Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti: Sve ukrajinske bitke i trzavice sa susjedima

Od tada, u Ukrajini smo mogli vidjeti gotovo sve. Ratne zločine, napade na civile, brojne bitke, ofanzive, protuofanzive, ali i pokušaje pregovora koji su gotovo svaki put završili debaklom.

Osim humanitarnih pitanja, na sastancima ruskih i ukrajinskih zvaničnika do sada je malo toga dogovoreno, a što bi se moglo smatrati značajnim za dalji tok rata i eventualni prekid sukoba.

Međutim, vjerovatno najvažnija stvar koja se dogodila nakon ulaska ruskih trupa u Ukrajinu jeste jedinstvo koje su pokazale zapadne države. Iako se očekivalo kako će unutar euroatlantskih struktura biti mnogo onih koji će se protiviti suprotstavljanju Rusiji, Evropska unija, NATO i drugi zapadni partneri pokazali su kako su ujedinjeni u podršci Ukrajini.

Uslijedili su paketi ekonomskih sankcija za Rusiju, a kontakti u političkom smislu svedeni su na diplomatski minimum uz prisustvo tek ponekog diplomate koji je ostao da održava kontakte.

Iako je nakon jedne godine rata interes političara na Zapadu, ali i javnosti za Ukrajinom poprilično umanjen, Zapad kroz brojne finansijske, vojne i druge pakete pomoći nastoji obezbijediti Ukrajini normalno funkcionisanje i stvaranje preduslova za pokretanje velike ofanzive kojom se planiraju potisnuti ruske trupe koje se nalaze na istoku i jugu ove države.

Ipak, ukoliko se zagrebe ispod površine podrške Zapada Ukrajini, može se vidjeti kako brojne bilateralne stvari kada je riječ o odnosima Ukrajine i drugih zemalja ne funkcionišu, a zbog niza problema Ukrajinci u odnosima sa susjedima (čast izuzecima), mogu primijeniti i čuvenu rečenicu iz Maratonaca - ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti.

Rusija najgori komšija, ali ni ostali ne zaostaju

Dok je u odnosima Rusije i Ukrajine sve rečeno te već i djeca postaju svjesna toga da odnosi između Kijeva i Moskve, eufemistički rečeno, ne funkcionišu na najbolji način, odnosi sa susjednim zemljama su nešto što za Ukrajinu predstavlja veliki problem.

Osim Rusije sa kojom je u ratu, Ukrajina graniči i sa Rumunijom, Mađarskom, Poljskom, Bjelorusijom, Moldavijom te manjim dijelom i sa Slovačkom. Brojno susjedstvo u normalnim okolnostima predstavlja šansu za saradnju, ali u slučaju Ukrajine ono često izaziva i velike glavobolje za rukovodstvo ove države. Pored ratnih odnosa sa Rusijom, slične odnose Ukrajina u ovom trenutku ima i sa Bjelorusijom.

Iako bjeloruske trupe formalno ne učestvuju u borbenim dejstvima na teritoriji Ukrajine, bjeloruska teritorija sve do danas služi ruskoj vojsci za organizaciju raketnih i zračnih udara na ukrajinsku infrastrukturu i vojne ciljeve. Također, na početku invazije, ruske trupe su dijelom svoj ulazak u Ukrajinu planirale upravo i sa teritorije Bjelorusije.

Ionako loše odnose zbog otvorene podrške Rusiji, dodatno je zakomplikovala i činjenica da je Rusija najavila smještanje taktičkog nuklearnog naoružanja u Bjelorusiju.

U odnosu Bjelorusije i Ukrajine, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušava nametnuti narativ da je upravo on jedan od onih koji pokušava “urazumiti” Zelenskog te je nekoliko puta govorio o tome kako ga je tjerao na mirovne pregovore.

"Volodimire, razmisli, rat se vodi na tvojoj zemlji, na tvojoj teritoriji. Danas ćeš biti heroj, ti ćeš biti glavni, otići ćeš u Bahmut da uručiš nagrade. Kasnije će vas ljudi pitati zašto niste spriječili rat, zašto niste učinili sve da ga zaustavite. Kada je počelo, zašto to niste zaustavili i zašto su umirali nevini ljudi?", rekao je Lukašenko.

