Kako se kretao put Finske prema NATO-u: Strepnja zbog Mađarske i Turske i Putinova šutnja

Napad na Ukrajinu uznemirio je sve države na istoku Evrope, a naročito one koje imaju direktnog dodira sa Rusijom. Baltičke države su u strahu posmatrale dešavanja, ali su s jedne strane bile i zaštićene činjenicom da su Latvija, Litvanija i Estonija članice NATO-a te da bar u tom smislu ne moraju brinuti za mogućnost eventualnog napada Rusije.

Međutim, Finska je u tom trenutku bila u znatno drugačijoj poziciji. Iako je država poznata po izuzetno sposobnoj i opremljenoj vojsci, neutralni status u jeku ruske agresije na Ukrajinu nije predstavljao nešto što bi moglo usrećiti i ohrabriti finske zvaničnike.

Zbog toga, u maju 2022. godine donijeta je odluka da država, zajedno sa susjednom Švedskom, krene u proces ulaska u NATO.

"Danas je historijski dan. Otvara se nova era", rekao je predsjednik države.

Nakon toga, uslijedio je niz reakcija zapadnih zvaničnika koji su gotovo po automatizmu najavili kako će podržati ulazak Finske i Švedske u NATO te su započeli procese ratifikacije ovih dokumenata kroz parlamente i druge institucije.

Razgovori s Putinom i problemi sa Turskom

Međutim, dok su u Helsinkiju i Stockholmu još uvijek sa euforijom posmatrali odluke o ulasku u NATO, u podsvijesti su i dalje bila razmišljanja o potencijalnoj reakciji Ruske Federacije na ovu odluku.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin u svojim momentima ludila i bunila nekoliko puta je zapadnim zvaničnicima zaprijetio upotrebom i nuklearnog oružja ukoliko se nastavi potencirati eskalacija tenzija sa Moskvom.

Uzevši u obzir činjenicu da je u Putinovim razmišljanjima jedan od razloga pokretanja napada na Ukrajinu i taj da je rukovodstvo ove države imalo namjeru da Ukrajinu uvuče u NATO, u Helsinkiju su sa naročitom zabrinutošću posmatrali potencijalne nove poteze Kremlja.

Sredinom maja, uslijedio je i poziv Vladimira Putina predsjedniku Finske Sauliju Niinistu. Nakon razgovora, prvi čovjek Finske je poručio kako je bio iznenađen nevjerovatno mirnim tonom ruskog predsjednika.

"Iznenađenje je bilo da je vijest prihvatio tako mirno. Sve u svemu, rasprava je bila vrlo, rekao bih, mirna i hladna", rekao je finski predsjednik Sauli Niinisto.

Ipak, ono što treba uzeti u obzir, Putin je već u tom trenutku imao velikih problema u Ukrajini. Ruska vojska nije napredovala kako je zamišljeno, a jačina ruske armije poprilično je u brojnim segmentima demistifikovana.

U takvom odnosu snaga, uz jaku podršku Zapada Ukrajini, u Kremlju su vjerovatno postali svjesni činjenice da dalja eskalacija pa čak i u verbalnom smislu, u ovom kontekstu prema Finskoj, ne bi bila nešto što bi Rusiji moglo poslužiti kao korisna stvar.

"Što se tiče širenja NATO-a, uključujući i Finsku i Švedsku, Rusija nema problema s ovim državama. Stoga, u tom smislu, širenje na račun ovih zemalja ne predstavlja direktnu prijetnju Rusiji", rekao je Putin.

Istovremeno, ruski lider je naglasio kako bi druge stvari u kontekstu širenja NATO-a mogle predstavljati problem.

"Širenje vojne infrastrukture NATO-a na teritoriju Švedske i Finske sigurno će izazvati naš odgovor. Gledat ćemo kakav će on biti na osnovu prijetnji koje nam budu stvorene. Problem se pravi od nule, shodno tome ćemo reagovati", pojasnio je Putin.

Dok su Putin i Rusija postali manje bitan problem, za Finsku se pojavila dodatna glavobolja u vidu Turske.

