Borbena retorika
44

Mark Rutte govoreći o očekivanom ratu NATO-a sa Rusijom pokušava "protresti" Evropljane

Piše: Dean Džebić
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte pokušava stvoriti osnovu za ojačavanje odbrambenih kapaciteta saveza uvjeravajući da je rat neizbježan ako evropske snage ne budu sposobne.

Neovisno kada dođe do primirja odnosno prekida vatre pa i kraja ukrajinsko-ruskog rata, Rusija će za nekoliko stotina kilometara biti bliže teritoriji NATO-a.

To je nova sigurnosna realnost evropskog kontinenta u 21. stoljeću kojom su srušeni svi strateški dokumenti zemalja-članica, a koji su predviđali da je konvencionalni rat na tlu Evrope teže očekivan scenarij.

Desio se, prvo 2014. godine kao sukob niskog intenziteta pa zatim i od 2022. godine do danas traje veliki konvencionalni rat sa frontovima, rovovima i svime atributima kopnenog ratovanja kojeg su se Evropljani pomalo odvikli.

Pojačati industrijsku bazu

Krajem 2022. godine njemačka vojska (Bundeswehr) je ostala bez artiljerijskih granata, a francuski mediji su prenijeli da prema dobro obaviještenim izborima ni francuska vojska nema dovoljno municije za rat visokog intenziteta.

Imajući u vidu ova iskustva s kojima je bivšeg generalnog sekretara Stoltenberga dočekao rat u Ukrajini, Rutte ima plan pojačati industrijsku bazu na temelju ovih iskustava.

Ako je ukrajinski rat nešto pokazao, onda je to da, neovisno koliko snažan savez podupire određenu državu sa vojnom, obavještajnom i ekonomskom pomoći, ukoliko sama država koja je u ratu, nema industrijsku bazu, dugoročna podrška je neodrživa.

Deset godina mandata Jensa Stoltenberga na čelu NATO-a uspavao je sve zemlje članice do 2017. godine i dolaska Donalda Trumpa. Pitanje je u kakvom bi stanju NATO zatekao rat u Ukrajini da Donald Trump nije forsirao povećanje izdvajanja za odbranu.

Evropske zemlje su do ukrajinsko-ruskog rata vodile uglavnom brze intervencije zrakoplovstvom, specijalnim jedinicama ili ograničenom upotrebom brodovlja i mornarice. Paralelno s razvojem sofisticiranim oružjem, iz sistema odbrane svih zemalja članica NATO izlazili su pripadnici različitih specijalnosti i stručnosti.

Prema podacima Ministarstva odbrane Ujedinjenog Kraljevstva, mjesečno više od 300 vojnika napušta sistem pri čemu je slična situacija i u drugim zemljama. Kijevski scenariojje sve podsjetio da se snaga vojske neovisno na visokotehnološki napredak ipak i dalje mjeri tradicionalnim mjerama. Municija je bila i ostala gorivo i energija rata.

Sumirajući sve potencijale i efektive na koje računa Mark Rutte kao prvi čovjek NATO-a, nedovoljno snažan savez je direktan poziv na nastavak ruske agresije. Traženje pet posto BDP-a za odbranu je dovoljno za reaktivaciju obavezenog služenja vojnog roka, povećanje kapaciteta vojne industrije, povećanje logističkih kapaciteta i konačno trajno vezivanje SAD-a za evropsku sigurnost i odbranu. I to je ono na što računa novi generalni sekretar kada pokušava prodrmati Evropljane kada ih upozorava na nadolazeći rat s Rusijom.