Ekipa Anadolu Agency je pratila bijeg jezida, pripadnika heterodoksne vjerske zajednice Kurda, od početka samog egzodusa koji već osmi dan traje na planini Sinjar.
Jezidi se skrivaju na ovoj planini kako bi sačuvali živu glavu i zaštitili svoje porodice slično kao što se na hiljade Srebreničana skrivalo u planinama oko tog istočnobosanskog gradića nakon što je Srebrenicu osvojila Vojska Republike Srpske 1995. godine.
Inače, pripadnici ove heterodoksne vjerske zajednice Kurda su nakon 2. augusta, kada je mjesto Sinjar palo u ruke militanata IDIL-a, pobjegli na obližnju planinu Sinjar.
Jezidi napuštaju grad u grupama i bježe u planinu kroz sigurnosni koridor, dok imaju zaštitu pripadnika Snaga narodne sigurnosti koji se bore protiv militanata IDIL-a.
Dok oni pokušavaju da pobjegnu, na pojedinim mjestima se vode žestoki sukobi između militanata IDIL-a, pripadnika jedinica pešmerga i Snaga narodne sigurnosti. Istovremeno traju bombaški napadi IDIL-a u kojima je poginuo i ranjen veliki broj jezida.
Tokom marša smrti dugog oko 100 kilometara, koji traje oko pet sati, mnogi se na temperaturi koja doseže i do 50 stepeni Celzijevih, ali i zbog gladi i žeđi, otežano kreću.
Jezidi koji uspiju da pobjegnu preko granice i stignu na teritorij Sirije prvo mole za vodu i hranu. Mnogi od njih tokom dugog i opasnog puta ne jedu ništa i po nekoliko dana.
Muškarci na leđima nose majke, žene i djecu
Tokom "marša smrti" vlada prava panika, jer se čuje plač bespomoćne djece i žena. Mnogi muškarci danima nose svoje majke i supruge na leđima u pokušaju da dođu na sigurno područje i zaštite se od militanata IDIL-a.
Jedan od jezida, Hidir Senyko, koji je sa porodicom uspio izbjeći u Siriju, priča kako je tokom "marša smrti" vidio djecu koja su umirala od gladi.
“Mnoga djeca naprosto umiru od gladi i žeđi. Danima smo bili na teškom putu. Ovo je pravi put smrti. Mnogi, nažalost, nisu mogli izdržati taj put do kraja”, rekao je ovaj jezid.
Hayo Sakır ističe da je svoju bebu staru samo deset dana nosila tokom cijelog puta.
“Mnoge žene su, baš kao i ja, nosile svoju djecu cijelim putem. Mnoge žene su se porodile na tom putu. Vidjela sam majke koje su umrle prilikom poroda. Mnoga djeca su također umrla u putu”, kazala je ova žena.
Još jedan jezid, Mervan Haji, ističe da je sedam dana nosio majku na leđima kako bi se spasili od napada IDIL-a.
Na planini Sinjar nalazi se na hiljade jezida koji čekaju da izbjegnu na sigurnije mjesto.
Procjenjuje se da je oko 30 hiljada jezida, nakon što su pripadnici IDIL-a 2. avgusta zauzeli mjesto Sinjar, izbjegli u planinu Sinjar, kao najvišu tačku na tom području.
IDIL sprovodi prisilnu islamizaciju jezida
IDIL je proglasio halifat na teritorijima koje kontrolira, a za uvjet ostanka kršćana u Mosulu je naveo obavezan prelazak na islam. Taj radikalni stav prema pripadnicima drugih vjera su na svojoj koži osjetili i jezidi, koji su specifična heterodoksna vjerska zajednica, a etnički su Kurdi. Riječ je o monoteističkoj religiji koja zastupa vjerovanje da je prelazak na drugu vjeru najveći grijeh.
Jezidska religijska tradicija uglavnom se prenosila usmenom predajom na sjevernokurdskom jeziku kurmandži, na kojem se i obavljaju sve molitve i religijske rituale. Pisani izvori vjerovanja sadržani su u dvije knjige, i to u "Crnoj knjizi" (Mešafa Reš) i "Knjizi otkrivenja" (Kiteba Jelva), a obje te knjige se vode kao ukradene, dok su njihove replike štampane početkon 20. stoljeća, ali se sumnja u autentičnost tekstova.
Jezidi naseljavaju uglavnom provincije oko Sinjara, Mosula i Dohuka, a pretpostavlja se da ih ima oko 500.000. Pod različitim pritiscima posljednjih godina veliki broj pripadnika ove zajednice je izbjegao u Evropu.