Koja je stvarna moć kralja Charlesa III i da li će monarhija u Velikoj Britaniji opstati?

Prethodna ceremonija održana je prije skoro 70 godina, 2. juna 1953. godine, kada je na tron ​stupila Charlesova majka, kraljica Elizabeta II koja je preminula u septembru prošle godine.

Iako su u prošlosti vladari imali veliku političku moć u Velikoj Britaniji, vremenom je njihov uticaj blijedio. U savremeno doba kralj nema stvarnu političku moć i njegova uloga u upravljanju Velikom Britanijom se svodi uglavnom na ceremonijalni dio. Ipak, kraljevska porodica je ostala važan državni simbol.

Koje su ovlasti monarha i kako su se one mijenjale tokom vremena?

Monarhove ovlasti ili uloga u modernoj Britaniji sada su uglavnom ceremonijalne.

Prema službenoj stranici kraljevske porodice, monarh "mora ostati striktno neutralan u pogledu političkih pitanja". To je bilo evidentno za vrijeme vladavine kraljice Elizabete II koja je rijetko iznosila svoje političke stavove u javnost.

Ako ostavimo političke naklonosti po strani, kraljica je tokom većeg dijela svoje 70-godišnje vladavine bila aktivno uključena u diplomatske aktivnosti u Commonwealthu i drugim zemljama, što je često igralo ulogu u popravljanju narušenih odnosa, navodi se u analizi University College London (UCL).

Kraljica je značajno doprinijela jačanju odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama svojim posjetama u godinama nakon pokušaja Britanije da napadne Suecki kanal. Također su bile značajne i njene posjete Irskoj 2011. godine, gdje je priznala britansku umiješanost i postupke tokom Istočnog ustanka 1916. godine.

Što se tiče monarhovih ustavnih ovlasti ili kraljevskih prerogativa, imaju nekoliko važnih uloga.

Imenovanje premijera i vlade

Novi kralj će imati moć da formalno imenuje premijera koji uživa većinu podrške poslanika. Nakon što lider stranke pobijedi na općim izborima, šef države ih poziva u Buckinghamsku palaču da formiraju vladu. U slučaju da nijedna stranka ne postigne ukupnu većinu nakon izbora, po konvenciji, kralj imenuje pojedinca koji će najvjerovatnije imati povjerenje Donjeg doma.

Monarh također zvanično raspušta vladu uoči nacionalnih izbora, prema savjetu premijera. Ovlaštenje monarha da samovoljno raspusti parlament uklonjeno je primjenom Zakona o parlamentima na određeno vrijeme iz 2011. godine, koji je predviđao održavanje petogodišnjih parlamenata s automatskim datumima glasanja i raspuštanja.

Diskreciono ovlaštenje da imenuje ili razriješi premijera više ne pripada kralju. Posljednji put monarh je jednostrano smijenio premijera 1834. godine kada je William IV smijenio lorda Melburna i zamijenio ga Robertom Peelom. Ustavna jedinica UCL-a je u svom izvještaju iz 2016. napomenula da je još jedan primjer primjene diskrecionog prava zabilježen kada je "kralj George V uvjerio Ramsaya MacDonalda da ne podnese ostavku 1931., kada se njegova laburistička vlada raspala, već da bude na čelu nacionalne vlade u kojoj dominiraju konzervativci”.

Otvaranje parlamenta

Novi kralj će svaku parlamentarnu godinu otvarati državnom ceremonijom otvaranja, tokom koje će održati obraćanje o planiranim politikama i prioritetima izvršne vlasti u Domu lordova. Naime, kralj Charles je to već učinio jednom, u maju 2022. godine, u ime svoje majke zbog njenih zdravstvenih problema.

Prihvatanje zakonodavstva

Kralj daje svoju saglasnost na usvojene zakone, ali sada je to u suštini vježba "pečatiranja" jer je posljednji put kada je zakon kojem je odbijena kraljevska saglasnost bila je saglasnost kraljice Anne 1707. godine. Profesor ustavnog prava Robert Blackburn je istakao da je "uloga monarha ograničena na propisnu proceduru, a kraljevska saglasnost je potvrda da je prijedlog zakona prošao kroz sve ustanovljene parlamentarne procedure".

Osim ovih uloga, kralj Charles će svake srijede držati audijenciju kod premijera, kada će ga on informisati o aktivnostima vlade. Također može tražiti da vidi bilo koji vladin dokument koji želi. On će moći svake godine dodeljivati viteške titule značajnim ličnostima. Kralj je od sada i poglavar Engleske crkve. Monarhija se također bavi socijalnim ili dobrotvornim aktivnostima.

"Kralj također mora djelovati kao fokus nacionalnog identiteta, jedinstva i ponosa dajući osjećaj stabilnosti i kontinuiteta", piše u istraživanju UCL-a.

