Kolika je odgovornost Amerike za posljednju eskalaciju nasilja u Izraelu i Gazi
On ističe da SAD i njeni saveznici moraju upotrijebiti sva sredstva na raspolaganju kako bi osigurali da odgovor Izraelaca na zločine Hamasa bude proporcionalan, u skladu s međunarodnim pravom, i da se na kraju prekine krug nasilja.
"To zauzvrat znači slanje jasne poruke da ćemo se aktivno suprotstaviti ekstremističkoj politici koja će sigurno dovesti do budućeg nasilja bilo od Hamasa ili izraelskog vodstva", ističe se u tekstu.
Autor napominje da ekstremisti traže ekstremnu opoziciju, dajući primjer izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji je 2019. godine kazao da je način da se spriječi uspostavljanje palestinske države podrška Hamasu.
"To je ono čemu se Osama bin Laden nadao i postigao 2001. Naša pretjerana reakcija na napade 11. septembra podstakla je regrutaciju terorista širom Bliskog istoka, nanijela neopisivu štetu ugledu Amerike širom svijeta i učinila Amerikance daleko manje voljnim da podržavaju intervenciju američke vojske – bilo u Ukrajini ili na Bliskom istoku", tvrdi Rothkopf.
Ističe da rješenje za smrtonosni napad u Izraelu i na palestinskim teritorijama više nije nasilje, već snaga i stabilnost rođena iz razuma.
"Već postoje jasni znakovi da Netanyahuova vlada vjeruje da ponovo može nekažnjeno djelovati u svojim napadima na Gazu. Oni su već pokrenuli opsadu, prekidajući vodu, struju i hranu u Gazi, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom jer se neselektivno naplaćuje danak nedužnim civilima. Izraelski ministar odbrane Yoav Gallant nazvao je Hamasove borce 'ljudskim životinjama', što je nimalo suptilan način dehumanizacije većeg palestinskog stanovništva", navodi se.
Napominje da odmazda nije strategija, jer ne postiže sigurnost, jer da jeste, napadi se ne bi desili prošlog vikenda.
"Gotovo 3.000 ljudi koji su poginuli 11. septembra nisu vrijedili toliko da je zločin nad njima opravdavao ubijanje čak 600.000 Iračana u našem pogrešnom ratu protiv te zemlje. Ne postoji formula po kojoj smrt nevinih Palestinaca opravdava smrt nevinih Izraelaca ili obrnuto", tvrdi autor.
U prošlosti, kada je došlo do ovakvih rasplamsavanja ciklusa nasilja, SAD su slijedile politiku koja je, prema riječima jednog bivšeg izraelskog diplomate, svodila se na "24 sata ili dan-dva izjava solidarnosti. dajući Izraelcima otprilike 96 sati da urade sve što smatraju da moraju, nakon čega bi uslijedili pozivi na suzdržanost".
"Ne samo da je taj pristup pogrešan jer ne funkcionira, već je pogrešan jer implicitno prihvata ideju da naši prijatelji imaju pravo na malo pretjerivanja jer njihovi životi vrijede više od života njihovih napadača. Ta se greška zatim pogoršava kada američka vlada nastavi podržavati i finansirati Izrael — čak i kada vlada poput Netanyahuove stupa na dužnost s namjerom da produbi aparthejd u toj zemlji, nezakonito zauzme više naselja, uništi ionako poljuljanu demokratiju te zemlje, provede brutalnu rasističku politiku i učini tako po nalogu kabineta koji uključuje ljude koje su izraelski sudovi zaista osudili za terorizam", navodi autor.
Dodaje da je američki neuspjeh da pošalje jasnu poruku da je pripajanje veće teritorije, produbljivanje aparthejda i činjene ili toleriranja zločina nad Palestincima, posebno izostanak stvarnog pritiska na Izraela uskraćivanjem pomoći, doprinjelo požaru koji je buknuo prije nekoliko dana.
"Iako je potpuno ispravno da zloupotrebe Netanyahuove vlade ne opravdavaju masovni pokolj i otmicu nevinih izraelskih civila, također je sigurno istina da su te zloupotrebe pomogle stvaranju tenzija koje su dovele do tih zločina", smatra autor.
Izraelsko-saudijski sporazum o "normalizaciji" učinio je malo da ispravi nepravde počinjene protiv Palestinaca i pomogao je da se postavi pozornica za napade.
"Baš kao što je istina da je Iran bez sumnje podržao napade jer bi destabilizirali Izrael i eventualno poremetili taj sporazum o normalizaciji koji oni vide kao prijetnju. Baš kao što je također bila istina, a moramo zapamtiti da sve ove stvari mogu biti i jesu, da su Hamasovi teroristi koji su izveli napad krivi za monstruozne zločine i da moraju odgovarati", navodi se.
Rothkopf ističe da su SAD gledale na drugu stranu kada je Izrael bio kriv za prekomjerno nasilje u prošlosti.
"Naša tradicija da im dopuštamo da ubijaju ili nanose patnju Palestincima sve dok je bila dovoljno spora da ne privuče naslove u SAD je pomogla da nas dovede ovdje. Trebamo li im sada, usred razumljivo uzavrelih emocija ovog trenutka, dozvoliti da ponovo slijede ove obrasce, znamo kuda će to dovesti", tvrdi autor.
Naglašava da Izraelci mogu ubiti lidere Hamasa, ali će se novi lideri pojaviti, i novi radikali će se roditi iz ruševina Gaze.
"I moramo priznati da je to u određenoj mjeri upravo ono što ekstremisti zaduženi za izraelsku vladu traže, jer to opravdava njihov ekstremizam. I to je ono na šta lideri Hamasa računaju", navodi se.
Dodaje da je nakon zločina teško biti racionalan, ali neuspjeh racionalnosti upravo u ovakvim trenucima rađa buduće zločine.
"To ne pomaže izraelskom narodu, niti unapređuje interese SAD-a da 'pokažu solidarnost' podržavajući, braneći ili čak jednostavno tolerirajući loše postupke ili instinkte najnesposobnije, najkorumpiranije i najpodlije vlade u historiji Izraela", tvrdi Rothkopf.
Stajati uz Izrael, smatra autor, znači i podržavanje nasilnih ciljanih akcija protiv Hamasovih terorista odgovornih za užase počinjene prošlog vikenda i zauzimanje stava protiv akcija izraelske vlade koje čin mir manje vjerovatnim.
"U stvari, zato što samo političko rješenje koje daje puno pravo na samoopredjeljenje palestinskom narodu daje Izraelcima stvarnu sigurnost, stajati uz narod Izraela znači stajati uz narod Palestine, s obzirom na njihovu dosadašnju evidenciju, protiv obje vlade, Hamasove i Netanyahuove", zaključak je Rothkopfa.
