Ko je Anne Hidalgo, kći španskih migranata koja želi postati francuska "Madame la Presidente"
Iako se i ranije špekuliralo o tome da će Hidalgo zvanično ući u utrku, gradonačelnica glavnog grada Francuske nije željela davati ishitrene izjave te je sačekala septembar 2021. godine kako bi zvanično potvrdila ono o čemu se već nekoliko mjeseci govorilo.
Humblement, consciente de la gravité de cet instant, et pour faire de nos espoirs la réalité de nos vies, j’ai décidé d’être candidate à la présidence de la République française. pic.twitter.com/viaXwURm53
— Anne Hidalgo (@Anne_Hidalgo) September 12, 2021
Ko je Anne Hidalgo?
Gradonačelnica glavnog grada Francuske duži niz godina je članica francuske Socijalističke partije, a od 2014. godine ima tu čast da upravlja Parizom. Inače, nova kandidatkinja za predsjednicu Francuske rođena je u Španiji, tačnije u Andaluziji gdje je provela određeni period života.
Njen djed učestvovao je u Španskom građanskom ratu na strani socijalista, a nakon svih dešavanja tridesetih godina u Španiji, porodica Hidalgo odlazi u izbjeglištvo gdje upravo Francuska postaje njihov novi dom.
Iako su se njen djed i baka, kao i majka i otac, vraćali u Španiju gdje se Hidalgo i rodila, porodica Hidalgo konačno seli u Francusku 1961. godine otkada kreće "francuska avantura" sadašnje gradonačelnice Pariza. Ono što je Hidalgo gotovo uvijek potencirala i na čemu bazira svoju kampanju jeste radničko porijeklo njene porodice iz kojeg je, kako je istakla, proizašao njen uspjeh.
Iako je u suštini odrasla u Francuskoj, učitelji koji su je podučavali često su znali govoriti kako će je njeni španski korijeni sputavati cijeli život.
"Jednog dana u drugom razredu učiteljica je rekla da male španske djevojčice nikada ne mogu dosegnuti vrh. To mi je uvijek davalo motivaciju za rad", rekla je Hidalgo.
Prije početka političke karijere, Hidalgo je duži niz godina radila kao inspektor rada, a karijeru u politici zapravo počinje 2001. godine kada biva imenovana na poziciju zamjenice gradonačelnika Pariza.
Politička karijera i uspon
Tokom lokalnih izbora 2001. godine, Hidalgo je predvodila listu Socijalističke partije u 15. okrugu Pariza, a zbog dobrog rezultata u tom izbornom ciklusu (osigurala skoro 30 posto glasova op.a.), imenovana je za prvu zamjenicu tadašnjeg gradonačelnika Pariza Bertranda Delanoea.
Hidalgo je funkciju zamjenice pariškog gradonačelnika obavljala gotovo 13 godina. Iako je djelovala političko skromno, Hidalgo je za vrijeme obavljanja ove funkcije radila brojne poslove vezane za arhitekturu, urbano planiranje grada i rodnu ravnopravnost što je otprilike definiralo pravac u njenom političkom djelovanju.
Ipak, stvari se mijenjaju 2012. godine kada Hidalgo izlazi iz sjene pariškog gradonačelnika te najavljuje kandidaturu za gradonačelnicu glavnog grada Francuske. Hidalgo se tako 2014. godine upustila u izbornu utrku te je izabrana za gradonačelnicu čime je postala prva žena u historiji grada na takvoj funkciji.
"Moja vizija je učiniti Pariz svjetskim gradom koji ima svoju historiju i naslijeđe, privlačnost i ekonomsku moć, ali i ima mogućnosti da ponudi svim Parižanima najviši kvalitet života", govorila je Hidalgo 2014. nakon izborne utrke.
Politička ideologija i svjetonazori
Od početka mandata na poziciji gradonačelnice, rad Anne Hidalgo obilježile su brojne krize, ali i potezi koji nisu nailazili na potpuno odobravanje građana Pariza.
