"Ovaj dio reaktora br. 4 kontaminiran je radijacijom. Sada je pokriven olovom, a nivo radijacije se konstantno posmatra", rekao je Solonjna.
Prošao je kroz "zlatni hodnik" koji je glavna veza između reaktora i nuklearke. Bio je, kaže, glavna linija komunikacije tokom katastrofe. Ljudi su kroz hodnik trčali gore-dole. Oni koji su bili ozračeni išli su napolje, spasilački timovi su ulazili unutra.
Solonjna se zaputio u centar sarkofaga.
"Ovdje je relativno sigurno. Ovo je nastavak 'zlatnog hodnika' koji vodi duboko unutra. Dozvoljeno nam je da dođemo ovdje. Eksplozija reaktora u aprilu 1986. izbacila je tone radijacije u zrak. Pored je kontrolne sobe za reaktor broj 4. Tu su se desila testiranja iz 1986. koja su dovela do eksplozije", rekao je Solonjna.
Zaputio se u halu s turbinom gdje se desila eksplozija 1986. godine i gdje, kako je prokomentarisao, počinje zagađenje.
"Na podu možemo vidjeti oštećenu opremu koja je djelimično oštećena i razmontirana nakon eksplozije. Nivo radijacije je dosta visok. Ovdje se ne smije dugo ostati. Idemo", kazao je on.
Masivni štit je prevučen preko reaktora 2016. godine.
"Ključna svrha ovog zatvaranja je da se spriječi curenje radijacije", objasnio je Pavlo Demjanovski, nadzornik gradilišta.
Sajmon Evans, glasnogovornik EBRD-a, kaže da od pokrivanja bilježe dramatično smanjenje ispuštanja radijacije iz objekta u skloništu. Tako da je nivo radijacije deset puta manji od onoga koji se emitovao iz starog skloništa, što pokazuje da novi zaštitni okvir čini esencijalnu stvar za osiguravanje sigurne zone za budući rad.
Sedma turbina je bila najviše oštećena. Tu je nivo radijacije veoma visok. Jedinstvena membrana je posebno dizajnirana. Trebalo bi da traje 100 godina.