Naime, dok su tokom 2022. godine gotovo sve članice NATO-a po hitnoj proceduri i prije ljetnih pauza ratifikovali sporazume o ulasku Švedske i Finske u NATO, Turska se usprotivila ovom činu te su poručili kako i jedna i druga država moraju ispuniti niz zahtjeva Ankare ukoliko žele da se pridruže alijansi.

"Države koje podržavaju terorizam ne trebaju biti dio NATO-a", kazao je Mevlut Cavusoglu, turski ministar vanjski poslova.

Turska je pred zvaničnike i jedne i druge države iznijela niz zahtjeva koji su između ostalog uključivali izručivanje određenih osoba koje se sumnjiče za članstvo u kurdskim organizacijama koje je Turska proglasila terorističkim, ali i ukidanje izvoza naoružanja u Tursku.

Brojni zahtjevi za delegacije Švedske i Finske učinili su se gotovo nemogućim za ispuniti što je bio znak da se sastanak mora održati na nešto višem nivou uz prisustvo i drugih zapadnih zvaničnika.

Prvi takav susret uslijedio je 28. juna u Madridu gdje su na samitu NATO-a Jens Stoltenberg te predstavnici Finske, Švedske i Turske održali sastanak koji je rezultirao potpisivanjem dokumenta.

Nakon sastanka, Stoltenberg je pojasnio kako su Finska i Švedska pristale na deportaciju pripadnika kurdskih organizacija PKK i YPG koji su smješteni u ovim zemljama, a koje Turska smatra terorističkim organizacijama.

U dokumentu se, prema tvrdnjama Turske, ističe kako će Švedska i Finska ukloniti prepreke koje se tiču izvoza oružja u Turska te da će povećati saradnju u odbrambenoj industriji s ovom državom.

Čekaj me, ja sigurno neću potpisati

Od tog perioda, za Finsku i Švedsku uslijedili su mjeseci iščekivanja i napetosti. Brojne zahtjeve Turske, zbog zakona u ovim državama nije bilo moguće ispuniti, a Erdogan je jasno poručio kako bez ispunjenja zahtjeva od članstva nema ništa.

Dok je situacija sa Finskom bila nešto i lakša, Švedska je naročito predstavljala trn u oku Ankari, a situacija je eskalirala nakon protesta desničara na kojima je zapaljen i Kur'an. Čini se kako su ovi protesti, bar ukoliko se stvari posmatraju s ove tačke gledišta, zapečatili sudbinu Švedske kada je riječ o ulasku u NATO.

Od tada, Turska je o proširenju NATO-a pričala isključivo sa aspekta Finske. U međuvremenu, Stoltenberg je obavio još nekoliko razgovora sa Erdoganom, a slično su učinili i američki i drugi zapadni zvaničnici.

Napokon, početkom 2023. godine, Erdogan je "prelomio" te je rekako kako se može očekivati da Turska dopusti ulazak Finske u članstvo, ali ne i Švedske.

Istovremeno, pored Turske, ratifikaciju dokumenata o ulasku Finske u NATO trebala je obaviti i Mađarska. Dok je Turska jasno objasnila šta joj predstavlja problem u širenju NATO-a na ove države, Mađarska na čelu sa Viktorom Orbanom ponašala se kao uvrijeđena mlada. Odluka o članstvu se iznova odgađala, a Orban je navodio nejasne razloge koji su uključivali moral i ponašanje ovih država prema Mađarskoj.

Međutim, čini se kako su i u Turskoj i Mađarskoj, vjerovatno nakon pritiska Zapada, stvari počele da se odvijaju u pravom smjeru tokom marta 2023. godine.

Mađarska je na sjednici parlamenta usvojila dokument o ulasku Finske u NATO, a ubrzo nakon toga Turska je također organizovala sjednicu parlamenta te je nakon višesatne rasprave gotovo u ponoć prihvatila ulazak Finske u NATO.

Sada, kada je ova država i zvanično okončala svoj put prema članstvu, zvaničnici Finske poručili su kako je put i pored svoje efikasnosti bio ispresjecan brojnim preprekama.

Predsjednik države, premijerka i drugi zvaničnici sada mogu odahnuti, ali ukoliko se posmatra sve ono što se izdešavalo tokom 2022. godine, nije nemoguće da je cjelokupna procedura ulaska na glavama finskih zvaničnika izrodila i pokoju sijedu dlaku.