Već 2015. godine prošla je svojevrsno "vatreno krštenje" na funkciji s obzirom da se u januaru 2015. dogodio teroristički napad na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Tokom daljeg rada, Hidalgo se morala nositi s brojnim krizama uključujući i proteste Žutih prsluka, požar u katedrali Notre Dame, ali i pandemiju koronavirusa čime su je građani na neki način počeli smatrati kao osobom koja zajedno s građanima prolazi kroz krize.
"Osjećam se kao kapetan katamarana koji plovi na gotovo najjačoj razini vjetra", rekla je Hidalgo.
Ipak, i pored brojnih problema, građani Pariza su Hidalgo pružili povjerenje i 2020. godine kada je ponovo izabrana za gradonačelnicu s 48 posto glasova.
Ono što je obilježilo njenu politiku jesu odluke vezane za borbu protiv klimatskih promjena kao i borba za uspostavljanje što više pješačkih zona u Parizu zbog čega su je mnogi optužili da pokreće "rat protiv automobila" u ovom gradu.
Hidalgo je od 2015. godine gotovo pa udvostručila broj biciklističkih staza u Parizu, uspjela je "otjerati" vozače iz centra grada, a u brojnim dijelovima uvela je i ograničenje brzine od samo 30 km/h.
Ipak ove odluke nisu baš naišle na odobravanje svih stanovnika, pa su je mnogi optužili da njena zelena politika ubija estetiku Pariza, a su počeli potencirati njen nerad kada je riječ o smanjenju stope sitnog kriminala u gradu.
Da li Hidalgo može "pokoriti" Francusku?
Iako je najavila kandidaturu za predsjednicu Francuske, Hidalgo će se prije svega morati suočiti s velikim razlikama koje su prisutne kod ljevičarskih stranaka u Francuskoj. Uprkos pozivu na jedinstvo, čini se kako će stranke ljevice 2022. godine izaći s više kandidata za predsjednika što će svakako, ako se ostvari, umanjiti šanse Hidalgo na izborima.
Tokom govora u kojem je najavila kandidaturu, Hidalgo se osvrnula na pojedine planove iz predizbornog programa te je rekla kako će se boriti za vraćanje dostojanstva radničkoj klasi.
S obzirom na odluke koje je do sada donosila, Hidalgo je prije svega stekla povjerenje mlađih glasača Socijalističke partije. Međutim, ono što će predstavljati problem za eventualnu pobjedu na predsjedničkim izborima jeste uvjeravanje preostalih ljevičarskih opcija da je upravo ona najbolji kandidat za predsjednicu.
Iako su je Socijalisti proglasili solidnim kapitenom za ljevicu, Hidalgo će priču na kojoj je zasnovala svoj mandat u Parizu morati prilagoditi i za glasače iz provincije koje nazivaju i "seoskom dušom zemlje" što predstavlja poseban izazov za svakog kandidata na predsjedničkim izborima.
Do predsjedničkih izbora u Francuskoj ostalo je nešto manje od sedam mjeseci, a Hidalgo u ovom trenutku, bar kada je riječ o anketama, ne uživa pretjerano veliko povjerenje građana.
Međutim, do izbora u ovoj zemlji ima sasvim dovoljno vremena koje franucska ljevica može iskoristiti za "predizborno ujedinjenje" iz kojeg bi Hidalgo mogla dobiti podršku lijevo orijentiranih stranaka.
U historiji francuske države, na mjestu predsjednika uvijek je bio muškarac. Međutim, sve do 2014. godine i pojave Anne Hidalgo, slična situacija bila je i u Parizu, kada je upravo nova kandidatkinja za predsjednicu postala prva žena glavnog grada.
Ukoliko uspije pomiriti sve razlike kako unutar ljevice tako i među stanovnicima, možda bi upravo Anne Hidalgo mogla postati osoba koja će promijeniti "neslavnu" statistiku kada je riječ o poziciji predsjednika Francuske i tako postati prva u historiji kojoj je za rukom uspjelo to da postane "Madame la Presidente" i tako Francusku povede u potpuno novu eru.