Naravno, Ukrajinci su sve do danas ostali svjesni uloge bjeloruskog rukovodstva te su naglasili kako Bjelorusija i Lukašenko ne mogu biti partner od povjerenja u eventualnom posredovanju između Kijeva i Moskve.

Pored Bjelorusije, Ukrajina u ovom trenutku ima probleme i sa drugim susjednim državama. Uprkos tome što podržavaju Ukrajinu, njen teritorijalni integritet, Rumunija i Mađarska su države koje zbog određenih bilateralnih razloga imaju dozu nepovjerenja prema Ukrajini.

Problem Mađara i delta Dunava

Kada se govori o Mađarskoj, poznato je kako premijer ove države Viktor Orban i vladajuća stranka Fidesz ne gledaju blagonaklono na politike Brisela prema Rusiji, a koje uključuju potpunu ekonomsku i drugu nezavisnost zemalja EU od ruskog gasa i drugih energenata.

Orban je nekoliko puta, iako podržava Ukrajinu, naglasio kako Mađarska ne može podržati nametanje sankcija Rusiji koje se odnose na energetski sektor. Zbog nacionalnih interesa, velike ovisnosti Mađarske o ruskom gasu, rukovodstvo države je naglasio kako Budimpešta nikada neće prihvatiti diktate iz Brisela.

Osim odnosa Brisela i Mađarske koji se manifestuju i kroz odnos prema Rusiji, Mađarska ne briljira ni u bilateralnim odnosima sa Ukrajinom. Naime, ono što zvanična Budimpešta zamjera Ukrajini jeste odnos prema stanovnicima Zakarpatskog područja, pograničnog dijela između Ukrajine i Mađarske u kojem živi veliki broj etničkih Mađara.

Iako problem njihovog položaja u ukrajinskom društvu traje godinama, napetosti su se naročito intenzivirale nakon početka rata. Jedan od razloga zašto je Mađarska protiv slanja oružja Ukrajini upravo je položaj zakarpatskih Mađara.

"Mađarska se boji da će Rusija pucati i na Mađare koji žive u Zakarpatskoj oblasti. U zapadnom dijelu Ukrajine živi oko 150.000 Mađara. Ukoliko pošaljemo oružje, ove isporuke će postati meta ruske vojske. Ne želimo da granatiraju područja na kojima žive Mađari u Ukrajini", rekao je ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Szijjarto.

Povjerenje između Mađarske i Ukrajine u kontekstu ove nacionalne manjine narušeno je još i ranije kada je ukrajinski parlament donio Zakon o zaštiti ukrajinskog jezika koji je između ostalog podrazumijevao i obavezu korištenja ukrajinskog jezika u javnoj službi.

Zbog rata u Ukrajini, ovaj problem između Ukrajine i Mađarske je na neki način "zaleđen", ali mađarsko rukovodstvo nekoliko puta je naglasilo kako će rješavanje pitanja i problema mađarske manjine u Ukrajini predstavljati nešto čemu će se posvetiti pažnja tokom 2023. godine.

Pored Mađarske, Ukrajina posljednjih nekoliko mjeseci vodi političke bitke i sa Rumunijom. Problem između ovih država nastao je zbog Dunava, tačnije njegove delte i kanala Bistroe.

Početkom godine, rumunski političari objavili su informacije kako Ukrajina produbljuje kanal Bistroe u delti Dunava kako bi povećala izvoz hrane iz svojih riječnih luka. Ono što je problem u cijeloj priči jeste to da Rumuni tvrde kako se ove aktivnosti vrše nelegalno te da su prekršeni sporazumi između zemalja.

