Posao parlamentarnog zastupnika nije isti kao i bilo koji drugi posao. To je zanimanje koje zastupnicima jamči obnašanje visoke javne funkcije – ali samo na određeno vrijeme. Na izborima oni izlaze pred birače i ponovno traže podršku. Savezni ustavni sud SR Njemačke je doduše propisao da zastupnici tijekom obnašanja mandata u Bundestagu i dalje smiju obavljati i poslove u okviru karijere koju su imali prije ulaska u parlament. No, za tu sporednu aktivnost baš i nemaju puno vremena, zato što na temelju Zakona o zastupnicima njihov mandat mora biti jasno – na prvom mjestu. Odnosno da na njega moraju trošiti većinu svog (radnog) vremena.
U nekim zanimanjima koja ljudi obavljaju samostalno, na primjer odvjetnici, poljoprivrednici, privredni i porezni savjetnici, puno je jednostavnije baviti se nekom sporednom aktivnošću – zato što si oni (kao svoji šefovi) mogu sami rasporediti obujam poslova koje moraju obaviti. Za namještenike i službenike koji rade u državnoj upravi, kao policajci ili učitelji, to je praktički nemoguće.
Zastupnička naknada
Temeljni zakon SR Njemačke u članku 48. stavak broj 3, regulirao je da se zastupnike mora plaćati tako da im nije nužno potrebno obnašanje drugih poslova – odnosno da od zastupničke plaće mogu dobro živjeti i da im ne treba drugi izvor prihoda. Ili drugi izvori. Kao referentna veličina se pritom uzima plaća 'jednostavnog' suca na nekom od viših sudova SR Njemačke.
Zastupnička naknada kako se službeno naziva plaća zastupnika, svake se godina iznova definira, i to na datum 1. srpnja. U ovom trenutku ona iznosi 10.012,89 eura mjesečno, to je nešto malo manje nego što je bilo 2020. Radi se o bruto svoti, dakle na nju se plaća porez.
Naknada troškova
Svaki zastupnik osim toga prima i novac koji je namijenjen za naknadu troškova, radi se o paušalnoj svoti na koju se ne plaća porez. Tim novcem oni moraju pokriti sve izdatke koji su povezani s obnašanjem zastupničkog mandat. U načelu svaki zastupnik ima dva ureda, odnosno dva radna mjesta. Jedno je u Bundestagu u Berlinu, a drugo u matičnom izbornom okrugu. Ta dva ureda se mora financirati, isplaćuju se na primjer plaće suradnicima, u Berlinu zastupnici iznajmljuju "drugi stan” u kojem žive dok su u glavnom gradu Njemačke. Visina ove paušale se svake godine 1. siječnja prilagođava troškovima života u Njemačkoj. Aktualno ona iznosi 4.560 eura.
Uredski materijal
Tijekom kalendarske godine Bundestag zasjeda najmanje tijekom 20 tjedana. U tih 20 tjedana zastupnici moraju biti nazočni. Za obavljanja posla u parlamentu imaju pravo na vlastiti i opremljeni ured veličine 54 kvadratna metra – za sebe i svoje suradnike, uključujući uređaje za komunikaciju i namještaj. Na području grada Berlina smiju koristiti i službena vozila Bundestaga. Osim toga dobiju i besplatnu godišnju kartu Deutsche Bahna (Njemačke željeznice), a nadoknađuje im se i troškove svih letova unutar Njemačke – pod uvjetom da su ta putovanja povezana s njihovim mandatom.
Uza sve to, zastupnici godišnje imaju pravo i na svotu od maksimalno 12.000 eura za nabavku uredskog materijala. Tu svotu ne dobiju „na ruke” u gotovini, već njome mogu kupiti razne uređaje, računala, mobilne telefone i slično za potrebe svojih ureda.
Godine 2009. na naslovnicama njemačkih medija se našla takozvana "Afera Montblanc". Postalo je naime poznato da je više od 100 zastupnika naručilo luksuzna nalivpera i kemijske olovke poznatog proizvođača za (ukupnu) svotu od 68.000 eura. Nakon toga je tadašnji predsjednik Bundestaga 2010. bio prisiljen 'korigirati' listu dozvoljenog uredskog materijala – i od tada na toj listi više nema luksuznih proizvoda.
Sporedni prihodi
Proteklih godina u više je navrata bilo dosta diskusije oko sporednih prihoda nekih parlamentarnih zastupnika. Svi oni koji zarađuju novac paralelno sa svojim mandatom moraju to prijaviti Upravi Bundestaga. U posljednjem sazivu Bundestaga radilo se o trećini zastupnika.
Zaklada Otta Brennera, koja djeluje u okviru Sindikata metalaca (IG Metall), objavila je studiju po kojoj su u posljednjem sazivu Bundestaga po pitanju sporednih prihoda posebno aktivni bili zastupnici Liberalne stranke (FDP), kod kojih je čak 62 posto zastupnika imalo dodatne prihode 'sa strane', kod Unije CDU/CSU 42 posto. Četvero zastupnika Unije i jedan zastupnik FDP-a su naveli da su od sporednih aktivnosti zaradili i više od milijun eura godišnje.
Reforma i (ne)transparentnost
Brojni skandali oko sporednih prihoda su doveli do toga da su zakonska pravila prerađena 2021. Ubuduće svi zastupnici moraju precizno navesti visinu dodatnih prihoda, i to svaki cent – ali samo pod uvjetom da od tih poslova mjesečno zarađuju više od 1.000 eura, odnosno godišnje više od 3.000 eura. Suvlasnički udio u nekoj firmi mora se prijaviti ako je veći od 5%.
Posebno zgražanje je ove godine, usred pandemije koronavirusa, izazvala takozvana 'afera maske'. Zastupnici Unije su kasirali milijune eura kao proviziju za poslove oko nabavke i isporuke zaštitnih maski saveznim, odnosno ministarstvima saveznih zemalja. Posljedica te afere je i regulacija po kojoj zastupnici više ne smiju djelovati kao plaćeni lobisti naspram savezne vlade ili Bundestaga. Zabranjeno im je i da 'članstvo' u Bundestagu zlorabe za vlastite poslovne interese.
Smiju li zastupnici primati poklone?
Sve do pooštrenja pravila oko transparentnosti, zastupnici su smjeli primati poklone, i to bez ograničenja. Ali uz napomenu da ti pokloni ne smiju biti povezani s nekom vrstom 'protuusluge'. Mito i korupciju se oduvijek kažnjavalo.
Novost je da zastupnici ne smiju primiti nikakve novčane donacije, a ne smiju uzeti ni honorar kao naknadu za predavanje koje je na neki način povezano s mandatom. Zastupnici su često na putu. Kada od domaćina dobiju neki poklon, onda smiju zadržati samo one stvari čija vrijednost ne prelazi granicu od 200 eura. Skuplje poklone moraju proslijediti predsjedniku Bundestaga. Mogu ih i zadržati, ali samo nakon što u državnu blagajnu uplate protuvrijednost poklona.
