Kako je smrt djevojke postala simbol otpora iranskom režimu: Pitanje odijevanja kao pitanje slobode
Amini je bila kurdskog porijekla iz grada Saqez koji se nalazi na zapadu zemlje, a u kojem dominantno žive Kurdi. S porodicom je sredinom ovog mjeseca bila u posjeti Teheranu. Policija za moral, čiji je zvanični naziv Gasht-e Ershad, uhapsila ju je dok je šetala ulicama glavnog grada.
Kao razloga zašto je uhapšena istaknuto je to da je prekršila pravila odijevanja, a koja su utvrđena poslije Islamske revolucije iz 1979. godine. Navodno da joj glava nije bila prekrivena maramom te da joj ruke i noge nisu bile dovoljno prekrivene odjećom. Amini je preminula tri dana nakon hapšenja, a sumnja se u ono što je vlast navela kao uzrokom smrti.
Navedeno je to da je u pritvoru imala iznenadne probleme sa srcem, a da je nakon toga prevezena u bolnicu. Poslije hospitalizacije je pala u komu, a nakon toga je preminula. No, domaća i svjetska javnost, svjesna o kakvom je režimu riječ, sumnja da su iznenadni problemi sa srcem krivi za smrt. Smatra da je preminula nakon fizičkog maltretiranja u pritvoru, ali i da je neopravdano uhapšena.
Smrt Amini je za posljedicu imala veliko nezadovoljstvo Iranaca. Ono se prvo izražavalo na društvenim mrežama, a među onima koji su to učinili su i brojne javne ličnosti ove zemlje. Među njima su dvojica bivših nogometaša Ali Karimi, koji je igrao i za Bayern, i Hossein Mahini.
Vlast je najavila da će provesti istragu o smrti ove djevojke i pravdala je postupke. Pa je tako ministar unutrašnjih poslova Abdolreza Rahmani Fazli već kada se nezadovoljstvo s društvenih mreža prelilo na ulice širom Irana izjavio da je imala "psihičke probleme". No, njen otac Amjad Amini je kazao da nije imala nikakvih zdravstvenih problema.
Protesti protiv režima
Režim, na čijem je čelu vrhovni vođa Ayatollah Ali Khamenei, je žestoko reagovao na nasilne proteste. Prema zvaničnim podacima, u sukobima demonstranata i policije do jučer, 26. septembra, poginula je 41 osoba. Međutim, organizacija Ljudska prava za Iran (IHR), čije je sjedište u Norveškoj, tvrdi da je poginulo 57 ljudi. Veliki je broj povrijeđenih i uhapšenih.
Da je smrt Amini povod, a ne razlog protesta jasno pokazuju i poruke demonstranata. Smrt jedne mlade osobe je bila povod da se izrazi nezadovoljstvo prema izrazito konzervativno-autokratskom sistemu pod kojem živi više od 80 miliona građana. Protestovale su i žene, čije glave nisu bile prekrivene maramom, što je bila poruka vladajućima. Uzvikivale su: "Smrt diktatoru", što je direktna poruka vrhovnom vođi. Osim toga, na ulicama su palile marame.
[TWITTER]1572436267237011456[/TWITTER]
Kako bi se pokušalo suzbiti nezadovoljstvo nakon izbijanja protesta, Irancima je otežan pristup internetu i društvenim mrežama. Jedan od najvećih mobilnih operatera u državi je milionima ljudi onemogućio pristup internetu. Nakon toga je multimilijarder Elon Musk, po odobrenju američkih vlasti, odlučio da njegova internetska mreža Starlink bude dostupna i stanovnicima ove zemlje. Time su Sjedinjene Američke Države, koje godinama Iran drže pod sankcijama, podržale proteste.
Nezadovoljstvo Iranaca je kulminiralo u trenutku kada je država pogođena visokom stopom inflacijom, koja iznosi više od 50 posto, teškim međunarodnim ekonomskim sankcijama, nedostatkom vode i regionalnim tenzijama.
Protesti su se brzo proširili svijetom, prije svega na Zapadu. Traži se da iranska vlast snosi odgovornost za smrt Amini te da Iranke imaju više prava i slobode. Utjecajna međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International (AI) je poručila da ovaj "kriminal mora biti istražen". I oni su konstatovali da je neopravdano uhapšena te da su iranski zakoni uvredljivi, ponižavajući i diskriminatorni.
And so we walked away. The interview didn’t happen. As protests continue in Iran and people are being killed, it would have been an important moment to speak with President Raisi. 7/7 pic.twitter.com/kMFyQY99Zh
— Christiane Amanpour (@amanpour) September 22, 2022
Šta je policija za moral
Smrt Mahse Amini desila se usljed sve učestalijih kontroverzi u djelovanju policije za moral. U julu ove godine na društvenim mrežama je objavljen videosnimak na kojem se vidi kako žena moli pripadnike ove policije da joj oslobode kćerku. Držala se za kombi u pokretu, dok su odvozili njenu kćerku.
A woman tries to stop the "morality police" 's car after her daughter was detained by them [presumably for not wearing proper Hijab], she shouts "my daughter is sick", repeatedly. Yet, the driver won't stop. #Iran pic.twitter.com/xE4Qvl4rEb
— Aleph א (@no_itsmyturn) July 19, 2022
Strani mediji izvještavaju da su pripadnici policije za moral u Iranu na vrlo lošem glasu zbog brutalnog postupanja. Među njima je 7.000 tajnih agenata. Posebno je privlačna za pripadnike tvrdolinijaške paravojne jedinice Basij koju je tokom revolucije formirao čelnik revolucije Ayatollah Khomeini. Iranke liberalnog svjetonazora se najviše protive policiji za moral. Ovakva policija postoji i u Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Maleziji.
Kodeks odijevanja
Iranski vrhovni vođa Ayatollah Ali Khamenei je podržao stav da bude više tolerancije po pitanju pravila za oblačenje. No, vrlo konzervativni krugovi ne pristaju na to, odnosno traže pooštravanje sankcija. Mišljenja su da tolerantniji odnos dovodi do moralnog propadanja i raspada porodice.
Do Islamske revolucije, pod sekularnim režimom šaha Mohammeda Reza Pahlavija, koji je bio američki saveznik, nošenje marame je bilo zabranjeno. Nedugo nakon revolucije, desili su se prvi protesti protiv obaveznog nošenja marame. Nošenje marame na javnim mjestima je obavezno od 1980., a ovo pravilo od 1983. moraju poštovati sve žene, pa i one iz inostranstva, bez obzira na vjeroispovijest.
Kako je objavio Deutsche Welle (DW), nije jasno precizirano od koje godine života se mora nositi marama, ali ovo pravilo se primjenjuje već od početka puberteta. Djevojčice do tog perioda moraju nositi hidžab u školi, ali ne i na drugim javnim mjestima. Spomenuta pravila proizilaze iz iranske interpretacije šerijatskog prava. Međutim, većina tih pravila odnosi se na žene.
