Ko traži kulturu, pronaći će je u Beču: Šta znači budžet od čak 285 miliona eura za kulturnu scenu
Članica gradske vlade za kulturu i nauku Veronica Kaup-Hasler je u razgovoru za Klix.ba govorila o tome koji su osnovni principi razvoja kulturne ponude, koje su ustanove kulture najposjećenije, koji su najveći izazovi i da li je pandemija koronavirusa trajno promijenila bečku kulturnu scenu.
Osim toga, teme razgovora bile su u kojoj mjeri strani turisti posjećuju austrijsku metropolu zbog njegove kulturne ponude, u kojem postotku se ustanove kulture finansiraju iz budžeta i na osnovu kojih kriterija se određuju granice komercijalnog.
Koji su osnovni principi razvoja kulturne ponude i koje ustanove su posebno posjećene?
Beč se odlikuje posebno raznolikim spektrom kulturnih aktivnosti. Kao političarka iz oblasti kulture, pažnju usmjeravam na umjetnike i institucije čiji rad grad podržava poštenom platom i prema Care & Repair smjernicama kako bi institucije kulture bile funkcionalne. Drugim riječima, detektovanje i eliminisanje nedovoljnog finansiranja, odnosno popravku (repair) takvog stanja, a briga (care) predstavlja kritičku i konstruktivnu podršku. Kulturna politika Beča stvara dobre uslove za umjetnički rad, uvažava procese tog rada i nastoji da bude transparentna uzimajući u obzir raznolikost metropole.
S druge strane, cilj moje kulturne politike je da vodim računa o učešću svih, očuvanju različitosti i otvaranju prostora za umjetnost i kulturu, jer kulturni prostori su prostori društvenih susreta i kao takvi su neophodni. Pristupačno učešće i decentralizovane ponude širom grada su centralni aspekti.
Pozitivan primjer za to je Bečko kulturno ljeto (Wiener Kultursommer) koje je pokrenuto 2020., kao brz odgovor na ograničenja tokom pandemije. Od tada festival na otvorenom svakog ljeta, tokom šest sedmica predstavlja široku paletu predstava iz oblasti muzike, književnosti, pozorišta, cirkuske umjetnosti i plesa uz besplatan ulaz na mnogim pozornicama širom grada.
Savremena umjetnost i kultura građanima su dostupni i nakon Bečkog kulturnog ljeta, što je omogućeno jačanjem lokalnog kulturnog rada i ponudama posredovanja, na primjer u šest centara koji djeluju kao lokalni pružatelji kulturne ponude u različitim gradskim okruzima.
U saradnji s mnogim akterima sa različitih scena radimo na "Bečkoj kulturnoj strategiji 2030". Polja djelovanja na koja se posebno fokusiramo su različitost i jednakost, otpornost na krize, kulturna infrastruktura, klimatska kompatibilnost, inkluzivno učešće, pravedna plata i socijalna sigurnost, savremena kultura sjećanja te digitalizacija u umjetnosti i kulturi.
Napominjemo da u Beču postoji i niz važnih institucija kulture koje su u nadležnosti savezne vlade, kao što su savezni muzeji ili Burgtheater. Čak i ako daju značajan doprinos kulturnom životu u gradu, zbog ovakve podjele odgovornosti ne mogu davati nikakve izjave o njihovom strateškom razvoju.
Koji su najveći izazovi? Da li je pandemija trajno promijenila bečku kulturnu scenu?
Provođenje fer plaćanja (fair pay) u cijelom sektoru kulture svakako je veliki izazov za brojne institucije, posebno u vremenu ekstremne inflacije koja pogađa sve oblasti. Zbog toga grad sebe vidi kao partnera koji pomaže da se kriterij pravednih plata provede na održiv način.
Institucije kulture širom svijeta trenutno se bore da povrate svoju publiku. Podaci o iskorištenosti kapaciteta u pozorištima, koncertnim dvoranama, muzejima i kinima, odnosno podaci o prodaji ulaznica i rezervacijama unaprijed nisu isti kao prije pandemije. Pandemija je bila poput akceleratora u dugoročnom razvoju, jer današnja kulturna ponuda mora konkurisati sve većoj i brže rastućoj digitalnoj ponudi.
