Većina ljudi se vjerovatno nikada nije zapitala o zanimljivoj činjenici - kako je SAD uspjela da na teritoriji komunističke Kube posjeduje bazu na kojoj pri tome zadržava osobe osumnjičene za terorizam?
Iako se baza sve manje koristi kao zatvor koji je došao na zao glas svjetske javnosti, baza od 45 kvadratnih milja ili 116 kvadratnih kilometara još uvijek je u posjedu Sjedinjenih Američkih Država.
SAD i Kuba imale su dobre odnose prije 1959. godine, kada se desila komunistička revolucija i kada su svi odnosi zamrznuti do daljnjeg. Nedavne izjave predsjednika Obame i Castra obećavaju promjene u pola vijeka dugačkim tenzijama koje su u jednom momentu zamalo eskalirale u treći svjetski rat.
Imajući u vidu i taj incident, tačnije Kubansku krizu, postojanje američkog vojnog grada na južnoj obali Kube zvuči sve misterioznije.
Kako bi se objasnila ova teritorijalna zavrzlama, potrebno je vratiti se u prošlost sve do 1903. godine. Riječ je o vremenu kada je Kuba postala nezavisna država, a nakon američko-španskog rata koji je rezultirao poptunom američkom pobjedom. Kuba, koja je do tada bila obična španska kolonija, dozvolila je SAD-u pravo na intervenciju ukoliko to okolnosti budu dirigovale, a u zamjenu za priznanje nezavisnosti.
Kako bi se održao balans i američka prisutnost, Havana je dozvolila Washingtonu da izgradi bazu nad kojom će imati "potpunu jurisdikciju i kontrolu“ bez vremenskog ograničenja. U isto vrijeme, SAD je Kubi zagarantovala ultimativni suverenitet nad istom tom bazom.
Dogovor nalaže da teritorija na kojoj baza leži mora biti formalno unajmljivana od Havane za oko 2.000 zlatnika godišnje, što u današnje vrijeme predstavlja vrijednost od tačno 4.084 dolara.
Problemi nastaju nakon Revolucije kada nova vlast, predvođena bratom današnjeg kubanskog predsjednika Fidelom Castrom, odbacuje sve ugovore sa SAD-om koji Kubu čine podređenom državom. SAD je u nekoliko navrata pokušala da interveniše, ali bezuspješno.
Jedan od ugovora koji je Havana odbacila jeste upravo onaj o Guantanamu. Zahvaljujući tome, Kuba danas ima de facto kopnenu granicu sa SAD-om koju ne priznaje i prima simbolični novac koji ne želi da troši. Kuba ne može "otjerati“ američku vojsku jer prekid ugovora nalaže pristanak obje strane.
Problem koji bi mogao nastati nakon normalizacije odnosa nije onaj o trošenju nagomilanog novca, već o prirodi korištenja baze. Naime, ugovor govori o tome da SAD bazu može koristiti isključivo kao "stanicu“ brodova kako bi prilikom posjete napunili gorivo ili zalihe.
Zao glas svjetske javnosti sa početka teksta vezan je za 136 zatvorenika koji trenutno žive u bazi koja nije smjela biti korištena za bilo što osim za točenje goriva. Na ovaj način Washington je direktno prekršio ugovor o unajmljivanju koje traje već 111 godina.