"Zvanično smo obavijestili rumunsku stranu da ćemo izvršiti čišćenje sedimenta i nismo dobili komentar. Ne vidimo nikakav problem. Ovo nije nikakva gradnja već operativno produbljivanje. Cilj produbljivanja je da kanal bude dovoljno dubok da omogući prolaz za brodove od 6,5 metara", rekao je zamjenik ukrajinskog ministra Jurij Vaskov.

Nakon što je priča pokrenuta, oglasio se i predsjednik vladajuće partije PSD Marcel Ciolacu koji je rekao da Rumunija pod hitno mora reagovati na ukrajinske radnje te je naglasio kako je delta Dunava biser koji se mora zaštititi.

"To je tema za koju ja, kao Rumun, tražim dodatna objašnjenja. Pogotovo što je to tema koja pogađa jedan od dragulja Evrope i cijelog svijeta. Zaštita delte je jedna od stvari o kojima se ne može pregovarati. Dužni smo da zaštitimo deltu Dunava. To ne znači da smo proruski orijentisani, da već postoji signal za uzbunu u vezi sa kanalom Bistroe. Rumunima uvijek moramo govoriti istinu", izjavio je Ciolacu.

Tenzije su se podigle krajem marta kada je ministar saobraćaja Rumunije Sorin Grindeanu izjavio kako Ukrajina ne dozvoljava rumunskim brodovima da pristupe kanalu Bistroe te da izvrše analize.

Zbog problema između država, na intervenciju je bila primorana i Evropska komisija. Neslaganje u trenucima u kojima je Ukrajini potrebna podrška, bio je alarm za Ursulu von der Leyen da održi trilateralni sastanak nakon čega su se Ukrajinci obavezali da će zaustaviti bilo kakav oblik produbljivanja kanala sve dok se mjerenjima ne utvrdi da li je sve urađeno po propisima.

Poljska kao najveća podrška

Za razliku od Mađarske i Rumunije, a naročito Bjelorusije i Rusije, ukrajinske vlasti trenutno od svih susjeda najveću podršku imaju u Poljskoj. Za razliku od drugih evropskih zemalja koje su svoju podršku Ukrajini prije svega nekoliko puta izvagale, a onda tek javno i obznanile, Poljska je od prvog dana stala uz Ukrajinu.

Brojne izbjeglice iz Ukrajine utočište su pronašle upravo u Poljskoj, a naoružanje koje zapadne države isporučuju Kijevu, većinom se skladišti u pograničnim dijelovima Poljske nakon čega se transportuje prema Ukrajini.

Bratstvo Ukrajine i Poljske naglasio je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je 6. aprila boravio u službenoj posjeti ovoj državi.

"Nema više takve sile koja bi prevladala nad ukrajinskim i poljskim bratstvom. Što nam je strana sila otela, mi ćemo sabljom vratiti. Svaki put kada se ukrajinska zastava vrati na svoja mjesta, poljska zastava će također postati jača. Poljaci i mi ćemo uspostaviti slobodnu Evropu zauvijek", rekao je Zelenski.

Međutim, i pored dokazanog prijateljstva ovih zemalja, uoči dolaska Zelenskog u službenu posjetu u poljskom političkom rukovodstvu odvijale su se "trzavice". Poljoprivrednici su organizovali proteste zbog toga što država nije poduzela ništa da zaštiti domaće proizvode i žito u periodu kada ukrajinski proizvodi u sve većem obimu stižu u Poljsku.

Poljski ministar poljoprivrede Henry Kowalczyk je zbog protesta i odluke Evropske komisije da ne uvede carine na uvoz ukrajinskog žita podnio ostavku

Iako Ukrajina u teoriji i praksi ima veliku podršku zapadnih zemalja, evidentno je kako u dubini Ukrajinu muku muče i brojni problemi sa susjednim zemljama.

Uprkos aktivnostima na frontu koje su u punom jeku, Kijev paralelno s tim mora voditi diplomatske, političke i druge bitke na frontovima koji su se smirili, ali koji u svakom trenutku mogu eskalirati i ovoj državi predstavljati dodatnu omču oko vrata. S nekim državama su problemi manji, ali u nekim slučajevima oni će zahtijevati dugoročna rješenja.