Ko je čovjek koji je uzburkao duhove u Nizozemskoj i EU: Geert Wilders i politika mržnje prema islamu

Naime, nakon prebrojanih glasova, uključujući i one koji dolaze iz inostranstva, saopćeno je kako je Slobodarska partija Nizozemske (PPV) osvojila ukupno 37 mandata čime je dospjela na prvu poziciju kada je riječ o Parlamentu Nizozemske. Ovakav izborni rezultat predstavljao je uistinu veliki šok i za same Nizozemce.

Ekstremno desničarska stranka godinama je bila potpuno irelevantan politički faktor - skupina koju su mnogi često spominjali prije izbora, a ponajviše zahvaljujući zapaljivoj retorici, ali koja nakon izbora nije bila u prvom planu niti jedne druge opcije kada se govori o kreiranju koalicija.

Međutim, realnost je od 22. novembra 2023. godine znatno drugačija. PVV koji je prošle izbore imao 16 mandata, sada ima 37 pozicija, a Narodna stranka za slobodu i demokratiju (VVD) koju je godinama vodio i dugogodišnji premijer Mark Rutte doživjela je veliki pad. Sa 34 pozicije u parlamentu, stranka je spala na 24 mjesta nakon posljednjih izbornih rezultata.

Osim VVD-a, krah su doživjeli i koalicioni partneri. Socio-liberalna stranka D66 doživjela je drastičan pad te će umjesto 24 mjesta u parlamentu sada brojati samo šest. Pad je doživio i treći koalicioni parnter, tačnije demokršćanska stranka CDA koja će imati pet mjesta u parlamentu. Nakon prethodnih izbora, stranka je brojala 14 mandata.

Dok će se razlozi pada stranaka vladajuće koalicije vjerovatno analizirati još mjesecima, pobjeda PPV-a u prvi plan je gurnula i lidera ove stranke Geerta Wildersa koji je godinama šokirao javnost svojim radikalnim i ekstremističkim stavovima. Sve ono što je prije nekoliko godina ili čak i deceniju bilo gotovo pa nezamislivo, danas je postalo realnost, a Wilders je tako "preko noći" postao osoba koja će se vjerovatno razmatrati kao najizglednija opcija za premijera Nizozemske.

"PVV se više ne može zanemariti. Bilo bi veoma nedemokratski da se to dogodi. Birači to ne bi prihvatili", rekao je Wilders jučer nakon objavljivanja rezultata izbornih anketa.

Mržnja kao glavni motiv života i politike

Otkako se prvi put čulo za Geerta Wildersa na političkoj sceni Nizozemske, za njegov lik i djelo obično su se vezali samo motivi mržnje, antimigrantskog, a naročito antiislamskog narativa te politika koje se danas često nazivaju antibriselskim pa čak i antievropskim ukoliko se posmatra politički kontekst.

Odrastavši na ulicama Venloa, Wilders je dane na ulici često provodio okružen migrantima koji su birali ovaj grad kao utočište od brojnih problema koji su ih tjerali iz domova. Mnogi smatraju kako je upravo u tom periodu krenula Wildersova averzija prema migrantima, a naročito muslimanima koje je Wilders u kasnijoj karijeri često koristio kao motiv za politiku usmjerenu protiv migracija.

Baš kao i kod mnogih desničara, ukoliko se zaviri i u Wildersovu biografiju, mogu se naći određeni motivi koji bi se mogli opisati jednostavno kao igra sudbine sa velikom dozom ironije i paradoksa. Naime, njegovo otac je Nizozemac, ali je majka porijeklom iz Indonezije što je priča koju je Wilders tokom svoje karijere uvijek vješto izbjegavao.

"Geert je tokom odrastanja bio užasna štetočina, agresivan i egocentričan", rekao je za njega jednom prilikom stariji brat Paul.

Antimigrantski narativi kao i niz kriza koje su pogađale Nizozemsku krajem 70-ih godina, Wildersa su "gurnuli" i prema politici, a prije aktivnog učešća u njoj, pobjednik ovogodišnjih izbora u Nizozemskoj određeni period života proveo je i u Izraelu gdje je živio u kibucu, tačnije poljoprivrednoj zajednici Izraelaca koja je na neki način predstavljala preteču današnjih naselja.

Tada 17-godišnji Wilders u tom periodu svjedočio je i brojnim tenzijama između Palestinaca i Izraelaca što je momenat koji je često opisivao i u kasnijim intervjuima.

"Ti infiltratori koji su dolazili iz Jordana nisu ulazili tu sa cvijećem. Njihov cilj je bio da ubiju što više ljudi, a zatim da se ubiju", rekao je Wilders.

Odnosi između Izraelaca i Palestinaca u tom periodu dodatno su doprinijeli tome da Wilders "zabetonira" svoje stavove kada je riječ o muslimanima i islamu generalno. S druge strane, tu su se rodile i prve simpatije prema Izraelu.

"To je slobodna zemlja, ona je dio Zapada na Bliskom istoku. Ona također ima sposobnost samočišćenja. Bivši premijeri za koje se ispostavi da su korumpirani jednostavno završe iza rešetaka. Vidio sam kako se zemlja borila za svoje pravo na postojanje. Ljudi nauče da se bore kao što se neprijatelj bori, jer na politički korektan način gubite. Znaju oni to tamo, ja sam to isto okusio. Bore se protiv neslobode. Zato mislim da, ko god je na vlasti, treba podržati Izrael", rekao je Wilders 2018. godine.