Reuters je citirao historičare koji su rekli da je kraljica Elizabeta II imala "meku" moć i učinila monarhiju ujedinjujućim elementom usred velikih društvenih podjela, a kao primjer je navedeno njeno obraćanje s ciljem da uvjeri javnost na početku pandemije COVID-19.

Već godinama, razlog postojanja institucije monarhije dovedi se u pitanje od strane kritičara koji pozivaju na njenu reformu, ali je institucija također uživala značajnu podršku javnosti uprkos nekim skandalima, smrti princeze Dajane, razvoda kraljevskih parova, odlaska princa Harryja i Meghan Marcle i tako dalje.

Zagovornici transformacije Britanije u republiku, poput Polly Toynbee u The Guardianu, međutim, pozivaju na šefa države koji može zaštititi ustav zemlje od hirova političara, a ne biti bezazlena institucija koja se ne može miješati u rad parlamenta.

Šta zemlja očekuje od novog kralja? Da li ga njegovi podanici podržavaju?

Uoči krunisanja, nekoliko organizacija odjednom je sprovelo ankete kako bi utvrdilo šta Britanci misle o Charlesu III. Pokazalo se da je rejting novog kralja prilično visok, gotovo polovina stanovnika zemlje ima pozitivan stav prema njemu, a druga trećina je neutralna. Otkriven je još jedan zanimljiv podatak. Velika Britanija se još uvijek uglavnom zalaže za očuvanje institucije monarhije, ali nema toliko pristalica kao prije.

Prema aprilskoj anketi koju je sproveo Ipsos, 49 posto Britanaca smatra da je Charles dobar kralj, 32 posto je reklo da je neutralno prema njemu, a samo 9 posto negativnog je stava. Za samog Charlesa ovo predstavlja korak naprijed. Prije godinu dana, u martu 2022. godine, čak i kada je bio princ Charles, skoro polovina ispitanika (48 posto) ga je blagonaklono tretirala, kao i u aprilu 2023., dok je udio onih koji nisu odobravali bio kao čak 19 psoto (više nego dvostruko više nego sada).

Ipak, Charles je daleko od najpopularnije ličnosti u kraljevskoj porodici. Na pitanje koji živi član kraljevske porodice najviše se sviđa ispitanicima, učesnici ankete Ipsos-a najviše su glasali za princezu od Walesa Kate Midleton 38 posto), na drugom mjestu je njen suprug princ William od Walesa (34 posto). Treće mjesto podijelili su Carlovi unuci (27 posto), a četvrto mjesto zauzela je njegova sestra princeza Anaa (25 posto). Sam kralj zauzeo je tek skromno mjesto u sredini liste sa 20 posto.

Još jednu anketu proveo je YouGov, koji je pitao Britance žele li zadržati monarhiju. Pokazalo se da je podrška instituciji kraljevske porodice i dalje visoka. 62 posto stanovnika zemlje podržava monarhiju (prije godinu dana, u proljeće 2022., brojka je bila potpuno ista). Ovo je visoka cifra, ali je niža od procenta od prije jedne decenije. 2012. i 2013. godina 75 posto Britanaca je bilo za monarhiju.

YouGov napominje da je popularnost institucije monarhije među mladima posebno niska. Ako je 2013. 72 posto ljudi od 18 do 24 godine željelo da je zadrži, onda je do marta 2020. omjer pristalica i protivnika u ovoj starosnoj kategoriji bio 50/50. Analitičari YouGova priznaju da su dva faktora mogla da izazovu takve promene, a to su seksualni skandal sa princom Anrew i njegovim intervjuom, objavljenim u novembru 2019. godine, kao i odlazak princa Harryija i Meghan Markle iz kraljevske porodice.

Još jedno zanimljivo pitanje postavio je britanski Yahoo News. "Hoće li kralj Charles biti uspješniji monarh od Elizabete II?" Rezultati su bili sljedeći: "da" - 14 posto, "bit će otprilike isto" - 27 posto, "neće biti uspješan" - 28 posto, "bit će mnogo manje uspješan" - 21 posto.

Mali dio Britanaca se čak i aktivno protivi krunisanju Charlesa, smatrajući da je nedostojan biti (iako formalno) šef države. Republikanski pokret, koji je usvojio slogan "Nije moj kralj", organizuje proteste protiv krunisanja na ulicama i društvenim mrežama. Iako grupa pristalica nije brojna, danas je aktivnija nego u vrijeme Elizabete.

“Činjenica da je ovo Charles, a ne kraljica je od velike važnosti. Ona je bila njihova 'zvijezda'. Niko nije htio da kritikuje kraljicu. Oko nje je vladala pokornost i poštovanje. Ali Charles to nije naslijedio", rekao je vođa pokreta Graham Smith za Washington Post.

Ceremonija održana 6. maja je postala glavna vijest u cijelom svijetu, a da li će novi kralj dobiti veće povjerenje i odobrenje građana pokazat će vrijeme.