Kako se istražuju ratni zločini: Hoće li Rusi biti kažnjeni za nedjela u Ukrajini?
Već četiri dana nakon početka ruske invazije, Karim Khan, glavni istražitelj Međunarodnog krivičnog suda (MKS) najavio je da će biti otvorena istraga u vezi navoda o počinjenim ratnim zločinima.
"Postoji razumna sumnja da su u Ukrajini počinjeni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti", kazao je Khan u svojoj izjavi.
Američki predsjednik Joe Biden od tada govori o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu kao o ratnom zločincu što izaziva bijes Kremlja iako su optužbe potvrđene izvještajima koji su uslijedili nakon što su tijela ubijenih civila pronađena na ulicama Buče, te satelitskim snimcima masovnih grobnica.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nije oklijevao da ove zločine označi kao genocid.
Yevheniia Filipenko, ukrajinska ambasadorica pri UN-u, ranije je potvrdila da su Putinove snage "gađale vrtiće i sirotišta, bolnice i mobilne brigade medicinske pomoći", rekavši da agresorova očigledna strategija ciljanja civila može dovesti do činjenja djela koja predstavljaju ratne zločine tako kršeći odredbe Ženevskih konvencija.
Ta četiri ugovora i tri protokola potpisalo je 196 zemalja 1949. godine nakon Drugog svjetskog rata kako bi se uspostavili međunarodni pravni standardi za humanitarno postupanje u ratu, definirajući osnovna prava ratnih zarobljenika, i civilnih i vojnih, te osiguravajući zaštitu za ranjenike i za one koji ne učestvuju u borbenim dejstvima.
Više od 100 zemalja se obavezalo da nikada neće koristiti oružje u suprotnosti sa Konvencijom o kasetnoj municiji, ali ni Rusija ni Ukrajina nisu taj sporazum potpisale.
MKS, sa sjedištem u Hagu u Holandiji, istražuje i, gdje je opravdano, sudi pojedincima optuženim za najteže zločine od interesa za međunarodnu zajednicu kao što su genocid, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i zločine agresije.
Sud učestvuje u globalnoj borbi za okončanje nekažnjivosti, a putem međunarodnog krivičnog pravosuđa ima za cilj da pozove na odgovornost one koji su odgovorni za zločine i da pomogne da se ti zločini ne ponove.
Član 8. Rimskog statuta iz 1989. godine, osnivačkog ugovora MKS-a, navodi 11 ratnih zločina koje smatra "teškim kršenjem" konvencija u sukobima među narodima, a to su:
- Namjerno ubijanje,
- Mučenje,
- Nehumano postupanje,
- Biološki eksperimenti,
- Namjerno izazivanje velike patnje,
- Uništavanje i prisvajanje imovine,
- Uvjerljiva služba u neprijateljskim snagama,
- Onemogućavanje pravičnog suđenja,
- Protupravna deportacija i premještanje,
- Nezakonito zatvaranje,
- Uzimanje talaca.
Tužilaštvo MKS-a odgovorno je za vođenje istraga i krivičnog gonjenja ratnih zločina u slučaju da se predmet uputi sudu od strane države potpisnice ugovora ili Vijeća sigurnosti UN-a kao i na osnovu zaprimljenih informacija iz drugih izvora, pojedinaca ili nevladinih organizacija.
Ako se kao rezultat istrage o činjenicama na terenu protiv određene osobe podigne optužnica, optuženi će se suočiti sa suđenjem u Haagu, gdje se smatra nevinim dok se ne dokaže krivica van razumne sumnje, a pri čemu sudsko vijeće predsjedava te ono mora ponuditi potpunu i obrazloženu izjavu svoje eventualne presude.
Suđenja se mogu održavati javno ili iza zatvorenih vrata, u zavisnosti od scenarija koji je u najboljem interesu svjedoka.
Svako ko bude proglašen krivim za ratni zločin vjerovatno će biti osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora, u zavisnosti od težine krivičnog djela. Sud ne može izreći smrtnu kaznu.
Samo one države koje su potpisale osnivački Rimski statut pridržavaju se autoriteta suda.
Iako ni Ukrajina ni Rusija nisu među tim državama članicama, Ukrajina je dva puta rekla da prihvata nadležnost suda, dajući ovlasti Khanu da istražuje sve zločine za koje se utvrdi da su se dogodili na njenom tlu tokom invazije.
