Kriza na Nilu: Klimatske promjene i prekomjerna upotreba vode prijete najdužoj rijeci u Africi
Na više od 6.600 kilometara, sliv Nila prostire se na 11 zemalja, uključujući Tanzaniju, Burundi, Demokratsku Republiku Kongo, Ruandu, Ugandu, Južni Sudan, Etiopiju i Egipat - gdje su se stotine šefova država okupile kako bi prisustvovale klimatskoj konferenciji COP27 u Sharm el-Sheikhu.
Ali globalno zagrijavanje i prekomjerna upotreba od strane ljudi stavljaju drugu najdužu rijeku na svijetu pod opterećenje, piše AFP.
U proteklih 50 godina, protok Nila je pao sa 3.000 kubnih metara u sekundi na 2.830. Nedostatak padavina i povećane suše koje se očekuju u istočnoj Africi znače da bi tok rijeke mogao pasti za 70 posto do 2100. godine, prema prognozama UN-a.
Predviđa se gubitak od 75 posto dostupne vode po lokalnom stanovniku. Povezana erozija zemljišta, gubitak usjeva i nedostatak električne energije također će vjerovatno imati dramatičan utjecaj na milione ljudi koji žive u Africi koji se oslanjaju na ovu rijeku za preživljavanje.
Na južnom kraju Nila, utjecaj klimatskih promjena snažno se osjeća u najvećem afričkom jezeru. Smješteno između Kenije, Ugande i Tanzanije, jezero Viktorija je najveći snabdjevač vodom Nila, s izuzetkom padavina. Ipak, isparavanje, nedostatak padavina i promjene u nagibu Zemljine ose znače da je jezero sada u opasnosti da nestane.
Jedna studija iz 2020. godine analizirala je historijske i geološke podatke iz proteklih 100.000 godina i otkrila da bi čitavo vodeno tijelo moglo nestati u sljedećih 500 godina. To bi imalo upečatljiv uticaj na Nil, rijeku čiji sliv pokriva 10 posto afričkog kontinenta i koja je suštinski resurs za 500 miliona ljudi koji žive u njegovoj blizini.
"Oni koji danas imaju najmanje vode, sutra će imati još manje jer će konkurencija za vodu biti još žešća", kaže Habib Ayeb, geolog i profesor emeritus na Univerzitetu Paris-8-Saint-Denis.
U zemljama kao što su Egipat i Etiopija, nedostatak pristupa vodi među ljudima koji žive duž Nila već je problem zbog politike, a ne klimatskih promjena, kaže Ayeb.
Prioritet pristupa trenutno se daje velikim poljoprivrednim preduzećima za razliku od lokalnog stanovništva.
"Postoji velika konkurencija za vodu koju pojačavaju agrobiznisi koji uzgajaju proizvode za izvoz. Politika koja ima za cilj izvoz vode iz Nila u obliku paradajza ili krastavaca ne uzima u obzir lokalno stanovništvo koje treba ovu vodu", dodaje Ayeb.
Klimatske promjene prijete da pogoršaju situaciju za milione ljudi.
"Niži nivoi vode zbog globalnog zatopljenja utjecat će na one koji su već najpotrebniji", kaže Ayeb.
Na sjevernom kraju velike rijeke, još jedan efekat klimatskih promjena osjeća se u delti Nila - sedimentima bogatom reljefu gdje se rijeka susreće sa Sredozemnim morem. Ovo područje je jedno od tri lokacije na svijetu koje su najosjetljivije na globalno zagrijavanje, prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene, dok se oslabljeni tok rijeke bori da potisne porast nivoa vode u moru.
Svake godine od 1960. Mediteran je istrošio između 35 i 75 metara zemlje u delti Nila. Ako bi se povećao za jedan metar, potopio bi 34 posto okolnog regiona u sjevernom Egiptu, raselivši 9 miliona ljudi.
Duž sjevernih obala rijeke voda postaje slanija.
"Vrlo malo drenažne vode (slatke vode iz rijeke) stiže do Mediterana. Manje od milijardu kubnih metara vode, što je smiješno u poređenju sa onim što je bilo prije 40 ili 50 godina", kaže Ayeb.
So sa Mediterana već je zagadila hektare zemlje, slabeći i ubijajući biljke. Poljoprivrednici su prijavili smanjenje kvaliteta povrća.
Situacija će se vjerovatno pogoršati ako temperature nastave rasti, Mediteran će svake godine napredovati 100 metara u deltu Nila, prema Programu UN-a za okoliš (UNEP).
Procjenjuje se da bi s vremenom Mediteran mogao progutati 100.000 hektara poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi na manje od 10 metara ispod nivoa mora. To bi bilo katastrofalno za Egipat, gdje na sjever zemlje otpada 30 do 40 posto nacionalne poljoprivredne proizvodnje
U 10 zemalja kroz koje protiče Nil, rijeka nije samo izvor vode, već i energije. Sudan proizvodi više od polovine svojih izvora električne energije iz hidroenergije. U Ugandi taj broj raste na 80 posto.
Ali ovaj izvor energije postaje sve nepouzdaniji. U Ugandi su isključenja struje već česta pojava, kaže Twinomuhangi Revocatus, viši predavač na fakultetu poljoprivrednih i ekoloških nauka Univerziteta Makerere.
"Ako padavine padnu, nivoi vode u jezeru Viktorija i Nilu će takođe pasti, što će smanjiti proizvodnju hidroelektrana", kaže on.
U Etiopiji, uprkos brzom ekonomskom rastu, nedostatak pristupa električnoj energiji je svakodnevna realnost za polovinu od 110 miliona stanovnika zemlje. Rukovodstvo zemlje računa na branu velikih razmjera kako bi to popravilo, čak i ako to znači uskraćivanje susjednih zemalja struje.
Ella Dvornik posjetila Sarajevo, najviše pažnje privuklo njeno smjelo izdanje: Pozirala u donjem vešu
