O septembarskoj sabotaži na dnu Baltičkog mora, ugledni medij ostaje kod zaključka kako do sada nitko nije ponudio uvjerljive dokaze o počinitelju.
Još prije 15 godina, studija švedske vlade je upozorila kako nema načina da se nadzorom spriječi diverzantska akcija na važnoj infrastrukturi na dnu Baltičkog mora. U toj studiji stoji kako je jedan ronilac dovoljan da postavi eksplozivnu napravu, što danas zvuči vizionarski.
NYT je iznova raspravio raznorazne tehnike kojom je mogao biti raznesen plinovod u Baltičkom moru i da je eksploziv mogao biti bačen s broda ili podmetnut uz sam plinovod uz pomoć ronioca ili tihih podmornica.
Poljska, Ukrajina i dio zapadnih zemalja odmah su za diverziju optužili Rusiju jer je poznato da imaju tihe podmornice koje se mogu neprimijetno kretati dubinama Baltičkog mora, prenosi NYT.
Jedan od problema s tom teorijom je u tome što je Rusija počela s popravkom plinovoda, što slabi tezu o tome kako Putinov režim strateški ruši infrastrukturne mostove prema Evropi.
Rusija je s druge stane, također bez pravih dokaza, za oštećenja na plinovodu optužila Britaniju.
Zanimljivo je kako američki mediji ne spominje niti teoretski mogućnost američke akcije, ali nagađa o tome kako je intrigantno to što je švedska vlada odlučila zadržati detalje o svojoj istrazi, čak i pred zapadnim saveznicima, što ukazuje kako možda iz strateških razloga taje svoje nalaze.
Ono što je sada novo u NYT-u odnosu na starije zapadne medijske analize o mogućim interesima za zaustavljanje podmorskog toka plina iz Rusije prema EU, jest isticanje ukrajinskih strateških pozicija.
U slučaju da Rusija plinom može zaobići Ukrajinu, onda može bombardovati ukrajinsku infrastrukturu. Prošle godine ukrajinski energetski regulator poslao je pismo na 13 stranica u Poljsku kako bi koordinirali napore na sprečavanju pokretanja plina kroz Sjeverni tok 2 jer će to negativno utjecati na ukrajinsku nacionalnu sigurnost.
Uz to, Ukrajinci su u tom trenutku bili zabrinuti zbog komercijalnih šteta ako Rusi uspiju izbjeći transport kroz Ukrajinu. Naime, cijelo vrijeme (i tokom sukoba) ruski izvoznici plaćaju Ukrajini slanje plina kroz cjevovode na ukrajinskom teritoriju.
Stoga, zaključuju u NYT-u, najviše evropskih vlada i dalje vide Putinov režim kao najvjerojatnijeg sabotera i to zbog toga što su u jednom trenutku isporuke plina intenzivno koristili za ucjenjivanje.
Pa ipak, bez obzira na ratnu retoriku, američki medij ističe kako ruski isporučioci plina nisu računali s dugoročnim prekidom isporuka u EU.