"Sjedinjene Američke Države će ostati jedina supersila. Kina postaje ekonomski gigant, a Evropa se islamizira", govorio je Bolkestein.

Desetak godina nakon ulaska u politiku, Wilders je konačno postao i politički relevantan te je ušao u parlament. Od toga perioda, Geert Wilders je postao politička ličnost koju će obilježiti brojne antiislamske izjave i šokantni stavovi koji na nekin način predstavljaju i definiciju ksenofobičnog ponašanja.

Njegova retorika naročito se radikalizirala nakon 2004. godine kada je svjedočio ubistvu filmskog reditelja Thea Van Gogha. Reditelj je dugo godina u Nizozemskoj bio poznat kao Wildersov prijatelj i čovjek koji dijeli antiislamske stavove.

Svoja razmišljanja podijelio je i u knjizi koju je napisao 2003. godine, a koja je nosila naziv "Allah najbolje zna". Jedno ekstremno ponašanje za sobom je povuklo i drugo - Nizozemac marokanskog porijekla ubio je reditelja, a to je, uzevši u obzir stavove, ponukalo Wildersa na razmišljanje kako je on sljedeći u nizu.

Od tada, Wilders se nalazi pod 24-satnom zaštitom policije te se na brojnim skupovima uvijek može vidjeti u pratnji nekoliko policijskih službenika, često u civilu.

Nastavak radikalne politike

Iako bi pojedine političare ovakve mjere natjerale na promjenu političkog ponašanja, Wilders je godinama kasnije nastavio dominirati naslovnicima brojnih nizozemskih i evropskih medija po izjavama u kojima se kritikuje tzv. islamizacija Evrope.

U intervjuu iz 2008. godine, Wilder je uporedio Kur'an sa knjigom Adolfa Hitlera "Mein Kampf".

"Moja namjera je pokazati pravo lice islama. Ja to vidim kao prijetnju. Pokušavam da koristim slike da pokažem da ono što piše u Kur'anu daje poticaje ljudima širom svijeta. Svakodnevno marokanski mladići tuku homoseksualce na ulicama Amsterdama", rekao je Wilders.

Također, poručio je kako ne mrzi muslimane već islam.

"Nemam ništa protiv muslimana, samo mrzim islam. Islam nije religija već ideologija", rekao je tada Wilders.

Ovakve i slične izjave dovele su do toga da je Wilders 2010. godine optužen za djelo vrijeđanje vjerskih i etničkih grupa te izazivanje mržnje i diskriminacije.

Već 2011. godine, sud u Nizozemskoj donio je oslobađajuću presudu u njegovom slučaju, ali nešto kasnije, 2016. godine, Wilders je proglašen krivim zbog vrijeđanja Marokanaca.

"Marokanci nisu rasa i ljudi koji govore nešto o Marokancima nisu rasisti. Ja nisam rasista, kao ni moji birači. Nećete me moći ušutkati i nećete razbiti PVV. Kakva god presuda bila, nastavit ću govoriti o marokanskom problemu i nijedan sudija, političar ili terorista me neće zaustaviti", poručio je Wilders 2016. godine.

Godinu kasnije, Wilders je ponovio svoj stav te je poručio kako je Evropa zasnovana na kršćanstvu i judaizmu te da islam treba proglasiti "stranim tijelom" na Starom kontinentu.

Kako je Wilders postao nizozemski broj 1?

Uprkos radikalnoj politici od koje nije odustajao, Wilders se kroz godine bavljenja politikom uspio etablirati kao čovjek koji nužno ne mora biti ključan za pravljenje vlasti, ali čiji će stavovi znatno određivati političku scenu Nizozemske.

Njegova životna priča i činjenica da se nalazi pod 24-satnom zaštitom, poslužila je Wildersu da godinama održava antimigrantski i antiislamski narativ te da kroz godine, uslijed i geopolitičkih dešavanja, stiče sve veću popularnost među određenim brojem razočaranih desno orijentiranih birača.

"Kada pogledamo odlomak iz manifesta PVV-a iz 2010. godine, pomalo je upečatljivo primijetiti da su negativne implikacije islamizacije prvo uokvirene u ekonomskim terminima. Istina, suprotstavljajući 'nezaposlene muslimanske migrante' s jedne strane i 'vrijedne' Nizozemce s druge strane, Wilders je više puta izjavio da je nizozemska država blagostanja postala 'magnet za tragače za bogatstvom iz islamskih zemalja'", piše institut Brookings.

Upornost promoviranja radikalnih politika na kraju se Wildersu i isplatila. Nakon posljednjih izbora njegova stranka i on kao pojedinac postali su dovoljno politički relevantni da pregovaraju o tome s kim bi trebali graditi koalicioni sporazum.

Iako je godinama karijeru gradio na radikalnim stavovima, Wilders je svjestan da će, ukoliko želi formirati vlast, svoje ideje morati prilagoditi drugim političkim opcijama.

Antiislamski narativ, plan izlaska Nizozemske iz EU, ukidanje eura kao valute i brojne druge ideje koje su krasile Wildersa i njegova saradnike, sada će morati biti znatno reducirane i prilagođene političkoj realnosti Nizozemske.

Međutim, kako god se koalicioni pregovori vodili u narednim sedmicama ili mjesecima, jedno je sigurno - rezultat Geerta Wildersa i njegovog PVV-a jasan su pokazatelj kako su desničarske politike u Nizozemskoj, ali i u Evropi općenito, postale realnost i da će se tom valu biti izuzetno teško oduprijeti.