Kako je Pojas Gaze kroz decenije izraelsko-palestinskog sukoba došao pod vlast Hamasa
Nakon što je u Prvom svjetskom ratu okončana vlast Osmanskog carstva, područje Gaze postalo je dio mandata Lige naroda Palestina pod britanskom vlašću koja je završena 15. maja 1948. godine. Istog dana je počeo arapsko-izraelski rat u toku kojeg je Gaza postala sjedište egipatskih ekspedicionih snaga u Palestini.
U toku rata područje oko grada pod arapskom kontrolom svedeno je na pojas teritorije dug 40 km i širok 6-8 km. Ovo područje je postalo poznato kao pojas Gaze. Njegove granice su razgraničene egipatsko-izraelskim sporazumom o primirju od 24. februara 1949. godine. Pojas Gaze je bio pod egipatskom vojnom vlašću od 1949. do 1956. i ponovo od 1957. do 1967.
Egipatska vlada nije smatrala ovo područje dijelom Egipta i nije dozvolila izbjeglicama da postanu egipatski državljani ili da migriraju u Egipat ili druge arapske zemlje gdje bi mogle biti integrisane u stanovništvo.
S druge strane Izrael im nije dozvolio da se vrate u svoje bivše domove niti da dobiju nadoknadu za gubitak imovine.
Mnoge od mlađih izbjeglica postale su fedajini (arapski gerilci koji djeluju protiv Izraela). Njihovi napadi na Izrael bili su jedan od uzroka koji su ubrzali kampanju na Sinaju tokom Suecke krize 1956. godine, kada je pojas zauzeo Izrael, ali je pod pritiskom ubrzo prepušten Egiptu.
Tokom šestodnevnog rata u junu 1967. godine Pojas Gaze je ponovo zauzeo Izrael, a dvadeset godina kasnije počeo je palestinski ustanak poznat kao intifada.
Izrael je 1994. godine započeo postupni prijenos vladine vlasti u Pojasu Gaze na Palestinske vlasti (PA) prema uslovima Sporazuma iz Osla koji su potpisali Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO). Vlada Yassera Arafata suočila se sa brojnim sigurnosnim, ekonomskim i socijalnim problemima i zastojem u pregovorima sa Izraelom, te prijetnjom terorizmom od strane militantnih grupa Islamski Džihad i Hamas koje nisu željele postići bilo kakav dogovor sa Izraelom.
U takvim okolnostima 2000. godine došlo je do druge palestinske intifade, što je dovelo do povlačenja izraelskih vojnika i doseljenika iz pojasa Gaze pet godina kasnije.
Vlast je preuzela Palestinska samoouprava, iako je Izrael nastavio da patrolira granicom i vazdušnim prostorom. Nakon što je 2006. godine na izborima vlast izgubio Fatah, u korist Hamasa, zapadne zemlje i Izrael uveli su sankcije Hamasu i stavili ga na službenu listu terorističkih grupa.
Pojas Gaze je bio mjesto eskalacije nasilja između konkurentskih grupa, a kratkotrajna koaliciona vlada okončana je u junu 2007. nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad pojasom Gaze, a vanredni kabinet predvođen Fatahom nad Zapadnom obalom. Od te godine pa sve do danas, Hamas u manjoj ili većoj mjeri kontroliše područje Pojasa Gaze.
Trenutno stanje
Egipat, koji dijeli granicu s Gazom od 12 km, uvelike je podržao blokadu, gledajući na Hamas kao prijetnju vlastitoj stabilnosti.
U izvještaju iz 2023. godine, agencije UN-a procjenjuju da je 58 posto stanovnika Pojasa Gaze potrebna humanitarna pomoć, a 29 posto domaćinstava u Gazi živi u ekstremnim ili katastrofalnim uvjetima u odnosu na 10 posto u 2022.
Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) kaže da je pomoć u hrani potrebna za 1,3 miliona ljudi. Više od 90 posto vode u Gazi je neprikladno za piće, saopćila je Palestinska uprava za vodu.
Vrlo mali broj Palestinaca dobije dozvolu da posjeti rodbinu ili prijatelje na Zapadnoj obali, ali je Izrael nedavno povećao broj radnih dozvola za Gazane. Za većinu stanovnika Gaze, prelaz Rafa za Egipat su jedina izlazna vrata, ali putnici se moraju prijaviti sedmicama unaprijed, a lista čekanja je ogromna.
Stopa nezaposlenosti u Gazi među najvišima je u svijetu, prema OCHA. Stopa nezaposlenosti iznosi 46 posto, a još je viša među mladima i iznosi oko 70 posto, pokazuju najnoviji podaci Palestinskog centralnog biroa za statistiku. Prema procjenama MMF-a, prihod po glavi stanovnika je oko četvrtine nivoa na Zapadnoj obali koju su okupirali Izraelci.
Izrael je u ponedjeljak uveo potpunu opsadu, blokirajući ulazak hrane, goriva i vode u Gazu i zatvarajući sve granične prelaze. Egipat je također zatvorio svoj prelaz u Gazu. Jedina elektrana u enklavi je isključena, a bolnicama ponestaje goriva za generatore za hitne slučajeve.
