Poredeći s podacima iz 1955. godine kada je gradsku populaciju planete činila tek trećina stanovništva, evidentan je trend koji će se nastaviti i u godinama ispred nas.
U dokumentu UN-a o urbanizaciji stanovništva navodi se da će ukupan broj urbanizovane populacije Zemlje do 2050. godine iznositi šest milijardi ljudi ili više od dvije trećine predviđenog broja stanovnika planete.
U ovom trenutku više od 50 posto urbanog stanovništva živi u gradovima sa populacijom manjom od 500.000, a samo jedan od njih osam živi u 28 svjetskih megalopolisa koji sa svojom okolinom pružaju dom za više od 10 miliona ljudi.
Do 2050. godine Ujedinjene nacije predviđaju da će se broj megalopolisa povećati na 41. Profil najvećih svjetskih gradova znatno se promijenio u posljednjih šest decenija, ali jedan grad već više od 30 godina zadržava prvo mjesto po broju stanovnika.
Tokio je 1990. godine sa širom okolinom imao 32 miliona stanovnika, dok je 2014. taj broj skočio na 37 miliona. Gradovi koji slijede Tokio su Delhi (24 miliona), Šangaj (22 miliona), Mexico City, Sao Paolo, Bombaj, Osaka (po 20 miliona), Peking (19 miliona) i New York (18 miliona).
Brojevi se odnose na ukupan broj ljudi koji nastanjuju šire područje gradova kojim gravitiraju.
