojila je vrijeme za odgovor. Pojedini izvori tvrde da će Brazil tražiti kompenzaciju u vidu smanjenih kvota za evropske proizvode prodate Mercosuru. Izvori su rekli da će Brazil, također, tražiti nove izuzetke u vidu otvaranja državnih nabavki za strane firme u zdravstvenoj industriji, građevinarstvu, javnom sektoru i zelenoj tehnologiji", naglašava.

Pojašnjava i kako najveći strah od aktuelnog sporazuma, odnosno njegovog nacrta, ima Brazil.

"EU je nedavno usvojila zakon o zabrani šest uvoznih proizvoda povezanih sa krčenjem šuma, što su brazilski izvoznici i vladini zvaničnici vidjeli kao protekcionistički potez. Brazil strahuje da bi dodatak mogao dovesti do trgovinskih sankcija, dok brazilske diplomate se žale da dodata pravila prevazilaze Pariski sporazum o klimi čiji je potpisnik i Brazil. Iako je EU prepoznala šta Brazil sada čini da zaštiti Amazonsku šumu, i dalje traži garanciju, jer sporazum zaključuju sa državom, a ne sa aktuelnom vladom", navodi Mirković.

Privući Južnu Ameriku na sve načine

Pored sporazuma sa Mercosurom, Evropska unija koristi i druge načine da proširi svoj utjecaj na području Latinske Amerike. Iako je Kina na ovom području prisutna znatno duži period, brojni programi Evropske unije nastoje održati utrku sa Pekingom.

"Evropska unija je obećala povećanje investicija za Latinsku Ameriku i Karibe, kao dio obnove i poboljšanja međusobnih odnosa. Rat Rusije i Ukrajine, kao i sve prisutniji utjecaj Kine, primorale su EU da brzo reaguje. Na skupu lidera Evrope, Latinske Amerike i Kariba u Briselu, predsjednica Evropske komisije istakla je da ove tri regije sada više nego ikada moraju uspostaviti dublju saradnju. Von der Leyen je saopćila da EU planira investirati 45 milijardi eura u Latinsku Ameriku i Karibe kao dio svog Globalnog Gateway programa, koji se smatra odgovorom na kineski program infrastrukturnih investicija 'Put svile'", ističe politolog.

U tom kontekstu, naročito je bitan samit EU i Zajednice latinoameričkih i karipskih država (CELAC) iz jula 2023. godine.

"Zvaničnici EU su ga predstavili kao priliku da se osvježi odnos koji su mnogi smatrali zapostavljenim. On je dodao da Evropa nije dovoljno pažnje posvetila brizi prema drugima posljednjih godina. Iako su odnosi između dvije strane sve bolji, postoji još prepreka koje im stoje na putu. Na samitu je često bilo riječi o zajedničkim vrijednostima, ali postoje razlike u pristupu rješavanju sukoba u Ukrajini. Zvaničnici EU izjavljuju da žele jasnu osudu Rusije. Međutim, dok su većina zemalja CELAC-a podržale UN rezoluciju u februaru kojom se zahtijeva hitno povlačenje ruskih trupa, Nikaragva je glasala protiv tog prijedloga, dok su Bolivija, Kuba i Salvador ostale suzdržane. Ni dvije ekonomski najsnažnije zemlje, Argentina i Brazil, ne vode oštru politiku prema Rusiji, kakva je vidljiva u Zapadnoj Evropi", navodi Mirković.

Na ekonomskom frontu, EU traži nove energetske partnere nakon prekida veza sa Rusijom.

"Također, žele da smanje zavisnost od Kine i osiguraju resurse za električna vozila i širi prelazak na niskokarbonsku ekonomiju, lanac snabdijevanja kojim dominira Kina. Sa druge strame, iako želi ulaganja EU, partneri CELAC-a uglavnom insistiraju na ekonomskim benefitima od prerade i proizvodnje litijumskih baterija ili električnih vozila, umjesto manjih povrata od slanja minerala na preradu na druge lokacije. EU istrajava u trgovinskom sporazumu sa Čileom, najvećim proizvođačem bakra na svijetu, ali i drugim najvećim proizvođačem litijuma. Moguće je očekivati sporazum u bližoj budućnosti", pojašnjava.

Utjecaj Kine i Rusije i fenomen Lule da Silve

Pored truda Evropske unije da ojača svoju poziciju u Latinskoj Americi, na ovom području već mnogo duži period svoje interese ostvaruju Rusija, ali i Kina sa kojom južnoameričke države imaju sve čvršću saradnju prije svega kroz ekonomske pokazatelje.

"U kontekstu pandemije i njenih posljedica, globalna geopolitika i geoekonomija doživljavaju transformacije koje utiču na izgled političkog pejzaža. Latinska Amerika je neizbježno dio tog procesa, usklađujući se sa svojim i sa interesima velikih geopolitičkih aktera. Brazilski predsjednik Lula da Silva izražava namjeru za produbljenom saradnjom sa Kremljom. Okretanje honduraske predsjednice Ksiomare Kastro ka Kini, uz prekid odnosa sa Tajvanom, naglašava fluidnost u političkom pristupu, podstaknut ekonomskim prilikama. Također, Kuba ostvaruje sve tješnje odnose sa Kinom. Iranski predsjednik Ebrahim Raisi tokom zvanične posjete Venecueli i Nikaragvi potpisuje dvadesetak sporazuma fokusiranih na rudarstvo, petrohemiju i transport. Obnova interesovanja EU teži da suprotstavi ovim tendencijama i ojača partnerstvo između EU i Latinske Amerike", rekao je Mirković u razgovoru.