Osim toga, posjećivanje kulturnih događaja više nije nešto što se podrazumijeva u društvenom životu mlađe generacije. Sada je zadatak analizirati gdje su tačno uzroci tome. Institucije stalno rade na otvaranju novih ciljnih grupa i stvaranju atraktivnih ponuda za svoju publiku. To ne znači mainstream i komercijalizaciju, već sadržaj koji stavlja fokus na ljude i pridaje veliku pažnju posredovanju i komunikaciji.
Kulturnu politiku za koju se zalažem karakteriše prepoznavanje potreba industrije i njihovo strukturalno korigovanje. Samo ekonomski zdrave institucije su u stanju da daju atraktivne ponude publici.
Međutim, ne treba dizati paniku kada je u pitanju broj posjetilaca, već biti strpljiv i dati kulturi vremena da se oporavi. Već ove godine evidentan je uzlazni trend, ali ono što je pandemija također izazvala, prema mom zapažanju, jeste scena koja se digitalizirala u mnogim područjima, poput digitalizacije kolekcija u muzejima Grada Beča, ali i scena koja je postala fleksibilnija tokom krize zahvaljujući ogromnoj kreativnosti.
U kojoj mjeri strani turisti posjećuju Beč prvenstveno zbog njegove kulturne ponude?
Naravno da kulturna ponuda igra važnu ulogu u odluci u kojem gradu provesti odmor. Umjetnost i kultura pozivaju, okupljaju ljude i predstavljaju hranu za dušu. Iz anketa sa našim posjetiocima znamo da su umjetnost i kultura, uz carsko nasljeđe, glavni argumenti za posjetu gradu koji se doživljava kao svjetska prijestolnica, posebno u oblasti klasične muzike.
Otprilike tri četvrtine turista navodi da posjećuju Beč zbog njegovih znamenitosti i kulturne raznolikosti. Kada ste ovdje, ima još mnogo toga za otkriti - od festivala s besplatnim ulazom do raznolikog pejzaža muzeja i galerija i međunarodne pozorišne i izvedbene scene. Ko traži kulturu, pronaći će je u Beču.
U kojem postotku se ustanove kulture finansiraju iz budžeta?
Odjeljenje za kulturu u osnovi ima budžet od skoro 285 miliona eura, što odgovara dva posto ukupnog gradskog budžeta. Iz toga podržavamo širok spektar oblasti iz umjetnosti i kulture, kao i u različitim dimenzijama poput godišnjeg ili projektnog finansiranja.
Bečka kulturna politika u fokusu je zadržala raznolikost i diverzitet rastuće milionske metropole jednako kao i što je uvažila procese umjetničkog rada, što ide ruku pod ruku sa stvaranjem poboljšanih uslova rada, pri čemu je ključna riječ poštena plata.
Na osnovu kojih kriterija se određuju granice komercijalnog u kulturi?
Smanjiti pritisak eksploatacije ionako preopterećenog umjetničkog rada, omogućiti dugotrajan rad i istraživanja su osnovni principi moje kulturne politike. Jedan primjer su stipendije za različite žanrove kojima se omogućavaju i podržavaju cjelokupni proces stvaranja kulture, od ideje preko pripremnih radova do izvođenja, pa se stoga dodjeljuju na duži vremenski period.
Želimo dati vremena, ukloniti pritisak i povećati kvalitet produkcije. Novi program stipendiranja je održivo ulaganje u budućnost. Ovo je povezano sa opredijeljenošću grada da prepozna umjetničko stvaralaštvo kao rad koji je relevantan za društvo. Grad Beč će od ove godine za to osigurati 1,5 miliona eura godišnje.
U tom smislu, gradska vlast ni na koji način ne pomaže u određivanju komercijalizacije kulture, već naprotiv, pokušava da ciljanim finansiranjem osigura one varijante kulture koje ne podliježu logici eksploatacije tržišta. Nemojte me pogrešno shvatiti, priželjkujem ponude za različite ukuse. To može biti i lako dostupno i uspješno, ali posebno u vremenima višestrukih kriza moramo da primjenjujemo i druge standarde, osim čisto ekonomskih i da prepoznajemo društvenu vrijednost kulturnog rada.