Kako je najsiromašnija zemlja EU u potpunoj tajnosti spasila Ukrajinu
Dana 25. februara, samo dan nakon invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, na neformalnom sastanku Evropskog vijeća u Briselu, bugarski premijer Kiril Petkov je svojim kolegama naglasio da Zelenski možda ima manje od 48 sati života, da je na moskovskom popisu smrti, i da Vijeće mora odmah donijeti odluku o sankcijama.
"Bugarski prijedlog"
Istovremeno, ministar finansija Assen Vassilev učestvovao je na sastanku ministara finansija EU-a u Parizu. I tu je bilo neodlučnosti, kako ju je opisao. Svi su još bili u šoku zbog napada. Zatim je Vasilev održao govor. Ne o brojkama i ekonomskim posljedicama, već o tome šta je Putin mislio pod "denacifikacijom Ukrajine". Osvrnuo se na iskustva Bugarske.
"To je ono što su Rusi učinili u Bugarskoj nakon Drugog svjetskog rata, ubili su hiljade disidenata, profesora i svećenika", rekao je Vasilev. I on je zatražio hitno donošenje rezolucija, a sudionici sastanka su kazali da je bugarski ministar promijenio raspoloženje okupljenih delegata.
Dva dana kasnije Brisel je primijenio te mjere. U EU krugovima oni su nazvani kao "bugarski prijedlog".
Dana 19. aprila, neposredno prije posjeta Petkova Kijevu, ukrajinski ministar vanjskih poslova Kuleba otputovao je u Sofiju, jer je započela nova i neizvjesna faza rata. Ukrajinci su potisnuli okupatore iz šire regije Kijeva i sa sjevera, ali većina zapadnog oružja još uvijek nije bila isporučena. Borbe su bile toliko intenzivne, kaže Kuleba, da je Ukrajina hitno morala obnoviti svoje zalihe, posebno streljivo sovjetske proizvodnje.
To je ono što je Zelenski mislio da Kuleba može osigurati u svojoj misiji u Sofiji. Petkov kaže da je njegova vlada ovlastila posrednike za izvoz, ne direktno u Ukrajinu, već posredničkim kompanijama u inostranstvu.
Poljska veza
"Naša privatna vojna industrija proizvodila je punom parom", rekao je Petkov. Snimke iz aprila prikazuju teretne avione natovarene do vrha oružjem kako lete između Bugarske i Poljske. Ono što je poznato jeste da je sve išlo poljski aerodrom Rzeszów, 70 kilometara od ukrajinske granice i koju čuva NATO
"Pobrinuli smo se da kopneni put preko Rumunjske i Mađarske također bude otvoren za kamione", rekao je Petkov.
Kuleba je potvrdio te isporuke. Naglasio je da se ne radi o tome da bugarska vlada direktno pruža vojnu pomoć Ukrajini, "već da su ukrajinske kompanije i kompanije iz zemalja NATO-a dobile priliku nabaviti ono što je potrebno od bugarskih dobavljača". SAD i Velika Britanija platile su isporuke.
Činilo se da je sve otkriveno kada je direktor državne vojne izvozne kompanije Kintex, Alexander Mihailov, morao dati ostavku nakon političkog spora i izašao u javnost s brojkama, vjerojatno s ciljem rušenja vlade. Mihailov je govorio o izvozu vrijednom "2 milijarde eura" od početka rata. Spomenuo je i isporuke streljiva za višecjevni raketni bacač Grad BM-21.
Ali onda je sve opet utihnulo. Međunarodni mediji ostali su fokusirani na isporuku zapadnog oružja, uključujući američke lansere projektila HIMARS. Socijalistička stranka u vladi stalno je prijetila da će raskinuti koaliciju ako Kijevu bude pružana bilo kakva direktna podrška, ali nije mogla, jer takva podrška službeno nije postojala.
Dizel ruta i osveta Kremlja
Pored streljiva Bugarska je u Ukrajinu slala velike količine dizela. Vasilev se prisjeća sastanka Svjetske banke u Washingtonu u proljeće. Tamo mu je ukrajinski dužnosnik rekao da kijevskim vojnicima ponestaje goriva. Bugarska ima rafineriju u blizini Burgasa na Crnom moru, kojom upravlja podružnica ruske grupe Lukoil, a opskrbljuje je tankerima iz Rusije.
Vasilev je rekao da je potakao Lukoil u Bugarskoj da izvozi višak nafte u Ukrajinu. Reakcija je bila pozitivna, a tamošnji uposlenici i rukovodstvo su također osudili Putinov rat. Sama Bugarska treba otprilike polovicu goriva koje proizvodi rafinerija; ostatak je otpremljen u Ukrajinu. I ovoga puta opskrba lokalnih tvrtki odvijala se preko stranih posredničkih kompanija.
Kijev je potvrdio da su ukrajinske kompanije dobile bugarski dizel u ovoj izuzetno važnoj fazi.
"Kamioni i cisterne redovno su išli u Ukrajinu preko Rumunije, a u nekim slučajevima gorivo je tovareno i na teretne vozove", rekao je Vasilev.
Moskva nije ostala dužna pa je tako od maja prošle godine počela sa cyber napadima na Bugarsku. Napadima su pogođene elektrodistribucije i pošte, a bilo je i opstrukcija u isplaćivanju penzija. Pokušali su također podmititi zastupnike i infiltrirati se u vlast. Između marta i juna Bugarska je protjerala oko 70 uposlenika ruske ambasade zbog špijuniranja.
Moskva je prije rata znala da je Bugarska zemlja EU-a koja najviše ovisi o ruskom plinu i odlučila je da napravi primjer za druge. Već 27. aprila Gazprom je odabrao Bugarsku kao prvu zemlju EU u koju će prekinuti izvoz plina. No Sofija nije popuštala. Za 24 sata premijer Petkov predstavio je rješenje koje bi omogućilo gotovo 7 miliona stanovnika Bugarske da prežive bez plina iz Rusije. Organizovao je dva tankera ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a po istoj cijeni po kubnom metru koju je naplaćivao Gazprom.
Svijet bez straha od Rusije
Petkovljeva vlada srušena je parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja tokom ljeta. Svoju ulogu u tome imale su i proruske snage. Do jeseni su Petkov i Vasilev bili samo privremeno na dužnosti. Od tada je zemlja u političkom ćorsokaku, ali se stav prema Ukrajini donekle promijenio.
U decembru je parlament odlučio službeno dopustiti isporuke oružja Ukrajini.
"Duboko smo zahvalni Bugarskoj na tome. Nevjerovatno je koliko uporno te snage pokušavaju Bugarsku odvući na stranu agresora i koljača", rekao je tada Kuleba.
Petkov i Vasilev već su ispisali historiju svojom tajnom pomoći Ukrajini. Sa svojom strankom "Nastavljamo promjene", žele se ponovno kandidovati na sljedećim izborima i nastaviti svoju borbu za Bugarsku koja se bori s korupcijom. Petkov insistira na tome da je jedna stvar nepovratna
"Pokazali smo da je svijet moguć bez ovisnosti i straha od Rusije."