Ono što treba razumjeti jeste sama Lulina vanjska politika.

"Izbor Lule da Silve za predsjednika Brazila označio je novu eru vanjske politike obilježenu povećanim globalnim angažmanom i odstupanjem od strategije njegovog prethodnika Bolsonara. Dok je Lulino predsjedništvo vidjelo obnovu diplomatskih odnosa sa ključnim svjetskim partnerima, kao i posvećenost multilateralizmu i inicijativama za borbu protiv klimatskih promjena, značajni izazovi ostaju. Važno je razumjeti Lulinu vanjsku politiku u kontekstu odnosa Brazila sa ostatkom svijeta, trzavica sa Zapadom oko rata u Ukrajini i stavova o Venecueli, kao i unutrašnjih izazova koji mogu uticati na održivost visokog diplomatskog tempa Brazila", ističe Mirković.

Lulino vodstvo u oblasti klimatskih promjena i regionalnog vodstva je također ojačalo položaj Brazila na globalnoj sceni.

"Posebno, poziv Japana Luli da prisustvuje samitu G7 u aprilu ističe položaj Brazila kao značajnog igrača na globalnom Jugu. Unatoč ovim uspjesima, Lulina vanjska politika suočava se sa izazovima, posebno u vezi sa ratom u Ukrajini i njegovim stavom o Venecueli. Njegovi komentari o sukobu u Ukrajini stvorili su tenzije sa Zapadom, izazivajući zabrinutost zbog neusklađenosti Brazila sa globalnim liberalnim poretkom. Iako stav Brazila nije potpuno usklađen sa Kinom ili Rusijom, Lulini komentari ukazuju na dublje rezerve prema striktnom biranju strana", ističe sagovornik.

Kritike je izazvala i Lulina reakcija prema predsjedniku Venecuele Nicolasu Maduru.

"Osim toga, Lulinu odbranu venecuelanskog predsjednika, Nicolasa Madura, koji se tereti za određene zloupotrebe, izazvala je kritike. Balansiranje ovih različitih stavova će zahtijevati Lulinu vještu diplomatiju kako bi održao stabilnost svoje vlade", navodi.

Govoreći o kontekstu utjecaja Lule da Silve, posebno je zanimljivo posmatrati sastanke koje je inicirao brazilski predsjednik u posljednjih nekoliko mjeseci. Na pitanje da li regionalne inicijative koje je Lula na neki način "oživio" politolog ističe kako Lula jeste jedan od najutjecajnijih lidera ovog dijela svijeta.

"Za razliku od većine drugih kontinenata, na teritoriji Latinske Amerike se ne vodi nijedan rat. Ipak, to je region koji muči nejednakost, kriminal, korupcija, trgovina drogom i društveni nemiri. Južna Amerika se neprestano kreće sa jednog ekstrema na drugi, pomjera se sa političke ljevice na desnicu i obrnuto. Takva nestabilnost otežava kontinentu da formira uticajan blok, uprkos procjenama da kolektivno predstavlja petu najveću svjetsku ekonomiju. Lula je apelovao na južnoameričke lidere da stave po strani svoje ideološke razlike i usredsrede se na zajedničke interese, uključujući ekonomski rast, proizvodnju energije i zaštitu životne sredine", objašnjava Mirković.

Pored Lule, drugi lideri su također prepoznali da se Južna Amerika nalazi na značajnoj prekretnici.

"Predsjednik Kolumbije, predsjednik Argentine Alberto Fernandez i Borić, čileanski lider bili su među većinom koja se složila da Južna Amerika nikada ranije nije pokazala takav ekonomski potencijal. Ovaj region posjeduje najveće rezerve bakra i veoma traženog litijuma koji se koristi u punjenju baterija. Također, region ima potencijal da postane najveći proizvođač zelenog vodika i drugih izvora održive energije. Posjeduje velike rezerve slatke vode, prašuma. Ipak, ekonomske i političke razlike u Južnoj Americi potkopavale su pokušaje stvaranja regionalnih unija. Mercosur - unija između Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja - također se suočila s unutrašnjim sporovima", pojašnjava u razgovoru.

Ono što je potrebno, smatra Mirković, jeste više pragmatizma.

"Da li je model evropskog regionalizma moguć u Latinskoj Americi? Amorim, Lulin savjetnik, pokazao je na EU kao model kako južnoameričke nacije mogu napredovati u izgradnji novog bloka, čak i sa podijeljenim i različitim političkim stavovima. Ne bi trebalo zaboraviti da je Latinska Amerika religiozno, kulturološki i jezički manje podijeljena nego što je to slučaj kod Evrope. Ima mnogo toga što se može dobiti i nema vremena za gubljenje, objasnio je Lula na samitu. 'Ne možemo čekati još 500 godina na marginama,'", citirao je Lulu da Silvu u razgovoru za Klix.ba Nikola Mirković, član Centra za studije Latinske Amerike Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.