Kada rat prekine djetinjstvo: Ko su djeca vojnici koja terorišu stanovništvo Afrike

Ono što treba naglasiti jeste da se broj djece koja učestvuju u sukobima kako godine prolaze smanjuje, međutim, i uprkos smanjenju ove pojave i dalje postoji veliki broj maloljetnih osoba koje učestvuju u ratovima.

Prema podacima generalnog sekretara UN-a Antonia Guterresa, više od 8.500 djece učestvovalo je u sukobima tokom 2020. godine. Također, više od 2.600 dječaka i djevojčica je ubijeno u sukobima, a njih više od 5.700 je ranjeno.

Ipak, ono što treba uzeti u obzir jeste da ovi podaci predstavljaju samo zvaničnu statistiku, a da na samom terenu postoji vjerovatno i znatno veći broj pripadnika dječijih vojnih brigada koje iz brojnih razloga nisu postali dio zvanične statistike.

Kako i zašto se regrutuju djeca vojnici?

Osim što se angažuju za vojne poslove, djeca koja postaju dio vojnih formacija obavljaju i druge poslove, a lideri militantnih skupina često ih koriste kao kurire, izviđače terena, kuhare, ali i čuvare kampova.

Općenito, djeca u Africi postaju dio vojnih skupina na dva načina – dobrovoljnim pristupom ili nasilnim putem. Kada je riječ o dobrovoljnom pristupu, paravojne formacije često djeci uzrasta od 12 do 15 godina nude skromne iznose novca kao naknadu za vojnu službu. Djeca ovaj novac vide kao idealnu priliku za rješavanje bar jednog dijela ekonomskih problema u kojima se gotovo pa uvijek nalaze njihove porodice.

Međutim, mnogo češći slučaj jeste onaj gdje se djeca nasilnim putem odvode u vojne kampove. Članovi terorističkih organizacija tzv. Islamske države, odnosno ISWAP-a, Boko Harama i drugih, posljednjih nekoliko godina vrše brojne upade u manja mjesta u centralnim dijelovima Afrike, gdje između ostalog kidnapuju djecu te ih odvode u vojne kampove na obuku i tzv. "usmjereni" odgoj.

Samo u posljednjoj godini pripadnici Boko Harama izvršili su desetine napada u kojima su kidnapovali na stotine dječaka i djevojčica od kojih će većina upravo u budućnosti postati dio paravojnih formacija.

Neka kidnapovana djeca uz otkup budu vraćena zvaničnim vlastima i roditeljima, a sudbina mnogih često završi s tragičnim posljedicama. U kidnapovanju djece i nasilnom odvođenju u vojne kampove, naročito je brutalna Vojska otpora Ugande (LRA), militantna formacija koja aktivnost sprovodi u Ugandi, Južnom Sudanu, Čadu, Demokratskoj Republici Kongo i nekoliko drugih država.

Prema zvaničnim podacima, ova grupa je od 1980. godine pa do danas otela više od 30.000 djece koja su postala dio pokreta LRA.

"Tokom borbi, djeca su bila prisiljena da učestvuju u borbama, ubijaju, pljačkaju i pale kuće", navodi se u izvještaju nevladinih organizacija.

Ono što je interesantno jeste da je upravo u maju 2021. godine bivši vođa LRA u Ugandi Dominic Ongwen (45) u Hagu osuđen na 25 godina zatvora te je proglašen krivim za 61 tačku optužnice koja uključuje zločine protiv čovječnoti, ratne zločine, seksualno ropstvo i silovanja.

Upravo je Ongwen još kao dijete kidnapovan te je kao maloljetnik postao dio LRA pokreta. Zbog specifične situacije, vijeće suda u Hagu našlo se u svojevrsnoj etičkoj dilemi, jer nikada do sada presuda nije donesena osobi koja je u jednom periodu bila žrtva zločina, da bi nakon toga postala i počinilac.

Osim toga, militantne skupine poput Boko Harama idu i korak dalje u "vojnoj edukaciji" djece. Naime, militantna skupina koristi djecu uzrasta od 5 do 8 godina te ih obučava da postanu bombaši samoubice.

"Malu djecu koriste kao bombaše samoubice i ta djeca nisu ni svjesna šta rade. Često im se obećava odlazak na nebo kao mučenika, ali njihov život je i ovdje dovoljno strašan i mučan", rekao je John Campbell za VOA.

Osim toga, pandemija koronavirusa kako je doprinijela brojnim problemima u svim sferama društva tako je pospješila i regrutaciju djece u vojne grupe. Zbog velike krize i gubitka poslova, roditelji su često primorani na korak slanja maloljetne djece u vojsku kako bi na taj način zaradili bar neka sredstva za život.

"Postoji stvarna prijetnja da ćemo, kako zajednice ostaju bez poslova i bivaju sve više ekonomski i socijalno izolirane, prisustvovati sve većoj regrutaciji djece zbog nedostatka mogućnost za njihovo obrazovanje", rekla je specijalna predstavnica UN-a.

Traume koje ostaju

Iako većina dječaka i djevojčica nakon pristupanja vojsci postaju njeni stalni pripadnici, pojedinci se ipak uspiju vratiti u civilni život. Nakon dugotrajnog boravka u vojsci i potpunog odsustva kontakta s drugim ljudima, većina djece vojnika nosi sa sobom doživotne traume kao i PTSP, a to kako će se uklopiti u društvo ovisi i od odnosa porodice koja ih često odbacuje.

Brojne svjetske organizacije, uključujući i UNICEF, u sklopu obilježavanja Dana borbe protiv regrutovanja djece u vojne formacije, kroz brojne sadržaje nastoje ukazati na problem koji je i dalje prisutan na tlu Afrike i Azije.

Jedan od takvih serijala jeste UNICEF-ov niz priloga pod nazivom "Kad zatvorim oči", koji za cilj ima skretanje pažnje na probleme s kojima se suočavaju djeca koja direktno učestvuju u ratnim sukobima ili su jednostavno dio ratnih dešavanja zbog mjesta stanovanja.

Iako su do sada u svijetu potpisane brojne deklaracije koje imaju za cilj spriječiti ovakve pojave, uključujući i Konvenciju o pravima djeteta, čini se kako taj početni napredak koji je ostvaren sredinom prošlog desetljeća sada doživljava stagnaciju.

Širenje terorističkih organizacija u centralnom području Afrike, koje se naročito aktueliziralo gubitkom teritorija Islamske države na Bliskom istoku, ponovo je pokrenulo i pitanje regrutacije djece vojnika koja su tako postala primarna meta terorista u sukobima širom Afrike.

Samim tim, još jednom se pokazalo kako je najranjivija kategorija stanovništva potpuno zanemarena te da svijet u ovom trenutku nema adekvatno rješenje koje bi trajno onemogućilo vrbovanje djece u paravojne formacije.

Zbog ovakvog postupanja brojni mališani širom Afrike i Azije i dalje su prepušteni na milost i nemilost lidera terorističkih organizacija uz čije "mentorstvo" puške, bombe i ostalo naoružanje postaju realnost od koje je jako teško pobjeći.